::ribafish - čovjek krnje jetre::

utorak, 31.01.2006.

CRO trash enciklopedija svezak 4: G-H

Javilo mi se par ljudi na privatni mail. Rekoše, mi bi srali, ali anonimno. Bilo je tu i uvreda i svega, ali ja ovo i dalje gledam ko čistu zezanciju, pa ne objavljujem ružne riječi. Naročito gospodinu Amebi (ime poznato hotmailu), koji zna pretjerat, ali i ubost. Ajmo nadopunit sve ove i dodat još! Čekam!!!

Glavaš Admir - vlasnik umjetničkog imena "Ado" ima bespladan ulaz na listu imenom, kako svojim, tako i albuma - "Ja bih da mijenjam"
c'est mois, Nemetz

Grupa 777 – nešto između grupe ABBA i sedam sekretara skoja s pevaljkama koje su se furale na Ladarice. Izgledom. Neizostavni «Mirisni borić» svih Zagreb festova sedamdesetih i osamdesetih. Ljigi pop koji bi se da je potrajao do danas izvanredno sljubio s pjesmama Vritmi Spirs s tekstovima: Tko te voli više od mene, neka ovaj list okrene, ali listova nema više, ja te volim ponajviše...»
maastab8/ribafish

Garcia

Gazde – Jimmy Page ih je pozvao da mu budu predgrupa u Domu sportova. Trebali su reći ne i ne bi bili sranja i dalje bi se kurčili po selima i krčmama sa svojim blijedim kopijama Janike Balaša. A da su mene tako gađali na nekom koncertu i zviždali mi ko psu, ne bi kajdanku više u životu uzeo u ruke, a kamoli tamburice. Ali, zna se kako to kod nas ide... Tamburaši u kožnim hlačama. Ko ribe na biciklima...
Ameba

Gracia - Matia Vuica i njen muž, ljubavnik, šta ja znam, plešu i pjevaju narodne plesove u narodnoj obradi unjkavim krištavim glasićima. Ona izgleda vrlo staro (nikako mi nije bilo jasno kako Alka nema bora a ova ima, valjda dr. Glumičić zna svoj poso), on izgleda vrlo smiješno, a kako ona odijeva cijeli bend, to izgleda strašno.
keks_i_smrad
Gracia - Kao da jedna Vuica nije dosta (Alka) i njena sestrična nas zabavlja priglupim Linđom. Dokle više?
DayWalker
Gracia - tj. Matija Vuica, kraljica elegantne anoreksije srednjih godina:. Bila jednom jedna novovalna "Rolana" ali su je u 90-im brzo smijenile "Linđo", "Mehana", "Ero", "Dig-digi" i slične neprovarljive olfo-etno poskočice, a tek scenski rastur poletne dizajnerke krpica s glasom i stasom koji dostojno reprezentira novi asortiman tvornice duhana? "Stani Linđo dobro je bilo" rekli bi DubroUvčani....
c'est mois, Nemetz

Gospodari snova - u Varaždinu su me maltretirali sa nekim pjesmuljkom Silvija o Silvija tvoja je ljubav kao snježna planina.
M__B

Grašo Petar - spodoba najiritantnijeg glasa Mediterana koja se našla s drugim najiritantnijim glasom Mediterana. Dabogda otok kupili i otišli na njega...
Ameba
Grašo Petar - Oliver Dragojević wannabe (ne ide mu), Thompson wannabe (donekle uspjelo, okrenuo Danijelu Martinović)
DayWalker

Gibonni - u medijima predstavljeno jedno besprijekorno biće još bezgriješnijeg glasa i stasa, ljubimac žena (nije ni čudo, koliko im se puta ispričava u svakoj pjesmi), majki i djece, humanitarac, poeta... to se ne rade tek albumi ili pjesme, to su odmah "projekti" i kolaboracije (sa sve odreda sredovječnim ethno i inim zvijezdama za ugodno starenje) , a meni barem - podosta toga je tek bezlični AOR pop-rock, na sluzavom tragu heavy-balada. Kultni autorski stih iz prijašnje faze sa Osmim putnikom (ni blizu na tragu današnjeg njegovanja "ženske strane" svoje duše): "Budi dobra - ženit ću te, ne varaj me - prebit ću te, lutko moja, takav sam ti ja..." Cool.
c'est mois, Nemetz

Grdović Mladen – Nicholas Cage Dalmacije, čovjek razdrljene košulje, viška cipela i s dva akorda, 80 ponavljanjanja ključne riječi u pjesmi, i rima do tri slova: sve-te, zna-ja i sl. Junak Splitskih festivala gdje ni ne mora u kvalifikacije.
Ameba
Grdović Mladen - Jedno od najružnijih lica hrvatske estrade, najpoznatiji po pjesmi Dalmatinac sam, po tome kaj je skucal Ferrari u zid (ili u stup? Koga briga) i po izjave da nosi samo skupe cipele koje nakon godinu dvije nošenja rado poklanja prijateljima.
DayWalker

Geronimo - (istoimeni album iz 1998) Ne znam je li ime banda ili pseudonim autora Mirka Šenkovskog (podsjeća na Zlikovskog iz Ptice Trkačice :) ), no nazivi nekih pjesama sa albuma zapinju za oko, poput "Ravničarski rock'n'roll" :) , pa rafalno kratke "Kata" i "Jela", praćene kratkom i slatkom pjesmom "Sexy". Ravnica se i dalje rolla od impacta tog uratka....
c'est mois, Nemetz

Hard time – Najlošiji vokal i najgore što se ikad prozvalo rockom. Uvreda električnoj gitari, sramota za dugu kosu. Ribafish, i ti si sinu ime Rok dao, a ovi se predstavljaju kao rokeri? Tuga...
Ameba
Hard Time – Poruka Pišti: Kiss my ass and go to jail. Kad bude na L nesmijem zaboravit Lilihip.
Kaco Mortale

Hotline

Hržica Alen – Može li postojati išta gore? Dno dna... Na «Rijeka Music Fest-u» u jakoj konkurenciji osvaja «Grand prix» s autorskom pjesmom «Zbog tebe mene ne vole». Vjerojatno u konkurenciji pjesama s riječima do 4 slova...
Sheriff
Hržica Alan - Još jedan sa svojom stranicom. www.alan-hrzica.com.hr . Prije nego navratite na njegov web, pitanje. Navedite jednu njegovu pjesmu.
DayWalker

Hrnić Milo – Da nije imao pjevačku karijeru, Milo moje Hrnić bi se slobodno mogao slikat kao tipični primjerak galeba koji živi od okretanja bavarskih utovljenih umirovljenica i do kraja života živjeti od tantijema. Na žalost, ipak je pjevao. Vrištao, pače, s obaveznom desnom šakom u zraku za uvjerljivost koreografije. Spot: šum mora, stijena, stoji on, brčić leprša na maestralu, širi ruke... Šesta kopija Miše Kovača i najdeblji zlatni lanac estrade do pojave repera.
Ponoćna strina/ribafish
Hrnić Milo - Još jedan brkati pjevač koji je obilježio Splitski festival 1982, sa pjesmom „Vrati se“. Također jedna od njegovih poznatijih uspješnica je „Golubice bijela“. Prototip dalmatinskog zavodnika, uvijek razdrljene košulje i „on na stijeni, raširenih ruku, a ispod more“ spotova. Njegov najpoznatiji hit koji se i danas pjeva po svadbama je svakako „Moja Ane broji dane“.
DayWalker

Huljić Tonči – ljepši brat Slavena Bilića, zadužio je Hrvate s nekih par tisuća takozvanih napjeva, koji spadaju u smeće smeća. Jednu do dvije pokradene pjesme s početka karijere reciklira, vrti, preokreće samo mrvu neuspješnije od istočnog mu Brege, koji je za njega Dylan. Da nije njega ne bi bilo ni narodnog radija, a samim tim bi i opao broj samoubojstava u Hrvatskoj po riječima starog rokera D. B.
Ameba
Huljić Tonči i Vjekoslava - lopanderi cro trash scene koji zgrću masnu lovu na glupe pjesme tipa "Da me oće stipe moje oći lipe cili mi je smišan nakratko ošišan" ili "moji prsti pete, lete lete lete sve dok ne polete pa se tebe sjete da te podsjete. Doduše oni nisu izvođači ali zahvaljujući Minei ova prva pjesma je zaživjela.
tamara =)

Hrvatski BAND AID - S najboljom pjesmom svih vremena: taj je spot ujedno i epitaf hrvatskoj sceni 90ih godina. Možemo vidjeti tek propupalo Severinu, Sanju Doležal, Tajči, Škendera, Jasmina Stavrosa, Dedića, Olivera... Baš sve... Eh to su bili dani
keks_i_smrad

Houdek Jacques – Prototip bezalkoholnog Superhika Cro Trash scene, Cartman bez ijedne poznate pjesme s navodno dobrim glasom. Njegova ljepota srećom dolazi do izražaja kad pjeva duete s Ivanom Kindl.
Ameba
Houdek Jacques - da zena mu budes,zar nije te stid sigurno imas ocajan vid biti sa njim,zar nije ti zlo kako si mogla ozeniti to:)))
sumohrvat
Houdek Jacques - spomenko!

ponedjeljak, 30.01.2006.

Let 3, Kuglana 2 i Riba 1 - In Memoriam

Krajem prošlog tisućljeća konačno sam shvatio da nikad neću dobiti stalan posao u struci. Unatoč sjajnim ocjenama kolega i ravnatelja u svim školama u kojima sam radio i položenom državnom ispitu, do tog se položaja nije moglo doći zahvaljujući jedino glupoj činjenici da nisam Hercegovac.

Put me tako slučajno nanio u marketinšku tvrtku gdje sam probao raditi kao copywriter. Uletio sam među dva dizajnera iz generacije, kasnije je došla prekrasna vesela Daruvarka i atmosfera je bila fantastična. Kad se radilo, radilo se, kad nije bilo posla pričali su se vicevi i sitne perverzije i uglavnom smo umirali od smijeha. Kao odjel kreative, imali smo zasebnu prostoriju i bili vratima odvojeni od ostatka agencije. Plaće nisu bile velike, ali išli smo s osmijehom na posao jer nam je bilo dobro. Posao je išao sve bolje, firma je rasla, klijenti stizali. Ali, kako sve što je dobro, u ovoj šugavoj državici kratko traje, jednog je dana u tu istu kreativu ušao direktor i zabranio nam da se smijemo. Navodno zato jer loše utječemo na druge članove kolektiva. Gledali smo se u čudu, osjećali odvratan okus u ustima i polako, jedan po jedan odlazili na druga radna mjesta.

U petak sam išao u koprivničku Kuglanu2, jedan od posljednjih bastiona rock’n’rolla u domaji. Gazde sam upoznao preko bivše cure, a zvali su me na Zlatnu Kooglu da kao fol budem najavljivač, a u biti smo se strgali. Kad sam video kakva je atmosfera u tom prekrasnom gradiću u Podravini sa sjajnim i totalno ludim ljudima

i klubu s atmosferom kakvu samo pamtim iz Jabuke krajem osamdesetih (i to na terasi), shvatio sam da ću se sigurno vraćati. Tako sam dolazio povodom posla, rođendana, dana očeva, radnih dana, utakmica Slavena s najboljim psovkama u Hrvata (Sudac, psujem ti mater!!!), majmunova i općenito, bilo je sjajno lokat domaću pivu i slušati čisti rock. Čak i ja koji imam reflekse uvelog hibiskusa i osjećaja za ritam ko Dolph Lundgren, znao sam se naskakat ko blesav. Skakao sam ko mutav i sinoć na koncertu Leta 3. Ali prije toga me Mario upoznao s članovima benda.



Sat vremena sam pričao s ljudima koji em što stvarno praše dobru rokčinu, em se uvijek ismijem kod vidim kakve kretenizme rade (najdraži su mi ipak bili:
1. Kad su u Šmidhenu donijeli krepane ciple stare bar tri dana iz riječke luke i hitili ih u publiku, a pokojni panker Kiki jednog furao u komandosici u busu doma za iznenadit starce;
2. Kad ih je onaj dosadni u Shpitzi pitao da kad će im izaći novi album, a Prlja ga pitao – “Jel karaš ti to pseto?”), em su jebeno normalni i duhoviti u prirodi. Osjećao sam se kao da se znamo pet godina i cerio se bolesnoćama koje im padaju na pamet. Performeri. Ukratko, veći umjetnici od svih naših glumaca.Što je najbolje, proširio sam krug ljubitelja skijaških skokova i vidimo se ponovo na Planici!

Uglavnom, 450 ljudi, urlanje, Joža i Čelik s Jasminkom kao džokerom na cugi, piva u potocima, Slav, Đuka i curke u elementu, čak se i gradonačelnik raskakao (na kaj bi naš skakao, o isuse…), dva sata uživanja, znojenja, otkidanja glasnica i pozdrav. Dio ljudi je otišao, Kono nastavio puštat Velvete, Pixiese i druge velikane, škvadra uživala i pjevala. Do zore.



Bio je to zadnji koncert u Kuglani2. Subota - zadnji dan uopće. Rock klub odlazi u povijest, slijedi iznajmljivanje prostora. Financijski se više nije dalo izdržati. Doduše, iako nisu dovoljno punili Kuglu, Koprivničani su toliko dobar narod da valjda ni ne nemaju oružja, pa se nadam da tu neće otvoriti neki narodnjački ćumez. Sjeo sam u vlak i podrigujući po Tuborg Greenu otišao kući u grad koji već dugo nema pravi rock klub. Uz sićušni mamurluk, nametao mi se tužni zaključak. Sve što je dobro, smeta nekom mediokritetu i onda čini sve da to ugasi. A kako je mediokriteta ipak 80% na ovoj planeti, to im obično i uspije. Šteta za Kuglanu2. Velika šteta. Hvala na svemu što je bilo Kooglači, a bilo je sjajno!


Nekoliko univerzalnih istina:**

Ako misliš da te nitko ne sluša, probaj prdnut!
Uvijek imaj na umu da si jedinstven(a). Kao i svi ostali.
Nikad ne provjeravaj dubinu vode s obje noge.
Seks je kao zrak. Nije pretjerano bitan, osim ako ga nemaš.
Ako nekom posudiš 50 Eura i više ga (je) nikad ne vidiš, vjerojatno je vrijedilo tih para.
Ne brini: samo prvi put ti izgleda perverzno.
Postoje dvije glavne teorije o nadmudrivanju sa ženama. Ni jedna ne valja.
Iskustvo je nešto što nećeš dobiti sve dok ne prođe trenutak kad ti baš treba.
Svi izgledaju potpuno normalno dok ih ne upoznaš.

*slike nisu ovotjedne nego od prošlih godina
** skinuto s neta

petak, 27.01.2006.

Dan kad smo završili broj

Jučer sam se nabrijo. Otuširo i opro vitalna mjesta. Triput. Čeko da dijete zaspi. Ugasio kompjuter. Pustio film. I onda Mihi dao do znanja da bih ove godine htio (povećaj)....


Ali nisam.

I keksi su užasni. Ko komprimirani Cao-Cao.

Spas dana donosi Stokuća s vicom:

Baka: Je li sinko, kako se zove onaj Švabo što nam stalno skriva stvari po kući?
Sin: Alzheimer, baba, Alzheimer...

Broj gotov, gotov i ja. Sutra u Koprivnicu na gašenje zadnjeg rokerskog kluba u Hrvatskoj. Ode Kuglana 2 iz Koprivnice. Let 3 imaju koncert, zavjesa pada. Uskoro će vjerojatno doć neki Sinan Sakić ili Maksim Huljić Drkica Trio i za koji mjesec će sve prekriti mahovina mediokriteta. Al' se zato sutra možemo zapit. KC rules!

srijeda, 25.01.2006.

Reklame

Sve nas jako iritira što moramo plaćati pretplatu državnoj televiziji za loš program. I uz to trpiti torturu tisuća reklamnih spotova - prije dnevnika umjesto Toma i Jerryja, u poluvremenima sportova (umjesto Gusztava), i pogotovo usred omiljenih serija ili filmova... I tako stalno. A da su bar neke dobre reklame, ali nisu. Carrotov reklamni slom nas uvijek nasmije, ali domaći uradci rijetko. Prisjetimo li se onih par domaćih uspješnica nakon kojih smo se na glas smijali i to dijelili ujutro među škvadrom uz prvu kavicu (uz slogane poput «Lakše se diše» koji bi nas pratili i po nekoliko godina), lakše se sjetiti onih poraznica koje su nam lica tjerala u grč ili nevjericu a mozak na krajnja razmišljanja u stilu - «Pa zašto pobogu!?», «Jel' to samo meni nije smiješno?», i «E ovu šugu sad stvarno više nikad neću kupiti!». Prisjetimo se stoga nekih reklama koje su uspjele prodavati grozne proizvode ili upropasniti vrhunske, ali je sigurno samo jedno – išle su nam na živce.



Prehrambeni proizvodi
Za početak, Kupujmo Hrvatsko. Uz skoro pa nacističku reklamu. Uvijek kad vidim one blokove kako prijeteći padaju jedan na drugog uz jeziv tresak, pomislim da će svakog onog tko u dućanu kupi austrijski parizer ili bugarski kompot od breskve snaći crna sudbina - da će ga tržišni inspektori baciti pod jedan od istih blokova. Sjećate li se pak one stare, kad na startu utrke na 100 metara stoji tip s pištoljem, a kraj njega tri atletičara koji trebaju krenuti? I digne čiča pištolj i kaže - Sad. A dečki umjesto da krenu, u čudu pogledaju Žarka Podočnjaka na tribinama koji kaže „I opet!“. Pa novi start s nervoznim atletičarima, pa opet „I opet!“. I tako par puta dok Žarkec ne provali „Sad i opet, Kroki Kroket!“ Svaka čast za slogan, ali zašto ovi ne krenu kad im je dao znak da krenu, zašto čiča ne puca kad već ima gan, i zašto na kraju ne upuca barem Podočnjaka i skrati nam muke... Reklame za sladolede su često znale iritirati, a prednjači ona s lažnim Beckhamom koji izgleda kao prolupali lovac na Haringe iz Trondheima, dok desetak kikića rastura inventar velike trgovine. A Edo Pezzi nešto nesuvislo brblja, kao da se pripremao za prijenos pelote, a dali mu da prenosi preponsko jahanje. No to ipak nije ni sjena onoj gdje napaljeni mladić kasno u ljetnu noć bira između sladoleda i kondoma (a iza ugla ga čeka super komad), i onda izabere sladoled. Taj je skupa sa scenaristom zaslužio štapić tamo gdje bi išao kondom... Njofra je bilo ime za sladoled u kojoj nespretni ružni mladić ne zna brejkat, onda strga nogu dok mu se smije cura koja mu izgleda kao sestra. Onda kad se ismijala, priđe i s prstom mu pokazuje pjegice na faci uz prigodne riječi, „Njofra to si ti“. I onda ode. A on šepa. Pa čemu to... I to je još prije HDZ-a bilo!!! Pamtite li zgodnu konobaricu koja daje žuti karton frajeru koji loptom pogodi vrata njenog birca? Nalazite li ikakav smisao u tome? „Ah ti mladi, stalno nekud žure.“ Kaže tako djed bakici dok im kćerka odlazi s dva debela brkata motorista koje ne bi primili ni Hells Angelsi nego bi napustili kontinent od straha. Ali tu nije kraj. Baka će mudro djedu – „I mi smo nekada bili mladi, ali za Jamničku smo uvijek imali vremena!“. I tako oni zagrljeni, a kćerkica završi u pašteti. Zar vam za Jamničku treba vremena!? Nikada se nisam dosjetio koja je najveća mudrost te reklame - dati unuče u ruke bilo kome; Jamničku piju isključivo penzići; i konačno čemu ti motori i zašto su dvojica na njima??? Vrijeme u nedoumici od tog čudesa bi prekinula i razbudila nas horror scena s nakaznom i usporenom prenašminkanom djecom s glasovima nekakvih duhova, užasnim jeka-smijehom u pozadini, vjetrom od nikud te atmosferom groblja kućnih ljubimaca u Bronxu. Ne, to nije bila reklama za Petak 13, bila je za Čipi Čips. Poseban dojam u tom serijalu koji je nastavljen i u drugom spotu na jedrenju, davao je mlitav muški glas koji je čitao natuknice raspoloženjem kao da čita vodostaj Save kod Radeča na dan Titovog pogreba. Je li vam možda u pamćenju ostao spot gdje začuđeni muškarac ima tekst: Gdje je sir, nema sira, tko kaže da nema sira? Možete li vizualizirati? Ne? A možete li vizualizirati kako Boris Dvornik priča sam sa sobom kako su mu super napolitanke? Ili da Ninu Badrić zovu u studio na slijepi test kava („Alo Nina, hoćeš doć pit mukte kavu. Tko smo mi? Ma kaj te briga, daj dobit ćeš bianco ček bez potpisa“)? Ne? Dobro, onda ste na našoj strani.

Piva
Netko u domaćoj pivarskoj industriji smatra da u Hrvatskoj samo homoseksualci piju taj zlatni predmet želja. I onda im podilaze. Piju li ljudi takvog opredjeljenja taj napitak? Hoće li im netko reći!? Od jake konkurencije u toj sferi ne zna se tko pravi gore reklame, ali jeste li možda primjetili da u tim spotovima dva dečka sjede na fontani želja i žele pivu umjesto sočne krasotice u prelaganoj haljini. Ili tri dečkića idu tužni u lov na patke. Ili dvojica piju skupa polugoli u čamčiću. Pa jedan skida naramenice rasnoj plavuši da bi joj uzeo pivu i ostavio. Sto morona skakuće po ulici i paradira, dok ih pola svira limenu glazbu i onda jedan padne. Pa nismo u Peruu, ljudi! Ili kad se pak igraju igračkom-robotom koji im nosi toplu pivu a oni ne gledaju utakmicu nego plješču sami sebi... Vrhunac je čovjek koji se igra s bananama ispred frižidera. Odrastao čovjek, ogrozd žutih falusnih simbola, prazan Obodin i on polugol. Sam. Vjerojatno u drugom nastavku reklame ulazi i polugoli prijatelj sa šlagom, ali srećom to nam nisu prikazali. Ajde, nisu sve pederaste. Ali i dalje jesu grozne. Kad spiker na tv predstavlja navijače četiri reprezentacije na jednoj jedinoj utakmici, ili ona gdje par tipova u bezatmosfernom bircu gledaju kako Ivanišević s njima gleda Ivaniševića uživo na televiziji i prolijeva to isto pivo na šank. I da, ona najstrašnija – pingvini, lički konobar, bus Braće Krstić, naše šatro zečice i dva brata Conana. Je li itko ikad shvatio bit toga?

Telefonija
Ako ste preživili dugogodišnje serijal tipične hrvatske familije s ocem, masnim mlakonjom, iritantnom unjkavom majkom i promiskuitetnom kćerkom (koje, o užasa, i zapjevaju), onda su sve ostale čista petica. Kad jedriličar koji nestaje, mora u 23-oj sekundi reklame biti apriori duhovit, pa prospe iz čistog mira kilu šećera u kavu, ili dvadeset mršavih izgladnjelih polumanekena s frizuricama popišanog terijera šapću i škripe s glasovima te nose crvene šalove kraj bazena. Što je ipak bolje od onog u kojem se 26 sekundi cilja da tip masturbira kraj ruba zatvorenog bazena, a on u stvari šalje sms. A prosipanje ružičastih latica... Objašjenje - I leptirice imaju one dane u mjesecu… Bilo je tu i sitnih krađa od manje poznatih svjetskih kompanijica tipa Nike, i parodija na TV shopping s mutavom plavušom koja ne zna odglumit plavušu i preforsiranim voditeljem. Dajte nam Jacka Lamottu, Chucka Norrisa ili Tonyja Littlea. To bi bila parodija, a ne ovo…

Banke
Vrhunac neukusa. Jako debeo tip pjeva da su oni najbolji a plesačice-službenice vodaju moguću mušteriju po uredu. To je palilo u SAD-u pred 40 godina, ali danas ljudi ne žele više ići jako debelom mesaru jer znaju da se on deblja na njihov račun. A iritantni ćelavac umjetno preplavih očiju koji se pipa po tregerima i mazohistički pecka po bradavicama, kao da nikad cicu u životu nije primio. Ni neće. I onda ga još stave na bankomate…

Ostale
Imam samo jednu sviću – glasi reklama za Elektru za 21 stoljeće. A simpatični inkasator. Ma da. Kao i sisata balerina, vispreni pajac i duhovita rotkvica. Prijavite svog susjeda ili prijatelja ako ne plaća porez jer vi plaćate umjesto njega... Opet se vraćamo na prvu rečenicu teksta. Stranačke reklame su priča za sebe, i zaslužuju filmski maraton neukusa i tihe jeze. Možete me blatiti… Hrvatska lutrija imala je čudan način reklamiranja. Serija spotova zvana „Čuđenje velikom broju“. Reporterka bi išla okolo i pitala ljude da za njom ponove broj koji bi ona rekla, ali da to zvuči začuđeno. Zvučalo je strašno. „Sedam milijuna kuna!?“ „Sedam milijuna kuuuna!?“ Ali su ipak strašniji pokušaji Hrvatske turističke zajednice. Od maratona Lijepa naša Hrvatska i čisto plavo more, pa do nasmiješenih službenika. Podsjeća na onu za Hotel Esplanade – 340 ljudi čekat će na vas… Pa Vitaseng i čiča koji se čudi što mu se ne diže u sedamdesetoj pa glumi da trči po Jarunu. I još to dijeli s nama. Hvala. A u nastavku reklamiranja istog proizvoda, mladić pita djevojku: „Ja bi još malo.“ Pa ako to moraš pitati, i ako to moraš tako pitati, onda stvarno ne znam kako napet taj seks mora biti.

Plakati
Jumbo plakati kojima Ipercop reklamira školski pribor imali su sićušan propust. Naime, na njima se vidjela curica iz prvog razreda osnovne koja stoji pred školskom pločom. A na ploči tematika iz biokemije. Pa reklama za gume koja srećom nikad nije snimljena za tv (ajmo još jednom snimit špagu. Ne može šefe, opet se zaliijepila...). A duhanska industrija izgleda nije uspjela shvatiti da se ne plače od bijelog luka…

Posebna sekcija sinhroniziranih
Mali kojeg pipa učiteljica uz najiritantniju moguću muziku zbora kozačkih eunuha. Reklamira se inače, deterdžent. Ja sam Ivan Horvat, a sve oko mene je milion nekakvih praškova. Kako se taj lik zove na Islandu, ili Indoneziji? A mali kosooki dječak kojem sve smrdi, a reklamu kako dijete sere puštaju uglavnom u vrijeme ručka i večere… Omekšivači su ipak najbesmisleniji. Otkud ih sve ne vade te žene. Imam fobije od prvog poljupca s nepoznatom da se ne napiknem na bocu s 200 mililitara gratis. Vade ih na treningu, u kinu, idu u Pariz i vrate se nakon faksa a jedini pulover ne promijeni boju. Ili tamo faks traje kraće, ili nije izašla iz sobe, ali nakon desetak godina se tata sjeća samo pulovera... Ma katastrofa. I pokažite mi boru koja se smanjila za 67 posto, molim vas. I objasnite kćerci zašto teta na reklami ima menstruaciju u plavoj boji, a ona ne. Ili probajte pustit ekipu od deset kamermana, Fodora, režisera i inih gladnih i žednih u stan da vam dokažu da ste glupi i da ne znate prat veš. Pa pojest će vam i popit sve živo, a da ne govorimo o zaflekavanju svega… I nemojte razbit na licu mjesta akviziterku koja vas u dućanu zalije smjesom vinskog octa, senfa i uzavrelih žganaca sa smeđim tartufom po bijeloj košulji…
Ili jednostavno zamislite kako bi bilo dobro raditi parodije na reklame. Kao DMJ - Dolazi Nina Badrić u dućan i pita imaju li Ledolinu. Kažu da nema. Drugi dućan tuć, ne držimo. Treći - nestalo.
A Nina se na to nasmiješena okreće prema kameri i pjeva "Desertna krema kakve nema…."

nedjelja, 22.01.2006.

Dnevnik 48 - Na kraju mirnog vikenda...

Tko želi biti sponzor Curling Kluba Čudnovati Čunjaš i platit nam put u Budimpeštu na prvenstvo Hrvatske??? Javite se, spremni smo na sve!!!

Poslušao sam vas i pustio Mihu da pjeva Roku i prvi uspjesi su vidljivi. Klapa RokMihani s otoka Palagruže pjeva pjesmu «Zasralo se siroče».


Bilo je sjajno u društvu prijatelja piva u četvrtak jer je K. iz Južnoafričke republike donio dvije domaće i jednu Namibijsku. Uz desetak austrijskih i pokoju Poljsku i Slovačku, ovom bih se prilikom ispričao kolegama na slabijim refleksima u petak.
Gledao sam mrvu Ciganovića na prijatelju na kvadrat. Sama emisija mi je sve dosadnija, iako je Fizikalac privatno stvarno zakon tip. Ovo je bila zadnja koju sam gledao. Kap koja je prelila kriglu. To je jezivo. Sasvim slučajno, istog mi je dana uletio na mail i test sljedećeg naslova:
«Koliko si gej!»
Jedno pitanje nisam skužio jer je isti na engleskom, par nisam shvatio jer su ga pisali Ameri,

(iako su političari svih zemalja uglavnom isti),

uglavnom sam bio iskren, i rezultat me šokirao. A vi? Imate li testisa riješiti ga? Pogledati istini u oči? Ajmo, škvadro... Da vam vidim rezu!
Klik na kviz:
Koliko si gej!

Mićo Izdušanović i dalje komentira tenis kao da drka dok gubi zadnji život na Play Stationu (uf, nh, neee...), Mirna Berendt je zla i antipatična (izgubio si sto hiljada kuna, ma baš te briga braco, nek si se ti nama fino zabavio, ma vidiš kako je sada sretna ova tulava koja je mudro znala odgovor na pitanje «Ko je osto u avionu ako je ispao Titele!!!»), Tarik je i dalje duhovit ko tegla ajvara (poluprazna, ona s mrvom plijesni), a onaj se hiperglavonja uz Moniku Kravić ne prestaje pojavljivati na televiziji iako mu i djeca valjda prebace na neki drugi program kad ga ugledaju onako stisnutog u sako od Vlahova sa šarmom diarejnog macaklina. Jedino kaj je valjalo je bio film u subotu s Jennifer Connely. Sav zatitram kad je vidim (obavezno stisnuti)...

Čak joj se vidi cica (i to lijeva, dakle veća), na 0,4 sekunde! Isuse, kako je ona zgodna, isuse, zašto ne kužim radnju ni u jednom njenom filmu...

Šalu nastranu na stranu, težak ali dobar film. Nemreš ni za kog navijat, a svi su ti zbog nečeg dragi, a opet kreteni... Jebo pare, daj ljubavi.

Pozdravljam onog tko mi miče slike s bloga tako da ih prijavi imageshacku da su proste. Dragi prijatelju, želim ti da me sanjaš svaku noć. I da ti djeca i djeca tvoje djece budu kao i ti. Jadna.

Pozdrav svim Makedoncima koji su bili i nažalost otišli s bloga. I svaka vam čast za reklamu za makburger.


Od koje je ipak bolja zadaćnica malog Crnogorca. Obratite pažnju na detalj sa strujom!


Zahvaljujući netu, tu su i neki biseri iz Najslabije karike. Jes da je smiješno, ali kad dođete pred reflektore, fakat ste samo 30% od sebe. Trema te smrzne do jaja...

Od čega se pravi acedofil?
-Od acetona.

Jager je prvi čovjek koji je letio brzinom većom od...?
- Od svjetlosti.

Petak 13. spada u koji žanr filma?
- Povijesni.

Proslavljeni Spielbergov film o velikom bijelom morskom
psu ljudožderu se zove...?
- Ratovi zvijezda.

Otac Mickey Mousea je...?
- Šiljo.

John Cleese je glumio u poznatoj komediji “riba zvana...”?
- Fish.

Najdeblji od tri tenora se zove...?
- Bas.

Predmet koji se baca sa plovila u vodu u svrhu
zaustavljanja je...?
- Podmornica

Vodu u krutom stanju zovemo...?
- Kamen.

Film ¨Ralje¨u orginalu se zove...?
- Ajkule.

S kojom državom Hrvatska ima najmanju granicu?
- S Austrijom.

Najpoznatiji derbi španjolske se igra izmedu Reala i ...?
- Madrida.

Najmanji dvoznamenkasti broj je...?
- 99.

Na tablici periodnih sustava elemenata, koji je element prvi?
- Kisik.

Kako nazivamo veliku količinu snijega koja se spušta niz
padinu ili planinu...?
- Gruda.

Koje je slovo dekadskog prefiksa mili...?
- C.

Kako se zove poznata kolumnistica iz ¨Globusa¨?
- Marija Jurić Zagorka

Od koliko se znamenaka sastoji broj 808?
- Dvije.

Tko je rekao:"Ne srljajte kao guske u maglu?"
- Franjo Tuđman.

Nogometni klub VELEŽ dolazi iz kojeg grada...?
- Celje!

Kako glasi hrvatski prijevod od bon voyage...?
- Dobar provod

Koje je nebesko tijelo najbliže Zemlji...?
– Mars

Kako još nazivamo slonovaču...?
- Bijelo

Kako se razmnožava ameba?
- Jajima


Internet 2: Što su šovinisti rekli o ženama...

1. Muškarac je najslabiji kad mu lijepa žena šapuće da je snažan
- Bela IV

2. Nije zanimljivo ono što vam žene kažu, zanimljivo je ono što prešute
- Shakespeare

3. Postoji samo matematička i dijalektička logika, sve ostalo je – ženska
- Boby Fisher

4. Muškarac je sretan s bilo kojom ženom, sve dok je ne zavoli
- Petrarca

5. Ako vas žena pobjeđuje u tenisu, promijenite sport. Ako vas žena pobjeđuje u boksu, promijenite ženu
- Mohamed Ali

6. Novac kvari čovjeka al' ne kvari ženu
- narodna

7. Strangers in the night, AIDS in the morning
- Frank Sinatra

8. Ne može muškarac varati ženu koliko žena može varati muškarca
- Ilirska preporodna

9. Žene imaju problem za svako rješenje!
- Stephen W. Hawking

10. Sve djevojke su divne! Otkuda do vraga ima toliko groznih supruga?
- Al Bundy

11. Žena je raj za oči, pakao za dušu i čistilište za džep
- Sacha Gutry (1885. - 1957.)

12. Ne trčite za ženama... da se ne sudarite s onima koji od njih bježe
- I.K.,bivši suprug J.K.

13. Žena je kao konzerva sardine - ili je zatvorena ili se usmrdila
- Sir Winston Marlboro, 1952.

14. Zasto žene imaju kraća stopala? Da stanu bliže sudoperu.
- Stevo Karapandža, kuhar

15. Ne vjeruj ženi koja laže.
- narodna

16. Bolje sokol u ruci nego guska u krevetu
- navodna

17. Da je Bog htio da žene budu jednake Muškarcima i one bi bile muškarci
- Južnoafrička

18. Ako je žena u dnevnoj sobi, znači da je lanac predugačak!
- Propalo društvo bolesnih umova 1941.

19. Wolkswagenova vrata i ženska usta najlakše se zatvaraju jednim jakim udarcem
– Rudolf Hess

20. Zašto žene ne komentiraju utakmice? Ne mogu nogometaši toliko brzo trčat koliko mogu žene brzo pričat!
– Miroslav Blažević, ex predsjednički kandidat

21. Nije žena sve sto siše!
- Cigan Nevenović

Ha, kako se lako izrugivat! Slušam komentare!

P.S. Ovo je skinuto s neta, ne slažem se sa svim točkama, ali mi ima dobrih i nasmijao sam se. Bože, sačuvaj me komentara u stilu: «Slušajvamo pićko šovenistićka, jeben ti mamuu što pjulješ žeme, ai ružam si kokurac. Konje.» Hvala.

P.S.2 - Spremate se za trash enciklopediju G i H? Huljići, Graškograd, Hrnić Milo Moje, Grupa 777, Gracia...

četvrtak, 19.01.2006.

Dnevnik 47 - Između dva fuša...

Otkrio sam kako se može inscenirati savršeno ubojstvo. Doduše u Americi. Kod nas to baš i ne bi tako prošlo - većina optuženih bi pomrla od starosti dok bi dočekali presudu.
Tamo je naime, čitao sam danas u novinama, neka gospođa oslobođena optužbe za ubojstvo iako je ubila svog supruga i priznala je da ga je ubila. Naime, žena se branila da je ušla u sobu u kojoj su bili goli bebač, njen muž sa spuštenim hlačama i upaljen pornić. Ona je to vidjela, izvadila pištolj i ubila pseto na licu mjesta.

OK. Do ovog dijela se apsolutno slažem sa svime, jer bi prvi smaknuo ikog da mi se samozadovoljava u krugu sto metara od klinca. Ali pogledajmo stvar iz drugog kuta. Muž dolazi umoran s posla i stavlja neki film u DVD. Može biti pornić a i ne mora (neka digne ruku muškarac koji doma nema pornić!? Dooobro, idemo dalje). Žena i dijete spavaju u drugoj sobi, on ih ne želi buditi. Frajer strgan od posla ili koje pivice tako zaspi pred telkom. Žena to promatra iz prikrajka, jedva dočeka njegov san, ulazi tiho u sobu i upuca ga s par metaka na spavanju. Za desetak sekundi donese uspavano dijete iz druge sobe, sama stavi pornić u DVD ako ga već nema i skine pokojniku hlače. Rasplače se, zove 911 i glumi. Ne orgazam nego histeriju. Ali svejedno glumata. Pred susjedima i murijom, pušta suze i zahvaljujući sudstvu odlazi na slobodu te u naručje nekom Stevenu iz Nebraske koji je mlađi i mišićaviji od njenog bivšeg.

Al ga serem...

Rok je otkrio noge. Sad mlati ko blesav. Obično mene nakon obroka u trbuh. Ili mamu prije obroka u tetrapak.

Jebo mene mali ćuko ako se u toj nozi ne krije novi Ronaldinho! Ima netko kartu viška za Brazil? odjebalo me preko neta...

Još malo pa će počet radit pizdarije...


I dalje skupljam ambalažu. Izgovor da popijem pivicu-tri prije spavanja.


Iako i dalje pridajem veliku pažnju jebanju sa zdravom hranom - voćem i povrćem.


Gledao sam hrvatske Osbournove. Radni naslov - dajmo im da šmrću. Ili da se bodu. Kad se sjetim da su me kao klinca rokera/pankera u tatinoj komandosici bar 50 puta prepipali zbog droge i lupali mi šamare i čvrge kad ne bi ništa našli, a ja izašao s 5 hrda za litru bijelog lošeg u rinfuzi iz Bačvice... Ni flašu nisam imao nego ih je gazda preko dana skupljao po parkovima pa nam ih prepro. Zašto se nitko iz državnog vrha ne sjeti da bi bilo puno manje narkomana ako se spriječi dilanje droge, a ne da se divimo hrabrim mladim ljudima poput Bareta i još nekih kako su se samoprijegorno odhrvali žrvnju prokletinje i sad su opet dio zajednice. Jebo to. Rađe umlatite nekog dilera i objesite ga na trgu nego da gledam ušlagirane zvjezdice. Ma nije Dino takav. On je tak bedast po prirodi, znam.

Vraćam se na bazen. Dršte mi fige. Norma za svjetsko veteransko mi je 48.00 na 3000 metara, a sad si mogu popušit ispod potkoljenice ako idem ispod sata... Mh...

Rezultati prošlomjesečnih anketa:

a) Mogu li muškarci shvatiti žene?
Ja (žena) kažem da mogu 51
Ja (žena) kažem da ne mogu 85

Ja (muško) kažem da mogu 26
Ja (muško) kažem da ne mogu 119

Iz ankete je vidljivo da:
1. žene ne znaju što hoće
2. da će muškarci i dalje pit.

b) Koji vam je najdraži junak vica?
Zeko, medo i ostala živina 127 votes
Mujo, Haso, Fata... 102 votes
Mali Ivica 27 votes
Plavuša 19 votes
Cigo 18 votes
Murjaci 16 votes
Crnogorci 15 votes
Političari 9 votes

Iz ankete je vidljivo da:
1. je zeko kralj
2. da rijetko tko voli političare


Nova anketa:

Došli ste doma nakon ovakve južine, kiseli ste i totalno bez volje. Ali, može li biti još gore? Kao tko se ne biste htjeli probuditi?
	Vlasnik turbo folk lokala
	Onaj zločesti iz "Schindlerove liste"
	Saborski zastupnik
	Govnovalj disleksičar
	Sizif invalid
	Edip nakon seksa
	Otvor čučavca
	Ne bih se htjeo/la probuditi
Free polls from Pollhost.com

utorak, 17.01.2006.

Dnevnik 46 – svega pomalo

Hvala Nemetz za plan Londona. I Api mi se javio s još par korisnih informacija. Zaključio sam da je ista cijena posjetiti Maddame Tussaud ili popiti 6 piva. Damn. Kako je prokleto tanka ta granica između kulture i umjetnosti. Muzeja mi je pun kufer otkako sam prošao Louvre, Ermitage i Metropolitan, i shvatio da mi se sviđa 0,02% slika i to ili Archimboldo, ili Vermeer ili Gellais (ili tako nekako pamtim da se čita – žele) i da su mi nožne vene psovale mater nakon šestog sata hodanja. Najrađe bi onu Delovu kružnu turu Doubledeckerom, ali su i to, kao i sve što valja – ukinuli. Da, tamo gdje smo nekad lokali jeftinu pivu na kultnom mjestu s pogledom na trešnjevački plac pod imenom «Dvije lipe», sad se kurči «Admiral daje više». Ajde, bar nije DM.

Uglavnom, lagano me pere nervozica!!! Znam da su engleske pive očajne, ali pere me taj adrenalin kad vidim toliko rasa, kultura i boja kože na jednom mjestu, jer sam odmah sretan što sam se maknuo od doma. Makar na tri dana. Popizdit ću bez roka i Mihe, ali kako sam Mihi za sljedeće dijete obećao najskuplji i najkvalitetniji porod u vodi,

a Rok je počeo otkrivati što je najbitnije u životu,


ima da se vesele poklonima kad se vrnem i odmaraju ko begovi!

Apropos trash liste, ja i dalje stojim pri tome da se popljuje sve što ne valja, pa makar našli i Beethovenovu XVIII nezačinjenu, mamurnu koja fakat ne valja i da to podijelite sa svijetom, nego da branite Vjekoslava Jutta i njegov drugi zlatni singl. Javite kako se slažete s tim i još tjedan dana punite slova E i F.

Miha mi je ukazala na novu reklamu za VIP. Čista kopija onog spota Jetta – get Born. Da su bar i muziku uzeli. Problem je u tome što reklama traje čitavu minutu ili duže. Reklame se naplaćuju po sekundi. Znate li vi ljudi da ta minuta košta nekoliko desetaka tisuća kuna. U lošem terminu. A ako je stave u pauzi između Farukovih brilijantnih mudrolija, onda i nekoliko stotina tisuća. A vi skupljate konzerve i flaše na balkonu, dok vam oni za svaki sms dignu pol kune, mislite da ćete to nadoknadit ambalažom. Jebeno, ha? Tko ima testisa priznat da nije počeo stavljat praznu ambalažu na balkon? Da vas čujem?

TV kritičar je na svom blogu (e sad bi ja to trebao nekako stavit da se podeblja, pa kad vi to stisnete, mam odete tamo, ali ja do te faze shvaćanja tehnologije još nisam stigao pa odite sami tam pješke) oprao studio 10. Na sreću, došao sam na sam kraj, ali dovoljno dugo da vidim Ćurliju kako sa svojih 112 kila na metar i žganac ima neko preusko odjelce u kojem su mu testisi bili u dokoljenkama. I opet, nije meni to što je čovjek pretio i za kabinu na narodnom radiju, ali kad nema duha kao ni duh uvelog maslačka. On ima fore zapisane na papiru, ljudi! To košta milijune, a on čita s papira. Ako mogu Dubrovački Trubaduri naučit kajkavsku pjesmu, Zašto on nemre pročitat scenario. Kog taj nasmije, treba ga se klonit. Grozna mi je bila ona kaj piše pjesme Oliveru, koje su redom jezive, ali je apsolutno najgoru u životu odrevao s tom Levom Baklavom, or whatever, koje ima od Glorije do Storija i nazad. Kako su ti naši mediji dosadni kad nađu friško meso... Fodora podržavam jer je profa geografije, dakle alkos, pa vjerojatno ne misli ništa loše. A nekad mu se i omakne neka fora. Svejedno, Oliver je kraj njih djelovao kao voditelj, a njih dvojiva kao poluretardirani skauti iz Alan Forda. Dobro da Danijela nije htjela vodit to sranje (Nina je imala 30.000 kuna po emisiji, ovoj bi to teklo u plaći, cca 10.000 kn), jer bi kraj Duleta Duduleta izgledala kao stalak za mikrofon. A Husarica jes da se ne zna nasmijat (kuiš ono, zakaj bi se ja ono, mislim smijala, kuiš, ne) ima... uf... Sorry Miha... Ipak, ono kad je uletio Bulić i pjevao dvoglasno «Zelenu granu» s Oliverom je najveći pothvat HRT-a od reklame za bronhi. Zato studiju deset dajem prolaznu ocjenu -2. od 1 do 10, naravno.

Izbor večeri je bio sjajan. Na prvom programu Penis Klatim u svijetloplavoj majici sa srebrnim natpisom (valjda kelly Familly ili Bross, nije se vidlo od sakoa) koju mu je kupila mama. Ili ju je uzeo mami. Svaka čast na nekim emisijama, ali stil... Na drugom tuberkulozna sakata Dani(ma nisam )jela drhtavim glasom pokušava bit duhovita pred reprezentacijom gluhih rukometaša (ajmo jedan aplauz da prekinemo tišinu, šta je, šta ste se razmahali!?), na trećem vrhunska glumica Džej Lo igra ulogu života u Anakondi. Bolje bi frigidni fikus to odglumio. Kao da je Seagallova sestra. Ali je zato kažnjena onom spodobom od muža. Neke male ali naočigled tvrde sise pogibaju u prvoj trećini filma, zmija je gumenija od Gumiflexa, a čak i Jon Voight bjesomučnim kreveljenjem ispada teži idiot. Ako je to onu divnu Angelinu ospermilo, ja sam pernica.

Šećer za kraj. Pucnjava ispred narodnjaka. Emisija koju vodi ona raščupana histerična iza deset. I ne da ljudima doć do riječi. Potpuni nedostatak kulture. Ali svaka čast za temu. Samo mi nije jasno zašto nitko nije zaključio da bi bilo idealno naoružati sve te debile i pustit ih da se pobiju. Rezultat bi bio puno djece bogataša manje, više skupih auta na hreliću i puno više mira i tišine te manje seljačina. Dajte im da pucaju. Skupljam pare.

ponedjeljak, 16.01.2006.

CRO trash enciklopedija svezak 3: E-F

Idemo dalje!
Drugi način nisam uvrstio jer su mi dobri, a Divlje jagode nisu naše pa ih isto nema. Pucajte! Edu Maajku sam maknuo jer se javilo dovoljno ljudi koji su obrazložili da mu tu nije mjesto.


Ella - Ultra ružna dance zvijezda koja je mala neki spot s dobermanima i proklamirala kao svjetsku dance zvijezdu. Zadnji spot kojeg se sjecam uključivao je i dva dobermana koja je vodila na lajni i umjesto tough chick looka ona je na faci imala "Zasrala sam se u gaće look"
Keks_i_smrad
Ella - završila po kvartovskim živim mjuzama našmrkana do jaja
BlogistiKa

ENI - Meni osobno postale simpatične kad su suradjivale s Let 3. Ostatak pjesama je uključivalo kopiranje divasica i tekstove poput: "ti si ti si moja ruža oja sreća moja ruža" i tako sto puta
keks_i_smrad

E.T. - pjevacice koje imaju usta da mogu pjevati dvije pjesme istodobno...
poslovna_curica
E.T. - The Rodonačelnici žanra zaslužili su isto par rečenica više... bez njihovih ritmova s casio-satova ne bi bilo pola klonova koji traju i danas, ali posebna su guba ova (nekadašnja) dvojica frajera-"rappera" koji još iz doba bez ijedne od žena u bandu (jel to bila i neka s velikom kljukom između Vanne i ove Klingenhof?) imaju hit "Miami Ladies"....tj. "Majami Lejdiz" kako to oni rekoše....
c'est mois, Nemetz

Elvis Stanić group

Ex panonia - Ex what?

Elemental - Mala jebačkog glasa i tipovi s pola harme u ruci te kineskim dječjim sintesajezerom u glavi
lijecenikatolik

En-joy - Bend čije pjesme moraš po defaultu zaboravit čim si ih čuo, na čelu s onom hipermotoričnom patuljicom 'ćerkom Šuput.... to mi je blesavo, kad je netko zaostao u rastu a ženskog je roda, odmah ga prozovu onim jednim te istim clicheom "džepna Venera" ... onda je Ivo Fabijan "džepni Apolon" :)

Erker Ksenija - Toliko neprepoznatljiva da je se više ni Urličić Ksenija ne sjeća
lijecenikatolik
Erker Ksenija - au contraire, mon ami! Još i danas možeš čuti na radio Sljemenu "On me voli na svoj način...". Jedan od najvećih tankera u predjelu dupeta uz Gabi Novak, Veru Svobodu i Radodojku Šverko
Ribafish

Elektrobuda – što očekivati od ljudi koji nisu uspjeli u Kojotima i Majkama, a za koje je sam Bare rekao (nakon što su mu bili predgrupa): Ne znam kako ću sad odraditi koncert nakon tako odlične grupe". Veliko ništa.
Ameba

EnJoy - i njihova zanosna pjevačica Maja Šuput… Mmmm… Hvala bogu da se i ona pojavila na sceni pa imam čime rješavat tegobe niskog tlaka; pazi sad: «dobra jesam, ali nisam kao svetica», pa čuješ u pozadini hrpu debila «nema veze ti si nama čista petica»! I to je onda pjesma. Al nije bed, nema veze kaj nema jednu poštenu i pametnu pjesmu, glavno da je nekaj zaradila kaj si je mogla povečat sise. Sad odmah i s većim guštom spotove snima. To kaj na koncertima ne pjeva svoje pjesme, to je zanemarivo… btw. Hrvatska Brena i Slatki Greh. Em ih tolko ima, em isto zvuče.
My bad Angel

Fabijan Ivo - Mlađi brat Fabijana Šovagovića, obitelj ga nikad nije priznala pa je postao kantautor dalje ne znam
lijecenikatolik
Fabijan Ivo - Legenda nad legendama, njegovi su rani albumi klasik onoga što naš prijatelj Dinko naziva "neuspješnim pokušajima duhovitosti", a noviji uratci hrvatsko katoličko prangijanje... Otprilike kao Mucalo s ipak mrvicom talenta.
DMJ
Fabijan Ivo - samo jedna rečenica?? Ron Jeremy hrvatskih trash zabavnjaka je zasluzio da netko magistrira na njemu, samo nitko ga ne može toliko slušat :) Stari je imao jednu "griješnu" kazetu Ive Fabijana sa neumrlo edukativnim "A ča piješ kad ti škodi" za auto, a ostatak opusa se mogao rekonstruirati po medijima - brko jednostavno rulez... i (prije domoljubne faze sa "zgaženim bandama") uvijek neke nesofisticirane seksualne aluzije & gard bivšeg seoskog pijetla u skraćenim trapkama...neprocjenjivo. I daj mu više Marija otvori ta vrata....
Fabijan Ivo - Legenda dijaspore, devedesetih najpoznatiji po domoljubnoj kazeti i pjesmi „Hercegovino“.
DayWalker

Fantomi - Duda, duda dudica... ima toga još. Prodali se za obrade božićnih ljiga i izdali stav.
Keks_i_smrad

Filipović Ajša - "Minut sna" iz 1998 a pjesme je napisao nitko drugi do Đole Novković.
c'est mois, Nemetz

Forum - Pet zadarskih šminkera s jednim sintesajzerom koji imitiraju. Ostali upamćeni po onom ćelavom s masnim repićem koji je obavezno podvezivao gumicom za domaći pekmez.
Ribafish
Forum - Obrada, na obradu, na obradu, na obradu, uglavnom za kurac i za Nedjeljno popodne na TV-u.
DayWalker

Film - Nekad kultni, a sad... Maškare.

Feminem - Tri plave mršave hercegovke koje imitiraju. S ABBA-om im je i uspjelo

Fruštuk - slavonskobrodski rockeri koji su široj javnosti najpoznatiji kao "oni koji su u Nomadu recenzirali paštete". Nedavno su izdali album za koji kažu, citiram: Pjesme su djelo članova grupe, osim "Oduvijek sam"; "Ne zovi mi ime", "Zamisli" i "Krv i znoj". Šteta, da su se još malo potrudili mogli su reć "pjesme su djelo članova grupe osim..." i onda nabrojat cijeli album
catcher

Freakys - ženski girl power band koji je žario i palio ovim prostorima krajem devedesetih sa svojim ultramega turbo diesel3000 albumom sasvim neočekivanog naziva 'Get freaky'. dva najveća hita svakako su 'I dok spava grad' i 'ne plačem zbog tebe'. Pretpostavlja se da ih je zadesilo prokletstvo drugog albuma. Više o njima na http://www.posluh.hr/ezine/015 /html/promo47.html
espadrila

Flare - Stvarno jedno vrijeme mediji nisu mogli bez one zubate manequinke i njezinih "klubova kvalitetnih žena" (da, osnovala je jedan takav, uff...), pa mudrovanja o tome kako ona radi über glazbu a zapravo je tek Meritas na simfo-rock matrici, pa pretenciozni intervjui, pa su kao "najveće nade rocka" a sad na kraju još i nakarađuje ljudima stanove.... kaj je slijedeći posao? Ministrica obrane valjda...
Flare - bend koji je stvarno dobro izgledao izdaleka jer su dečki bili visoki, a pjevačca super komad s dvadeset metara. kad bi se oni uključili, a ona pustila glas bogobojaznog, netom defloriranog brgljeza, sve bi otišlo ukurac. ili kad bi joj prišli na 19 metara...
ribafish

Ferenčić Davor - album "Funkee Blues" ;) iz 2000. Moj izbor naslova pjesama: Jamaica ; Afrodizijak ; Spali gumu ; Haremska kraljica ; Marica... tko je IKAD bio na koncertu Ferenčića i čuo npr. "Spali gumu" uživo nek mi javi kak to izgleda....
c'est mois, Nemetz

subota, 14.01.2006.

Dnevnik 45 - Izlet u Korušku

Sport i sportaši

Prvo čega se uopće u životu sjećam bio je prijenos neke košarkaške utakmice. 1974. godina, baka i ja u sobi, ona nešto hekla, ja buljim u Ćosića i ekipu i konačno sam miran i ne trgam glavom namještaj. Par godina kasnije Bosna osvaja Kup prvaka, Kinđe rastura asistencijama, Varajić pogađa i iz kornera, Raša skače i gađa slobodnjake oko 20%. U dvorani pjesma – Bosno moja. Klinac si, gledaš, gutaš, i tako uskoro izraste i Cibona koja se par godina uspješno klala sa Žalgirisima, Realima (Nakić popio lakat od Sabonisa (koji je dobio nadimak Cibonis od skupine komplekasa) nakon što je napravio grub prekršaj, pa Sabonisa isključilo, pa Dražen ubijao u serijama), digiće spremala u džep i par godina bila apsolutni svjetski vrh. Palicu je prepustila najtalentiranijem dvojcu – Kukoč, Rađa, s kojima je čak i najveći levat Avie Lester (Ante Luster koji je ček i reklamu za kečap snimio) dao petnaest koševa u finalu. Devedesetdruge slijedi šlag na tortu navijača iz fotelje. Igramo polufinale Olimpijade, guze nas Rusi do zadnje dvije minute, i onda im se osvećujemo za najgluplji poraz SFRJ svih vremena kad su se bile primile tri trice u zadnjih pedeset sekundi. Sabonis od table, Sokk s prijestupom... Dvije minute do kraja polufinala Barcelone i ništa nam ne ulazi...

Skrećem na trenutak. Mlad muškarac koji nije posebno talentiran za sportove i nema nikog da ga tjera na neki, obično postaje pasivni navijač. Onaj koji gušta sjedeći na fotelji uz hladnu cugicu i čips. Zna apsolutno svu biografiju svakog igrača ponaosob, pa i Adnana Bečića, Tea Čizmića i Rajka Gospodnetića, ali na terenu je nula. Zato se drži sobe i tu je najjači. Stvar ide sjajno dok si dijete i maštaš da ćeš jednog dana i ti biti faca u nekom sportu i da će netko i tvoju facu stavljat u album sa samoljepivim slijama (zbog kojih puštaš makar jedan nokat jer te inače boli kožica). Ali sve puca kad skužiš da je netko iz tvog kvarta uspio. Mujdža je potpisao za Hajduk!? Jasmin!? Naš Jasmin s Gimke? Jebote... Uz sreću što se možeš kurčit okolo da konačno i ti nekog znaš, dolazi i bed što pomalo shvaćaš da te vrijeme pregazilo i da si ušao u fazu kad si zavidan što tvoja generacija osvaja medalje u veslanjima, rukometima i nogometima, a ti i dalje sjediš, ali sad više ne s tatom i deitom od limuna nego s gajbom pive i dečkima iz ekipe. Počneš ih i pratit, nađeš si sretne čarape, dres ili kapicu i puštaš adrenalinu da te odvuče od knjiga, posla, i općenito obaveza. Sve dok ne shvatiš da je i zadnji nogometaš iz tvoje generacije okačio kopačke o klin i postao trener ili kupio diplomu. Onda kreneš navijat za neke mlade talente, svejedno i dalje uživaš ali i lagano shvaćaš da si postao star. Bole te koljena i kičma iako si se bavio nekim sportićima sve te silne godine, a onda pogledaš najboljeg prijatelja kojeg isto bole koljena i kičma iako je zadnji put loptu primio dok je Tile obje noge imao. I shvatiš da te u tridesetšestoj jednostavno po defaultu sve počne bolit. Gledaš malog Ivicu, pa neke mlade dečke koji rasturaju po bazenima, rukometaške bogove koji u finalima zabijaju cepeline... Tvoje vrijeme sportaša je prošlo. Srećom bez ozljeda i maštanja da će i tebi bit svirana himna na nekom prvenstvu i da ćeš pustit suzu i znat tekst himne i držat ruke gdje samo ti to hoćeš. Svejedno, sad je puno lakše uživat uz telku.

Vraćam se na tekmu s Rusima. Radio sam nešto u polju s pokojnim didom, zakasnio na početak i bio užasno nervozan. Sjećam se da mi je znoj kapao niz prst na pod i stvarao mini lokvicu, kad me dida zamolio da još nešto iskopamo ili zalijemo. Tada sam se prvi i zadnji put izderao na čovjeka koji mi je dugi niz godina bio najbolji prijatelj i u biti okinuo šamarčinu kad bi ja to fakat stvarno i zaslužio. Nije bilo fer od mene urlat na čovjeka od 70 godina, ali kako me upravo on odgojio da budem navijač, vjerojatno je shvatio. Povukao se, a Kukoč i Dražen te Stojko i Dino faulima nad Volkovom sredili stvar. Otrčao sam se ispričat didi, a onda bacio u more i da se nisam zapizdio u prvi otok, još bi i dan danas plivao. I urlao sam od sreće. Kao foka koja se hoće parit.

Bilo je to zadnje ljeto što sam vidio didu. Danas Ivana Barčota-Kapna više nema, košarka nam je u razini japanske, ja ne plivam, ali ponekad moram urlat od sreće kad vidim nekog kako gineći za svoju zemlju ruši granice i postavlja nove zakone. Prvi je bio potpuni luđak Goran, a druga je kraljica Janica. Jednostavni a tako veliki ljudi koji se ne preseravaju nego kažu ono što je – «zapizdija san servis» i «opala sam na guzicu» u udarnom terminu dnevnika pred ušminkanim kastriranim spikerima i novinarima. A svijet im pod nogama...

Jučer sam vozio u Bad Kleinkirchheim intervjuirat Vedrana Pavleka. Osim što su Slovenci konačno popravili cestu do Mokrica, Čateža i sve do Otočca, nabili su i kućice za cestarinu svakih 50 kilometara. Do jebenih Karavanki moraš platit četiri cestarine. Nije ni čudo što im je mala stopa nezaposlenosti kad je svaki treći u hižici. Ali nema više onih betonskih ploča nakon granice... Ljudi! Pa suze mi na oči došle. Sve tekme, Teka, Repka u kvalifikacijama i doigravanju, Vaterpolo u Kranju, Planica, pa Floydi, Nirvana... Uvijek bi sve počelo ispadanjem bubrega na Slovenskoj grani... Ajde. Valjda su završili trasu od Mađarske do svoje rivijere pa imaju vremena i za nas. Svaka im čast. Čak su i one jasle za sijeno obljepili jumbo plakatima! Vedran je bio stvarno korektan i skidam mu kapu za sve što je napravio, ali onda je došla ona. Obična, jednostavna, nasmijana. Kraljica na metar od mene. Trema me pere kao kod prvog seksa, Mihi se tresu ruke, govorim nešto glupo i činim pravu stvar tako da joj uvaljujem Roka u ruke. Mihi je čak od uzbuđenja i brzine (Janica je ušla dok je dojila) zaboravila spremit cicu u grudnjak!


Pričamo, smijemo se, Rok ne kuži u čijim je rukama, Jana odlazi trenirat... A ja odlučujem jednu stvar. Ono što me pokojni Barčot-Kapno naučio – navijat pošteno i od srca, naučit ću i ja svog Juniora. Bit će navijač. Pravi navijač. A ti Janice, rasturi. Idol si familije!

A Rok nikad neće bit ko ovaj mali sa slike!!!



U ponedjeljak slažemo novi, treći tom cro-trash liste, E-F. Počnite slat prijedloge vać sad, od ENI, Elle i dream teama, ET-a, Fantoma i tako dalje. I pišite malo više, sve moram ja. Nemojte da se moramo svađat.

Kad je Škoro čuo da će se naći na trash listi, umalo je bilo nevolja!

Srećom po brojne obožavatelje,

sve je dobro svršilo.

Stigle i slike od Yumi! Ona je preslatka Japanka, vatrena navijačica hrvatske repke i ispijačica piva. Kad je vidite u Švabiji na tekmi recite joj da je zakon i odvedite na cugu. Ponekad se pitam otkud taj fanatizam, a onda se skužim na Planici kako pjevam nekom mršavom Fincu. Anyway, Yumi i dva otprije poznata lika.



Pitanje: Kaj da pogledam u londonu za dva tjedna, di je najjeftinija piva tam i koje su adrese naših blogerica u Londri da vidim kak to žive! Thx.
Dok ne krenem na put, vraćam se sitnim kućnim popravcima poput ovog bojlera.


Danas se javio čitatelj bloga iz Kanade, odmah smo se bacili na usporedbu Molsona i Labatta (Gile, Legendo!), a sad čekam da se ukažu i ljudi iz Brazila, Kuvajta, Malte, Cipra i naravno - Makedonije!

Živili, Bog i Hrbaty!

ponedjeljak, 09.01.2006.

Dnevnik 44 - Al sam se raspiso, život ima smiso...

Mali foto session.

Preveć meljem u zadnje vrijeme a i neke grube riječi izlaze iz mene. Što nije dobro. Sreća da imam obožavateljice (Lori, Deki, tužite me, ali ovo mi je najdraža slika godine!!!).


Tko ima žnoru za bazen na Mladosti da idem ubijat nervozu mlateć vodu a ne praznu slamu i ženu kad presoli šnicle!? Ozbiljno. Miha i ja bi u neki klub koji tolerira inertne moržolike humanoide...

Mi stalno idemo nekom, a i nama dolaze neki dragi gosti (vrati mi CD-e, pizdo!)


Tako su neki dan došli Cat i Drago, pa sam ispekao šatro hobotnicu ispod peke. Trik je da se hoba tutne u protvanj sleđena te tako naglo omekša, a krumpir, luk, paradajz i tajni sastojak pohiću okolo te sve prekrije alufolijom (peka), pomoli i ne otvara dva sata na 180 stupnjeva. Rezultati variraju. Taj dan je ispalo sjajno, a onda je uslijedilo iznenađenje jer me Cat pitala bi li joj htio bit kuma na svadbi!

Jes da mi je najdraža frendica na svijetu i da mi je spasila život onomad u Puli nakon 16 Tuborga, ali ja kuma? Ako me nije šlog trefio... Kuma. Di ću halj... odijelo nabavit? Ono s maturalca mi se nekako stegnulo u ramenima, a Miha misli da onaj bijeli sako iz H&M-a nije dovoljno nobl. Kaj kupit. Kak. Kad. Di? Kako otvorit ples? Plešem ko albino orao mišar s parkinsonom. Oću buket morat lovit? Mama... Naravno da pristajem i sad sam na mukama. Ah, konačno nešto za razmišljat u novoj.

Vraćam se dnevnim zapovijedima koje obavljamo naizmjenično, poput previjanja (interesantno je da obično muškarci mažu klince kremom s jednim prstom, a žene s više njih. Nemetz, očevi, Grace, majke, zašto?),


...zatim, pogodite kaj?


Nokti, naravno...


...te dotjerivanje istih,


...a onda i uspavljivanje juniora pjesmom. Tata je 7 godina pjevao u KUD I.G. Bregović i pet godina u klapama, što se vidi na uživanju djeteta u prekrasnoj "Paun leti".




Što mu bi? Možda je Cavor ipak imao pravo o mojim baritonskim koloraturama. Jel ide neko na Second Hand Band u Sax? Ne propustite...

Kako mu ipak to nije baš bilo po volji, genetika će se u suradnji sa Sonjeckom pobrinuti da Rok nastavi tatinim stopama. Ovo je prva Rokova pivska etiketa!


Opet sam prekršio obećanje od badnjaka da neću kupovat loše pornjave – kupio sam "Analne komandose". Previše je glup naslov bio da ne bi 33 kune strošio...

Komentator slaloma je neki dan rekao u Visokim Tatrima. Pa nisu Tatri nego Tatre, pobogu... Trebao sam bit komentator. Ili prevoditelj. To bi zvučalo ovako...

BUKVALNI PREVODI NA ENGLESKI

- Pričam sam sa sobom. I'M TALKING ALONE WITH THE ROOM.
- Računaj na mene. CALCULATE ON ME.
- Čekanje u redu za kruh. WAITING ALL RIGHT FOR BREAD.
- Ko te šljivi. WHO PLUMS YOU.
- Ko te šiša. WHO CUTS YOUR HAIR.
- Nosi se. CARRY YOURSELF.
- Tekuća pitanja. LIQUID QUESTIONS.
- Od malih nogu. SINCE THE LITTLE LEGS.
- Malo prije. SMALL BEFORE.
- Voditi računa. TO LEAD THE BILL.
- Napet sam. I'M ON FIVE.
- Pijan je ko majka. HE IS DRUNK AS A MOTHER.
- Iz čistog mira. OUT OF CLEAN PEACE.
- Fotokopije. FOTO-WHO-DRINKS.
- Upala mišića. THE INFALL OF A LITTLE MOUSE.
- Blago tebi. TREASURE TO YOU.
- Pop-pjevač. PRIEST-SINGER.
- Sranje kroz gusto granje. SHITTING THROUGH A DENSE BUSH.
- Neda Ukraden. NO YES STOLEN.
- Ružica Sokić. LITTLE ROSE LITTLE JUICE.
- Mirjana. PEACE I ON.
- Slobodan Milošević. FREEMAN GENTLEFUCK.

Ili:
Šiber - medvjedica...


Pitanje za današnji dan:
Kaže frendica koja je ostavila dobro plaćeni uredski posao u Ljubljani iznajmila stan i nekom dala psa te otišla na put oko svijeta:
"Reci mi molim te, kako da razumijem muškarce? U čemu je finta da počnete vezu samo kad žena zatrudni?"

Probao sam joj odgovoriti:
Čim nekom muškarcu pokažeš da si zaljubljena u njega, nisi mu više zanimljiva. Odmah ide tražit drugu, jer time što je vidio kako netko može biti zaljubljen u njega, misli da može i neka druga i to ide isprobavat.

A vi možete i bolji odgovor dat!

subota, 07.01.2006.

CRO trash enciklopedija svezak 2: C-D

Kratki podsjetnik kao nastavak trash liste. Očekujem dopune sadašnjih primjera kao i nove. Rok 2 tjedna!

Cetinski Toni – mali urlator s dobrim glasom i jezivo groznim pjesmama. Najbolje ga je okarakterizirao Vuco u nekoj TV emisiji kad ga je mama od braće Cetinski nešto napala, a Vule odgovorio: "Gospođo Cetinski, da mi se jedan sin bode u venu a drugi u dupe, ne bi se pojavljivao na televiziji!"
Ribafish

Cetinski Matteo - s hitovima poput "Tajanstvena Lady" i EP albumom kojeg mi je frend kupio za rođendan po cijeni od 4,95 kn (dao je pet kuna i čekao kusur), jedan od kraljeva hrvatskog trasha. Trenutno radi audio cd vodič za turiste. Citat: "Mnogo sam dosad putovao, no još nigdje nisam vidio ovakvo nešto"
potokuratu

Crvena jabuka - navodni Sarajlije koji pjevaju "da nije jubavi", "nisi triba poći na more", "ova moja mala barka", "ja sam mornar dušo", "doli dupin mrižu cipa" i slično, što ukazuje na opasan slučaj dvostruke ličnosti. Što se pjevanja tiče svaka strofa završava s "ee", a svaka pjesma s "moja bejbe..." Usput budi rečeno, blog ti je totalni zakon u los angelesu, jedini problem je što sam ga prekasno otkrio. mislim, puno prekasno. pa me sad bole oči.
potokuratu

Colonia – Mesnata pojava nogu debljih od Marka Mlinarića, Štefa Deverića i starog Lamze muškim glasom upotpunjuje neartikulirane zvukove koje neki ljudi nazivaju trance dance ili nekako – glazbom. Scenski nastup je ozbiljno pogoršan s dva ozbiljna tipa s bradama koji se farbaju i jednom užasno ružnom plesačicom koja je vjerojatno nečiji dečko u bendu. Hit – dok ljuljaju se popluni ti daba dabi dam...

Cenov Sandi - totalno siv glas i totalno siv tip, poznat po ganjanju mode, misica i patnji kad ga koja ostavi. Čovjek je u karijeri krao od Beethovena naovamo, napravio par popularnih stvari, pravio se frajer i uglavnom nosio status greške. Obožavan u Srbiji i Crnoj Gori, jednom je prilikom išao svojim harleyem do nekog sela na koncert, a kad dođe do table nekog mjesta, skida kacigu i stavlja crvenu maramu. Šeret...
Ponoćna strina

Celzijus Nives – Zašto se čudimo što pevaljke i manekenke biraju fudbalere za muževe? Pa kad nu jedni ni drugi nemaju repertoar veći od 8 riječi dnevno. Do 6 slova, naravno. Najmasnije sise estrade dok nije došla Slađa. Pjesme? Ma dajte...
sanjiva vida

Cezar - iz Malnarove more isto ima album.
maja

Coce Vinko - legendarni tenor, bogom dan za klape, ali ne i za estradna izdrkavanja s galebima koji se karaju u 6 kitica preko sedam minuta.

Cubismo - razvodnjeno, plitko, mlako, loše. Kao da piješ čaj iz filter vrećice koja je ižmikana i rabljena 8 puta. Ima ih 18 na stejdžu a čuješ trojicu.

Cetinić Meri - nekad sjajna, zadnjih 30 godina živi od tri stvari koje su je proslavile. Prva je počela forsirati iritantno drhtanje brade koje danas kopiraju Ivana Kindl i U Lo Žak.

Crni 6 - turbo promašaj

Cacadou Look - Netko veli da se pljuju samo zabavnjaci a ne rock i pop rock, pa ajmo malo i to...Obzirom da su kriteriji subjektivni, fuck off prigovarači.... To je tipično hrvatski kopirantski bezlični pokušaj "Banglesa" sa "pjevale smo jedno ljeto" hitićem "Kao pjesma" i nekakvim izlozima knjižare gdje kao možemo viđati nekakvu njihovu zbunjenu glavnu junakinju, sve otpjevano nazalnim "ORA Sava '82" stilom... današnji nastavak tog ženskog kantautorskog iritantizma su definitvno "Meritas", ali o njima na M.
c'est mois, Nemetz

Ćaić Đuka – Jednom sam prolazio Jarunom, neki dobrotvorni dječji koncert za kupnju igračaka u privatnom vrtiću nekog političara, i Đuka pjeva Jugo vojska mora stat u crnoj prozirnoj svilenkastoj majici pred stotinjak začuđenih kikića. Srećom, nestao je sa scene...
sanjiva vida

Čubi - s pjesmom Napumpaj se. I još pri tome misli da je duhovit. Zašto štrebere drže na estradi? Zašto...
Kaco Mortale

Čubrić Andrea - "Blu". Andrea fucking who??? TKO je to kupio? Fakat kak izgleda taj koncert? Imam frendova koji su ostarili noseći (odlične!) demo snimke po izdavačkim kućama i tek poneki, poput "Orfeja" su uopće htjeli razgovarat i to jedino da im ZA LOVU naštancaju. Ne znam kaj je Andrea dala, ali ovo joj je već drugi... za onaj iz 2002 ste sigurno svi čuli ;) ("Uzalud se borim"....) Zabavnjaci tog tipa (treća liga sjever) i njihovi izdavači mi fakat nisu jasni - glede publike, jer ni Seve the great & Crveni Electroshock Friz Jabučar Dirli-dirlija skupe publike ko u prosječnu večer na narodnjacima u predgrađu....
c'est mois, Nemetz

Čagalj Joško Jole popularni - iritacija koja me i navela da počnem pisat enciklopediju. Niti jedan pravi Hajdukovac mu ne može oprostiti što mu navodna himna ide "Nosi mi se bijela boja" umjesto "bila" pa mu svi psuju mater komercijalnu. Jedan od desetine grešaka uz Grašu, Lokina, i ostalih koji imaju tri hita i onda na koncertima sviraju sve od Nadaline do Ništa kontra Splita.

Dabo Sandra - (samozvana paška zvjezda)
Mordana
Dabo Sandra - ne mogu vjerovati kako je dama modernog trasha i žena koja očito zaboravlja piti tablete zadnjih par desetljeća ostala nespomenuta. Ne poznajem osobu koja nije čula za kraljicu Novalje, mada to stvorenje u svojem životu nije napravilo niti reklo išta pametno. Sjećam je se tamo od ssn (ne znam dalje) kad je sva nadobudna i samosvjesna dolazila (da da, glagol trajanja!!) na one smiješne audicije i uveseljavala sve nas (glupe) gledatelje svojom nevinom stupidnošću! ali meni ne ide u glavu kako neki ljudi ne kuľe da su malo manje pametni i ne vide da su jedna velika sprdačina...
Maastab8
Dabo Sandra - Žena s ogroooomnom bradavicom na licu, tjelesne građe tetrapaka i raspona glasa od dva tona reve: Novaljska sam ja kraljicaaaaa, demokratska Hrvaticaaaa, ako treba ću u boju, umrijeti za zemlju svojuuu. I to su još najozbiljniji stihovi u čitavoj uspješnici "Kraljica Novalje"
aimee se ne može sjetit p
Dabo Sandra - kći gradonačelnika Novalje, sjebala sustav nekog talents showa kad je otišla prijaviti se u Gospić, ili već tako nešto
aparatczyk

Demoni Fire - Ili samo demoni iz Čakovca. Uz ljigavi hit Zadnja noć imali su čitav album (možda i više, ali ja imam samo jedan) kvaziprogresivnih polupokušaja pjesama... (kaže čovjek koji piše ovaj komentar uredno pritom slušajući Itd bend...)

Doležal Sanja – protposljednja pjevačica Novih Fosila završila je karijeru nižerazrednim pjesmama i nastupim po svakakvim štajgama pjevušeći glupe pjesmuljke tipa – žuljaju me cipele, baš me briga za to (tekst – Gibonni) dok se nije dočepala RTL-a i postala CRO OPRAH.

Dragojević Davor – Znamo tko ti je tata, a sin ima glas kvalitete kakav bi Oliver imao preboli šesterostruki multirak glasnica. I radit duet s Mineom. Ko da radiš puding od bunceka...

Dragojević Petar – Znamo tko ti je stric...

Dvornik Dean - Samo za muf. Strahota...

Dvornik Dino - Deanov oštećeniji buraz. A kakve je masterpisove imao... Šteta

Darko Domijan - Naj brk CRO-scene uz Džo Maračić Makija. Unjkav, nazalni, hrapav glas i stas Chuck Norisa, nisu mu donijeli slavu osim kod rijetkih gastarbajtera
ribafish
Darko Domijan - Brko. Da, da... imao je "ulicu jorgovana" ali je to odlično poništio ostatkom opusa kog sam detaljno morao upoznavat, skupa sa svih 7 isplakanih suza, na beskonačnim putevima do mora u autoradiokazetofonu (omiljen jedno vrijeme mojoj staroj :( ).
c'est mois, Nemetz
Darko Domijan - molim da uđe u zapisnik i da je dotični tvorac te izvođač legendarnog hita "Ulica Jorgovana" sa nezaboravnim stihovima: plavi veo zlatna zica njezan vjetar mnogo ptica Zahvaljujući mojoj staroj koja je kazetu spomenutog izvođača nesmiljeno vrtila u autu, u razdoblju od 1979-1986 - Ulicu fakin jorgovana znam na pamet.
Tarica
Darko Domijan - A nije ni nastavak bolji :))) moj omiljeni dio je: Pčela sanja bijeli vijenac, dubok kao gorski zdenac (metafizika čo'eče).
catcher
Darko Domijan - Simpatični brko bez kojeg se nije mogla zamisliti revijalna emisija „Nedjeljno popodne“ iz zagrebačkog studija krajem 70-ih i početkom 80 - ih godina prošlog sotljeća. Odgovoran za nekoliko velikih hitova, poput „Sedam suza“, „Ulica Jorgovana“, „Jelena je bila lijepa“. Jasno bio je tu i ultimativni hit koji je pokazao kako je Titov vojnik uvijek spreman obraniti svoju zemlju, ne žaleći vlastiti život, a svoju djecu uči ljubavi i miru kao najbitnijim stvarima.
DayWalker


Dogan Jadran - Autor megamix albuma s 50 hitova pod krajnje inventivnim tematskim nazivom "Veselica", te s nizom megahitovlja poput "Ciganka mi gatala na travi", "Lepe ti je zagorje zelene", "Poleg jedne velike gore", "Stara me mati kara" i uzbudljivim zaključkom albuma sa zimzelenim hitom "Isel budem v kleticu"!
catcher
Dogan - pjeva "crne kose, crne puti...ja je čekam, ona sluti..."? Tako nešto... Nikad, naime, neću zaboraviti taj trenutak kada sam po prvi put čula te prekrasne stihove, tako istinite, tako...ahhh... Uglavnom, ako on to ne pjeva, treba obavezno detektirati odgovornog!
mala-vale

Dragović Doris - bivša kraljica Torcide koja je za masne pare išla pjevat u Crnu Goru dok se još prašina od bombardiranja nije slegla

Dolores - pjevačica sklona furanju imidža komada iz meksičkih sapunica, trenutno nastanjena u dvokatnici u blizini legendarne pečenjare Grana u Prečkom. p.s. - pouzdana informacija - gledam joj kuću iz zgrade a mladi gazda Grane i ja smo sjedili u osnovnjaku zajedno u klupi - a? koje veze ja imam...
Tarica

Dalmatino - Koliko još takvih "B" bendova sa svadbi ima?

Dropulić Rafael Rafo – Simpatičan dečec koji bi i imao karijeru da ga usmjerava netko pametan. Ovako, bolje mu je da bere i dalje mandarine.

Dalia - pjevala hit "Suparnica", s natruhama ranog turbofolka

Divas - njih četiri pjevaju ljigave pjesmice glupog sadržaja. Kad ih pogledaš izdaleka djeluju ok, a kad se približe, skužiš da su ko i pjesme - prozirne i vodenjikave. Otprilike kao i tekstovi koje pjevaju - Budi seksi kul. Da mi je došla žena u fazi prije Mihaele i kaže mi da joj budem seksi i kul, dobila bi takvu triščetinu...
Divas & Dive - iskreveljili ionako lošu pjesmu sexy cool. Prije je svaka pojedina divasica imitirala Keri iz sexa i grada, sad se isfuravaju na kućanice. Facijalno se grče dok pjevaju, jer misle da tako djeluju umjetnički. Dive zajedno imaju preko 200 godina, i s ovakovim nepotrebnim izletima, nekad dobre pjevačice riskiraju da ih neko nazove derutnjačama.
Saroukh

Danijela (Martinović, Perković, Thompson, Grašo... ko zna) - Bivša članica megapopularne grupe Magacin (link na istu) karizmatičnog vodže Tomčija "to nisu moji podočnjaci" Huljića (link na istog), s kojom je zapaženo predstavljala domovinu na Ojrosongu (link na isti), a iz koje je istupila iz nepoznatih razloga, te smo tako od jedne neprobavljive pojave dobili dvije. Javnost je, naravno, profitirala jer je na površinu isplivao neupitan talent ove vrsne umjetnice i stihovi tipa: "Tu i tamo sam tvoja / tvoja, tvoja / ali uglavnom svoja / svoja, svoja". U posljednje vrijeme poznatija po uspješnom rastavljanju od M.P. Tonsona (link na istog) na svim frontama nego po pjevačkim dosezima od kojih ipak treba spomenuti vrlo uspješan nastup u "Bingo šou" pjevajući Božićne pjesme. Na Badnjak. U prozirnoj haljini. Na plejbek. Bravo!
Humus Sapiens

Dimitrovska Ljupka – desetljećima back vokal Šerfi. Najljigaviji tekstovi, aranžmani, glas, ponašanje na stejdžu i općenito – sve.

Dreletronic - kao opći promašaj svega i svačega, kao pjevača i nezabavljača. Kome taj daje guzice da nam i dan danas puni muda na raznim tevejima?
Kaco Mortale

Duo Pegla - Legende trasha. KAO: Smiješno je i zabavno ako na svaku riječ u pjesmi staviš "os". I kintos i svijetos i problemos.... Jebote pa to nije ni u duhu španjolskog, više litavskog, krelci (bože mi prosti, jedan je pokojni - Ivčić mislim....)
c'est mois, Nemetz

Dupini - za ulazak na trash listu bilo bi dovoljno i to što su se godinama zvali Delfini. Onda im je valjda Hrvoje Šošić rekao da ne može to tako (zamislite Juru Pađena i grupu Zračna Luka). Inače su prateći bend Olivera Dragojevića. I nedavno su izdali album s instrumentalnim skladbama.......Olivera Dragojevića. Kao, kad već sviraju to desetljećima...Već vidim album Billa Berrya "Bubnjevi u pjesmama R.E.M.-a dok sam ja svirao s njima".
potokuratu

Dujmić Rajko - bivši i ponovni član (i (su)osnivač?) vokalno instrumentalnog sastava "Novi Fosili" (trenutačno bez "Novi"), onaj koji stoji za sintesajzerom na kutiji i krevelji se uvijek u prvom planu na promo fotografijama. Unatoč naramku krasnih hitova krajem osamdesetih koji se još uvijek rado pjevaju i slušaju, te ako ništa drugo služe navijačima dvaju nogometnih klubova u Hrvata, unos u ovaj popis zaslužuje iz nekoliko razloga. Prvi je pokušaj zgrtanja para kao jedna petina (brojčano, a jedna sedmina po rastu) sastava "4 asa" (link na isti) što vrijedi i za ponovno okupljanje sastava s početka opisa. Zatim je tu tekst pjesme "tri plus deset lud je broj, o, o, ti si moja, ja sam tvoj..." koji je ukazivao na Rajkove probleme s konzumiranjem opijata, i pokazalo da, iako osvjedočeni daltonist, dobro raspoznaje bijelu od ostalih boja (nedavno opet dokazano pri pretresu sadržaja mu džepova).
Humus Sapiens

Đonlić Viktorija - Možemo u mraku, na klupi i u parku ili tako nekako... Srećom, bogato se udala i šuti. Dobro za sve
aimee

Đavoli - trebali sz stat na vrijeme dok su još bili rokabili...

Đanić Giuliano - tipični meketavi plačni dalmatinski pop, iako čovjek ima glas za puno bolje stvari. Ženio onu s velikim cicama iz Dorine. Sretnik

Đukica – prvi priznati zagrebački homić koji je svugdje furao gitaru. Nekad je nosio samo škatulju bez gitare... samo da se zna...
rudarka
Neko je napisao "Đokica" i još da je deklarirani peder (više njih), pa to get the facts straight. Nijedno ni drugo. Đ-U-kica je pače eksplicitno izjavljivao (i na TV) da voli "dame" i da je gotovo završio u braku s jednom i godinama bio nesretno zaljubljen. Peder maybe, ali ne deklarirani.
c'est mois, Nemetz

četvrtak, 05.01.2006.

Dnevnik 43 - Tegobe siječnja + Sljemenska dirka

Kad sam se taknuo Đoleta, tako mi fali neki tako dobar tekstopisac kao što je bio osamdesetih pa da se svako malo nađeš u nekoj pjesmi. Bog. Sve dok nije postao plačipičkast u zadnjih desetak i kusur godina. Pa plače i kenjucka umjesto da priča viceve i moderira Snašu na salašu ko nekad. Danas bi, s obzirom kako izgleda trebao ovako pjevat

Ne volim januar, ni zimsko prežderavanje...

Lomiš mi srce ko janjeći but, onako, usput...

I nitko se nije pitao, gdje je taj buncek pekao...

Te su noći pekari došli po nju...

Neko to odgora poha sve...

Triput sam video pasulj prebranac...

Sarmu nije davo nikom...

Ma daj okreni, taj ringišpil u mojoj rerni...

Sa samog ruba pameti, stižu mi slasni išleri...

...žao mi svinja.

Ali kako god kenjav i suzan bio, i danas je milijardu svjetlosnih godina bolji, dalji i nedodirljiviji od onih koji ga kopiraju. I kojih je puna televizija. Malih ljudi dugog imena. Jadni mi sa zvijezdama u kožnjaku boje proljeva i hrvaticom stoljeća koja pjeva u Budvi...

Gledam sve ove emisije o Sljemenu i trci.

Za neupućene ljude koji ovo čitaju u Saudijskoj Arabiji, Novom Zelandu i Japanu (ovaj Neocounter je super stvar!), Zagreb je napravio čudo. Na stvarno malom skijalištu iznad grada je uspio organizirat utrku svjetskog kupa. Neki se pitaju nisu li se za te milijune Eura uzetih od poreskih obveznika mogle popraviti ceste, zagrijati škole, pomoći sirotinji te općenito riješiti gradski problemi za sljedećih 20 godina, ali zagrebačka elita (ima li netko među njima rođen u Zagrebu? Samo pitam...) je smještena u grijanoj VIP loži, gricka repiće jastoga i hvali se novim mufovima od nerca ili bundama od zečića (koji su najpopularniji likovi ankete! Ko još nije glasao!?) te je raja sretna jer imamo stvarnog heroja. Janicu. Kraljicu. Dokaz da dril i nesretno djetinjstvo prožeto nacističkim tretmanom može donijeti obilje love, slave i operacija. Kako god bilo, svaka joj čast za žrtvu, nema je nitko!

Nisam išao iz dva razloga. Prvi je što sam morao do pedijatra, gdje sam doznao da je Petar Greškimir 4. teži za 700 grama i dva centa u vis odnosno dalj jer ga mjere ležečki (jesam ga rastegooo). Drugi je to što je gradonačelnik zabranio točenje alkohola na Sljemenu. Ide Jana, a ja eksam sok od bazge prožet brusnicama. Zabrani sebi alkohol, a ne nama. Odmah se sjetim najdražeg grafita devedesetih u Zagrebu: "Mijenjaj ime Dejanu a ne Dinamu!"

Koji vam se grafit urezao nedavno?

Vraćam se TV prijenosima. Hrpa nesposobnih komentatora na čelu sa skvičavim Praščičkom, Kalemberastim Kovačićem i uvijek, poput sige seksualnoj i Čubake uzbudljivoj Mirnom, desetak dana davi sve živo najavljivanjem trke. Dođu do neke uboge skijašice, zaklone je s dva kamermana, nabiju mikrofon i reflektor u facu i postave pitanje: "Jelda vam je ovdje najljepše na svijetu, i najfinije papate i ljudi su super?" I šta će ta jadna Heidi reć nego - "a ono, super mi je, upravo mi je lijepo." I onda odu do njih trideset i postave svakoj isto pitanje. I sve moraju odgovorit isto. Idiotizam dostojan onog koji provodi Renata Soupek u bebe-u. "(odmršt obrv) Kako si? (namršt obrv) Ko će ispast?", pa ode do drugog koji je isto ispao i pita "Ko će ispast (namršt obrv)? Kako si (odmršt obrv)?" Bože idiota...

Slušam Praščička. «Puno sam prošao. Svugdje sam bio. Ali ovo je predivno. Ovo je najljepše na svijetu. Nitko to nema, evo penis mi se ovlažio kako je to sve lijepo. I te djevojke, i ta staza. Ljudi. Šume. Obale...». Evo suze mi niz leđa potekle. Već vidim kako ga navečer Smoky the Bandich tapše po debeloj glavi dok mu iz ruke papa masne velike kocke čokolade i halapljivo guta od sreće...

Ajmo Jano, ne slušaj budalu nego rasturi u drugoj!!!!! Ajmo!!!!

Ukurac. Sad je i kralj Ivica imao biser zahvaljujući nekom od Kovačićevih retardiranih pitanja: "Objektivno govoreći ne mogu biti potpuno objektivan..."

Dajte pustite ljude da rade kaj znaju i ne davite ih!

P.S. 1: Jeste skužili novu reklamu za Coca Colu? U kojoj su kao i uvijek protagonisti dvoje škrbavih, anoreksičnih trendsetterastih mladih ljudi (dečko s pederkastom, predugom i nikakvom kosicom). Što mi je uvijek malo čudno jer u jednoj čaši tog smeđeg napitka ima koncentriranih 6 kocki šećera, pa se odmah sjetim Dinke koja u kavu stavi pola Natreena... I sad se njih dvoje kao karaju u autu koji je na parkingu i na njih napadao snijeg. I onda mladić otvori vrata i uzme kolu pred začuđenim prolaznikom, a onda slijedi ono glavno. Sa suvozačkog se sjedala pojavljuje mlada dama pojave i izgleda gladnog fikusa (to je sad inn), koja (catch) uzima svoju kolu, a ogrnuta je plahtom. Oni se praše u autu, i kad svrše, ona ima plahtu za ogrnut. Pljuckam vam na scenario i sve scenarije glupih američkih filmova u kojima se žena nakon seksa uvijek ogrne u neku plahtu, a muškarac ostane ležat pod drugom. A ona ide pišat s plahtom. Ma daaaaaj...

P.S. 2: Netko je vrijeđao Srbe na komentarima. Zamolio bih i njega kao i sve druge sklone vrijeđanju ijedne osobe po ikakvoj osnovi osim ako to nije vic i zajebancija (ispričavam se svim komentatorima, estradi i onoj tjerajućoj ulješuri s reklame za HT da sve ovo shvate kao poticaj da budu još bolji i uspješniji (ali negdje drugdje)) neka ne zalazi ovdje i neka si otvori osobni blog za samoizdrkavanje. Hvala.

Dnevnik 42 - Ne volim januar...

Grozan dan.
Ujutro skontah da mi ne dela Max ADSL. Kak se nikako ne kužim u to, zovem support. Nakon pola sata razgovora žena mi telefonski objasni da izbrišem program za modem, izgasim komp i reinstaliram windowse. Sve to i napravim osim što nisam znao da doma nemamo cd s windowsima. Miha je onda pregledala komp i skužila da sam iskopčao usb od modema i da bi trebao normalno radit kad ga je uključila ali nije jer više nije bilo ni programa od modema. Osjećao sam se jako glupo. S razlogom. Što me nije spriječilo da sočno opsujem retardiranu glupaču iz HT-a koja mi nije rekla da provjerim usb, jer sam mislio da imam bežično. Što me ne opravdava. Ali djeca joj na nju glupa te felerična bila, dabogda. Jeste li apropos znali da DVD uz Max ADSL – nećete dobit, iako vam to uredno lažu na reklami. Kao ni besplatnih prvih mjesec dana surfanja. Niste znali? Pa čitajte ona sitna slova, bedaci jedni…
Onda je Miha tražila cd za instaliranje modema ali ga nije našla pa je postala nervozna. Meni je bio totalni bed jer sam ispo glup, zajebo i ne popravio stvar, a morao sam na posao. Pa sam na poslu nažicao frenda da mi sutra donese cd za instalaciju i napravio ručak. Pa smo išli kod frendova Dekija i Lori koji imaju cucka. Rok ga naprosto obožava!

Nije ko ovaj sa slike. Pa sam se umorio. Onda mi je Miha dok sam kuhao ručak za sutra (jer idemo kod stričeka koji stvarno voli djecu - ili je to pedofil? na pregled i vaganje Juniora), rekla da krivo kuham. Onda je, kad sam našao cd za instalaciju modema iza ormara i instalirala ga, rekla da sam glup jer sam potrošio 200 megabajta u četiri dana. Koje ću iovako ionako ja platit. Onda je nadurena otišla leć. Ja sam se osjećao jako glupo i takav ću i otići leć. Miha će se ujutro durit a ja ću vjerojatno biti iste volje kao i sad.

Ne želim biti tužan. Ne bi se htio svađat. Ja je samo jako volim, kao i Rokislava ali ne znam to pokazat osim djelima. Negdje griješim, ali ne znam gdje. Koliko je optimalna doza durenja? Kako shvatiti žene? Šmrc. Grozan dan.

Mogu li muškarci shvatiti žene?
	Ja (žena) kažem da mogu
	Ja (žena) kažem da ne mogu
	Ja (muško) kažem da mogu
	Ja (muško) kažem da ne mogu
Free polls from Pollhost.com

Sve to je samo posljedica najsurovijeg mjeseca u godini, zbog kojeg je i nastao sljedeći tekst.

Ne volim januar…

Lažna obećanja
Sve što smo obećali prve sekunde nove ili srčući sarmu oko podneva prvog prvog pada u vodu već trećeg prvog, jer na dijetu nemremo dok ne požderemo odojke i kolače, seksa nema ni od korova jer smo debeli, ružni, blijedi, podočnjikavi i prištavi, a u teretanu ionako idu samo pederi. Auto nećete zaradit osim ako ne ukradete, zadužite se, ubijete ili imat rođaka na važnom mjestu, na godišnji ćete kad vam odredi šef, a sreća je ionako relativan pojam.

Snijeg
Snijeg je nešto divno, ali snijeg u gradu od milijun stanovnika je lijep jedino dok ga gledaš s prozora toplog doma. Čim se suočiš s njim, postaje ubojita melasasta govnolika susnježica koja ulazi u tenisice (čizme su mokre od čišćenja zatrpanog auta na čije ti se mjesto čim se okreneš parkira neki hercegovački tenk), tjera na padanje i prokleto je mokra za sve dijelove tijela minimalno do podneva kad se konačno i dokopaš posla. A kad trebaš doma, ima ga još metar. Prema nekom Murphyjevom zakonu, što češće čistiš snijeg, on će više padat.

Sportovi
Osim što osobno nismo ni za što, svi zanimljivi sportaši u siječnju štrajkaju (osim Branka Zorka i onih dosadnih pustinjskih štakora relijaša koji su jedini razlog da sportski komentatori dobivaju pare u siječnju – ukinite i jedne i druge!), pa nema ni nogometa, ni formule, čak ni atletike. A otkako su uveli kvalifikacije za skijaške skokove, nema više ni simpatičnih Engleza ni Nizozemaca samoubojica koji bi slijetali na one ukrasne boriće sekundu nakon što su polijetali ukrivo uz najjače moguće odobravanje kako raje s tribina, tako i nas kod kuće uz bakine kolačiće i kuhanu rakijicu.

31 dan
Siječanj ima 31 dan. Da nema veljače iza njega, bilo bi još više mrtvih… A i ovako je raj za samoubojice.

Pet ponedjeljaka
Ovaj siječanj ima čak pet ponedjeljaka. Pet puta ćete morat gledat sapatnička lica kolega nakon tako kratkog a strgavajućeg vikenda jer je siječanj i hladno je.

A ne kaže uzalud stara kineska:
jedna čašica alkohola skraćuje život za tri minute,
jedna cigareta za pet,
jedan dobar seks (ono kad se oznojiš ko vidra i sve dahćeš čupajući plahtu), za sat vremena,
a jedan obični radni dan za punih 8 sati…

Petak 13
Da bi sve bilo uobličeno, potrudio se i nesretni petak, kad se definitivno mora dogoditi nešto nedobro. Tipa pad sige na krov auta, popravak bojlera, iznenadni napad hemeroida (kurac iznenadni, sjeti se što si sve stavio u sebe), obavezna zubobolja (napada li zubobolja ikad osim u petak navečer?), dolazak nenajavljenog dosadnog rođaka kad imate za pogledat još pol sata filma a videoteka zatvara za sat, otkriće da ste alergični na borove iglice ili pak otkriće termita u štoku…

Rasprodaje
Sezonske rasprodaje na svakom su uglu. Prodavači jednostavno pokraj stare cijene napišu novu - naravno - višu i čekaju budale. I dočekaju, jer su Hrvati stari shoppingholičari.

Kolesterol
Sjetite se što ste pojeli od Badnjaka do reprize novogodišnje noći i primite se za glavu. Sad zamislite kako je vašem tužnom, mašću obavijenom organizmu… Rekli bi Fenićani – bubreg u loju.


Alkoholni ostaci
Sve je bilo pod kontrolom dok nije došao taj šampanjac, i onda ste se ničim izazvani popeli na stol, slučajno podigli na isti šefovu tajnicu i nesretno upali desnim guzom u zdjelu francuske salate a ona u 50 litara punča, ponos šefa sale. Pa ste morali popit sa šefom, pa da zaboravite, pa lošeee…

A tek svi oni marketinški tulumi u prosincu od kojih vam jetra izgleda kao pluća od tuberkulozne morske spužve…

Mamurluk
Bliski rođak alkoholu. Ne prolazi barem do Tri Kralja. A kako su i Tri Kralja, fala bogu praznik, mora se i to proslavit…

Besparica
Unatoč svim božićnicama i bonovima, i dalje ste preduboko u minusu da biste ispuzali na svjetlo dana i popili kavu makar bez mlijeka i mineralne. Sve ste potrošili na skupe poklone i dobili govno - šaljive šalice, hippie šalove i patagonske kapice, tijesne rukavice, one idiotske drvene pločice s nečim glupim napisanim na sebi što nikad nije duhovito i hrpe jeftinih butelja vina. Koje će jedine od svega nabrojanog nečem i poslužit.

TV program
Zločinci koji nas mrze tih dana, vjerojatno iz razloga: ”Zašto bi oni uživali ako mi moramo raditi ko psi”, uredno nam serviraju takve besramne reprize, da se ponekad zapitamo jesu li tako niski i bešćutni da puštaju snimke od prošle godine tri dana za redom. Ili pak svake dvije isti film, a svake tri isti humoristički program? Osim reklama koje se retuširaju. Muzika ne.

Debljina
Tko ima hrabrosti u siječnju stat na vagu te se pogledati u ogledalo, svaka mu čast. Tko se pak odluči po smrzavici, ledu i kijametu otići na jogging, nogač ili bazen, više se ni ne družimo s njim… A neb u ni on dugo jer bu se razbolil.

Hladnoća
I dok naše agencije besramno nude i uspijevaju prodati četrnaestodnevne aranžmane na otočićima na kojim naši političari drže milijune novaca, većini puka je i dalje jezivo hladno. Izlaske treba izbjegavati što je više moguće i uvuć se što brže u auto. Tu nastaje problemčić s duljinom trajanja ugrijavanja unutrašnjosti auta. Magljenje je poseban dodatak. Ko da se drajvam kroz kingkongov prdež, onako stisnut uz volan da vidim tri milimetra kroz djelić odleđene šajbe. Meni se Klito taman zagrije kad izađem van. A još kad se osoba “B” sjeti prozračit stan prije odlaska van…

Računi
I dok se još nadamo da bi mogla kapnuti pokoja zaostala čestitka od rođaka iz Australije s ponekim dolarčićem, oko desetog se u kasliću nakupi besramna hrpa računa, s ciframa koje bole. Kak to da nas nikad ne zaborave na jedan mjesec. Najviše boli plin.

Glazba
Svaki Siječanj, izuzmemo li one koji budu dočekani na Velebitu ili McKinleyu, počinje s novogodišnjim koncertom klasične glazbe. Ako vam ga već ne odvine netko od sustanara, sigurno će to napraviti obzirni susjed za osvetu što vam je noćas u 5 pri povratku s tuluma dok ste vadili ajvar ispala flaša mineralne na bubreg vaše mačke koja je pala na zavjesu, i tak... Kako već obično biva. Ali neka. Barem smo se riješili Božićnih pjesmuljaka za sljedećih 11 mjeseci...

Jedini je Djed Mraz sretan...


Znam da sam glup i infantilan, ali mi nije lijepo kad mi to netko stalno govori. I mrzim se durit i svađat i razmišljat kako da nešto ispravim. I žao mi je za sve što sam kriv jer znam zasrat i htio bi ispočetka sve. Samo bi htio veselje. Držite fige da se to i ostvari.

Do sutra jedan dobar iz slovenskog Playboya:
Zašto žene glume da imaju orgazam?
Zato jer misle da nam je stalo!!!!!!!

ponedjeljak, 02.01.2006.

Dnevnik 41 – kakav tužan početak godine...

Prvog prvog mi odma ubilo Borimira. Nitko da kokne onog ljigavog preplavookog kenjca koji se pol filma plaši nekog penisa... Ne. Oni Boru, legendu... Govna. I kako da mi sad godina bude plodna.

Što se tiče obećanja za ovu godinu, stanje je - jedan:jedan. Snijeg je u suradnji s kišom oprao Kliota, ja samo pomogao sa spužvom za suđe, ali mi je nakon sinoćnje drkice i udaljenosti ikakve krpe, papira ili maramice – stradala pidžama. Ali tek smo počeli.

Mjesec dana nakon zadnjeg vašeg odgovora objavljujem anketu «Kako brišete guzu?» - završenom. Rezultati su tu:

Muško sam i brišem dupe odostraga 107
Muško sam i brišem dupe od naprijed 16

Žensko sam i brišem dupe odostraga 71
Žensko sam i brišem dupe od naprijed 26

Transseksualac sam i brišem dupe odostraga 1
Transseksualac sam i brišem dupe od naprijed 1

U anketi je sudjelovalo 222 blogera i strpljivim pregledavanjem sam došao do sljedećih zaključaka:

1. Ako brišem odnaprijed nisam idiot ko što mi to kaže Stokuća, jer nas ima još!
2. Kad brišeš sprijeda, automatski si ga moraš primit s ljevicom, a svaki dodir, pa makar i tvoj je divan znak pažnje.
3. Kako veći postotak žena to radi sprijeda a nemaju se za što primiti, ne savjetujem vam pokušaj oralca na kraju nekog tuluma.
4. Imamo dvoje sumnjivih te zanimljivih na blogu!

Kako je anketa nastala zbog točke 1., ja zadovoljan. Hvala. Vrijeme je za novu!


Ne znam jel se sjećate onog starog:

Dolaze u birtiju Mali Ivica, Plavuša, Cigo, Mujo i Zeko. Sjedaju i mahnu konobaru. Dolazi konobar sav zbunjen i pita:
«Jel' to neki vic?»

Zanima me tko vam je najdraži vic-junak. Vrijeme sad!

Koji vam je junak vica najdraži?
	Plavuša
	Mujo, Haso, Fata...
	Cigo
	Murjaci
	Zeko, medo i ostala živina
	Crnogorci
	Političari
	Mali Ivica
Free polls from Pollhost.com

Objavio sam prvog prvog i prvi tekst na www.bestseller.net, pa ako ga ne smijem koristit ovdje, upozorite me...

Skijaški skokovi i padovi

Zadnjih dvadesetak godina prvi dan nove dočekujem manje više isto. Jeziv mamurluk, žgaravica jačine trganja nadrkane jezgre atoma, potraga slobodnom rukom za flašom vode i okretanje na drugu stranu kreveta s namjerom da ugledam zadovoljno lice sisate, netom više puta svršene plavuše. Kako plavuše ipak nikad nema, otkotrljam se do neke sobe gdje me dočeka neki znojni poskakujući dirigent koji nakon dva sata davljenja zahtjevnim djelom, pokušava oraspoložiti publiku nekom alpskom violinskom poskočicom. Lagano utišam telku, umlatim sve jestivo i pitko iz fridža, telefoniram najboljim frendovima da pitam što sam sinoć radio nakon blackouta i jesam li nešto ukrao (što obično radim u takvom stanju, moje isprike svim vlasnicima tuluma) te u miru dočekam ono bez čega nova godina ne bi imala smisla. Garmiš.

Garmisch Partenkirchen, ubogo seoce u vulvi materinoj u kojem bi i dan danas pastiri malo guzili miće janjiće a malo retardiranu Hajdi iz drugog sela, da se neki mudar čovjek nije domislio ideji da smisli skijanje, skakanje i općenito turizam. I tako uz malo betona, čelika i par godina radnih akacija, švabe koje ne žive u svojoj državi napraviše skakaonicu u tom pituresknom mjestašcu koje bi bez toga bilo poznato samo po klanju nekog vuka samotnjaka ili kraljevskoj lavini.

A kako ga priroda vuče ljubavi prema sve samo ne normalnim sportovima, mali se Ribafish negdje u trećoj godini života zaljubio u te skijaške skokove. Sjećam se da je na crnobijeloj telki neki striček smiješnog prezimena Wosipivo skakao ko blesav s ružnom kacigom, pa je brkati Poljak hračnuo pred kamerom nakon što bi se prekrižio, Slovenac se strmopizdio na glavu... I tako, malo po malo, više ne bi propustio niti jedan prijenos ni za živu glavu.

Problem je bio u tome što se nekad nije imalo satelitskih i što je sve ovisilo o godišnjem planu i programu nekog urednika s HTV-a koji bi odabrao što će se gledat te godine. A Garmiš je, baš kao i ostale tri skakaonice iz novogodišnje turneje bio nezaobilazan jer je bio fantastičan udar svježine na tako suhoparan reprizni program svakog prvog u godini. Ostatak sezone se uglavnom nije prikazivao osim završnog natjecanja, ali to je samo davalo draž. Kao i kad ste tih godina mogli gledat samo jednu tekmu tjedno, i to bi obično bio užasni sraz ili tzv "Derbi začelja" između OFK Beograda i Radničkog iz Kragujevca. Tada su naiime Krvati imali svega četiri predstavnika u prvoj ligi (osima kad bi uhopsao i Dinamo iz Vinkovaca), pa dok si dočekao nekog našeg, prošlo bi pola sezone (i onda Hajduk izgubi od Trepče ili Galenike). Ali, udaljih se...

Uglavnom, tako sam zadnjih dvadesetak godina počecima istih liječio mamurluk navijanjem za Nykaenena, Nieminena, Ulagu, Bokleva, Cecona, luzera poput Edwardsa, Bejtscheva, Konopackea, Suorse i ostalih graničara, vojnika ili servisera kombija, koje god im je već njihova matična država radno mjesto sredila - jer su to uglavnom bili prilično tupavi sitni i mršavi dečeci s tri razreda osnovne koji bi školovanje žrtvovali za sezonu što bi je proveli putujući od Libereca preko Sapporoa do Thunder Baya. Jednostavno, to me veselilo ko bebu - i kad su moji dečki pobjeđivali i kad su gubili. Osjećao sam se dijelom toga. Kasnije sam bio i u Bischofshofenu, pet puta na Planici, a Garmiš nikad ne bi propustio. Juhica, kolačić, krevet i pijani glas mutnog Mutića. Ideala!
Janne, Srbine, četvrta ti ne gine...
I onda se dogodi to. Danas, cuclajući gastal nakon što sam otkrio da u krevetu nemna plavuše i da mi odojkovo uho s primozgom strši iz jednjaka, krenem drkuljit po teletekstu i skužim da HTV ne prenosi skokove. Ej? Ne prenose Garmiš?U napadu bijesa i očaja, skoro sam otišao čistit snijeg ispred kuće, ali sam se ipak svladao i sjeo ovo napisat jer sam stvarno potresen.

Tuga, poniženje, izdaja. Bolje da su dnevnik izbacili. Pas im se na materi zarazio...

Kaj sad? - rekao bi Smile, DMJ bi dodao - jebat ga, bar smo se napili sinoć, a ja bi naručio tri pive i život bi išao dalje. Nažalost, oni su slavili na nekom drugom mjestu i sad sjedim sam za compom i vraćam uspomene. Baš sam kiselkast...

I tako, iako ovo moje piskaranje neće promijeniti svijet, izbacio sam iz sebe ono što me dugo tištilo, a to je da nam je državna teve zakurats, i da bi ja to puno bolje radio i zato ih gonim sve u krasni i idem vidit kaj ima za jest.

Ko će sad nać birc s jurosportom, uf...

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv