::ribafish - čovjek krnje jetre::

subota, 31.12.2005.

Sretna vam nova

Što ću sve napraviti i čemu ću se nadati te težiti u 2006.

Seksat više nego u 2005.
Smršavit na 84 kile
Posjetit i južnu Ameriku i tako obić i zadnji kontinent
Krenut na bazen i vratit titulu prvaka Hrvatske u maratonu
Plaćat račune na vrijeme
Izdat knjigu
Prestat pit loše pive
Posložit sve etikete od piva koje još nisam u album i organizirat izložbu
Bar malo seksat
Da naguzimo Brazilce i osvojimo prvenstvo tako da Butina da gol škaricama s centra u 21. minuti sudačke nadoknade dok na terenu ima 3 naša ozlijeđena i 18 Švaba sa šmajserima
Prestat lagat roditeljima
Pazit na malog Slinišu Plačimirovića - Čunku ko oči u glavi

Ne ljutit Mihu, osim ako ne zasluži
Prestat kupovat loše porniće
Kupit pokaz da me više nije strah zetovaca ko gestapoa
Svako jutro napravit 20 sklekova s nogama na rubu kreveta i ne brojat prvi kao dva
Ne brisat drkicu u najbliži odjevni predmet
Oprat auto (preneseno iz 2004)
Napravit podlogu za Nobelovu nagradu i barem dva Pulitzera
Otić na Oktoberfest u Sao Paolo
Vidit Kubu prije nego što odapne Castro
Smršavit bar na 86 kila
Bar jednom poševit ko nekad, ono da se oznojim ko mlado od tuljana, da mi oko ispadne i da ostanem bez glasa na dva sata od škrguta i grgolja kad finiširam
Da ne viču na mene na poslu
Da Kinezi ne počnu treći svjetski
Da mi netko javi kad mi na stol dođe ona piva od koje će me sutra bolit glava
Da se Danijela Trbović ošiša
Da si Gven Stefani kupi sise
Da Junior ne plače
Da postanem glasnogovornik ili maskota neke pivovare
Da se Monika i Stephanie predamnom mlate u blatu gole do pojasa i da pobjednici kažem, stara, stvarno si me zaslužila, ali moje srce pripada drugoj. Pa da me onda obje cijene...
Spavat po noći
Biti popušen
88 kila
Ševit
Evit
Vit
It
T...



Da vam se svima ostvare sve želje, pa i one najperverznije.
Ljubi vas barba Riba!

Skinite si najiskreniju božićnu pjesmicu svih vremena!

http://rapidshare.de/files/10153388/merryxmas.mp3.html

petak, 30.12.2005.

Cro trash enciklopedija, svezak 1: A-B

Bit enciklopedije je da napišete nešto o izvođačima a ne da ih samo navedete. Čekam!

4 asa - dobili su ime po tome što ih ima pet. Sve redom olinjali ljigavci koji pjevaju reciklirane pjesmuljke. Najveću su grešku napravili su pokušajem pisanja pjesme za Doru. Hit - izjava klavijaturiste koji se više puta odvikavao od droge: Kakav crni kokain? U životu nisam uzeo ništa žešće od pive!
ribafish

ALEDORY - si ispustio (probaj aledory.blog.hr)
aj von' tu stej anonims

Amulić Ivo - izdanak tutti frutti benda koji je promijenio ime iz tutti frutti balkan benda, a svi bendovi su bili bolji od Amulićeve gorštačke pojave i sladunjavih pjesmuljaka za sredinu Zadar festa
sanjiva vida/ribafish
- najsjajniji trenutak u karijeri kh kh kh (espadrila prociscava grlo)... pa kaže: "ne može nam ništa ka ge be ne može nam ništa si aj ej, ne može nam ništa ef bi aj, nitko ništa aj aj - VOZIMO SE STO NA SAT".
espadrila
Amulić Ivo - Bivši frontman (čelni čovjek, rekli bi mi 'Rvati) grupe Tutti Frutti. Poznat po širokom osmjehu, laganoj fudbalerki i jednom od najimbecilnijih tekstova ikad: „ne može nan ništa KGB, ne može nan ništa CIA, ne može nan ništa BI, niko, niko haj haj haj. Vozimo se 100 na sat.“ Bljuv.
DayWalker

Andrijašević Zorica (prije Donna) - sestra od bivše kraljice il misice il sta vec Hrvatske Ivone Andrijašević-Živković (koja je btw. žena od nogometaša Živkovića)Citiram:"Pjevačica poznatija pod imenom Donna, karijeru je počela kao Funky Lady. Taj njen prvi hit nadjenuo joj je istoimeni novi nadimak. Nakon funky faze Zorica se okušala u pop dance izričaju. Iz te faze ostali su hitovi Taj zadnji put, Tvoj početak i kraj (duet s Azzurom) Te quiero amor… Na lanjskom festivalu Zorica se predstavlja u posve novom pop zabavnom stilu." I da... bivsa od ronioca Kikija Curavića (to mu je greska ;)), nastupa na brodu ljepote Suzy Josipovic (tam uvijek nastupaju sporedni pjevaci), zgodno tijelo, ruzna seljacka faca i jos gori glas. Uzas zivi, dobra je za lokalne birtije!!

Anelidi - bend koji je žario i palio istarskim turističkim terasama i pučkim feštama punih 40 god. Nedavno su slavili 40. roćkas u Areni koju su fino popunili jer osim što su karte bile u prodaji, djelili su ih ko' sumanuti. Dođe frend i pita "Hočeš na Anelide, imam 70 karata viška". Sviraju sve obrade svih mogućih hitova iz svih mogućih vremena. Čudi me da koncert u Areni nisu nazvali "Noć Obrada Kosovca". Tko želi znati više i vidjeti fotke: http://www.istrianet.org/istri a/news/europe/glas_istre/05_04 28anelidi.htm Kako je bilo u Areni: http://www.istrianet.org/istri a/news/europe/glas_istre/05_05 02anelidi.htm Uglavnom treš spika.
Kaco Mortale

Arapović Emina - šatro rokerica ispala iz Story tražimo talente. Slatka faca i to je sve. Tko joj piše one tekstove, i Huljićka mu se može grohotom smijat...

Annamaria - dance greška naoko dobrih sisa koje uopće nisu bile tako dobre kad smo ih vidjeli. Pokazala dekolte, skakutala, nestala, vratila se nakon deset godina s mužem digićem i željom da opet pjeva. Ne dajte joj! Hit - Novi svijet koji dolazi...
ribafish

Azzuro - trebat će još jedno desetljeće da se njegova zahuktala karijera stiša - faca koja izgleda kao da je na placu prodavala cd-ove, dok mu neko nije reko da ima dobar glas i da mu fali samo satenska obleka i majkrofon. Rečeno - učinjeno. Jedno vrijeme ga se moglo čut na radiju - nazalno zavijanje jaaa nisam taaaaj da svoju dušu nekom prodajeeem i kada priči dođe kraaaj ja onaj isti stari ostajeem No, fala bogu to "jedno vrijeme" je prošlo relativno brzo i bezbolno, ako izuzmemo posljedice koje po mene ima to što pamtim ama baš svaku glupost i to od prve.
Ponoćna strina
Azzuro - Najpoznatiji zapravo, po nastupu na Dori sa dva nabildana plesača obučena u pandure koji se lagano skidaju. Gay is ok?
DayWalker

Agrameri - wannabe Gazde (kao rodonačelnici trenda),
c'est mois, Nemetz

Bekrije - s hitom "po prašini i divljini" (malo kaoubojski štih, bolje nego da je uvijek spremni Mexico...valjda..?)
c'est mois, Nemetz

Bebek, Željko - Undead vampir pop-rock-a koji je u 90-ima potpuno zahirio sa tamburanjem žena, te odnošenjem istih ("dabooughhhdaaaa..:") putem vode i iz tog brđansko-narodnjačkog zabavnjačkog gliba tek sad izlazi s nekakvim jazzy suradnjama, pa ovim putem držim fige na tom pravcu....
c'est mois, Nemetz

Bukmir Marin ima jedan što ima slično ime i stil kao burnać, nikako se ne mogu sjetiti imena
sjetio sam se!
gawrun

Bohemi & Igor Štimac - "Mare i Kate" (jesu te spodobe izdale uopće išta drugo?). To mi je genijalan podtrend unutar trash cro "pop"-a, olfo "otkVačeni" od neurednog života podbuhli pedesetgodišnjaci sa marama na glavama, koji "uveseljavaju" običan "puk" svadbarskim atmosferama, tipa, ne znam, trio Gušti, duo Pegla...
c'est mois, Nemetz
Bohem - Najpoznatija po kulturocidu nazvanom Mare i Kate. Srećom po nas i pjesma i oni se negdje pogubili.
DayWalker

Brkić Ivana - koji kurac ona radi na nasoj glazbenoj sceni??mislim,ne mozes pjevati o očima boje kestena,sms-ovima,ili nazvat pjesmu Samo šuti,ili Prva pomoć.tko to uopce slusa??
Petraaa

Bulić Mate - Znam da će me mnogi popljuvat jer je taj čovjek velka Hrvatina ali kad malo bolje razmislimo taj lik pjeva zakurac
Sheriff

Batifjaka - tri pive ću ja popit, a ti ćeš ih platit...
mala_chi
Batifjaka - ne zove li taj tip sebe Battifiaca (radi točnosti trash leksikona) ? Jel to onaj albino škiljavi istarski zabavnjak ili je to neki drugi? U svakom slučaju još jedan podtrend al pride i nerazumlljiv... npr. kaj znači "Štrukuje me ta mala"? to ti znači cijedi me ta mala (u smislu krade mi pare!) uglavnom, niš pametno, nešto kao tekstovi iz cajki... i da, to je taj albino skočimiš! btw, moram te ispraviti radi vlastitog ponosa; na svu sreću, to bijelo nije istrijan, nego riječanin!
c'est mois, Nemetz
Batifjake - lako da je on (+ona tamo) samo greška na estradi, ali ja mislim da su njegovi starci skužili da je greška općenito kad su ga vidjeli ekstrauterino! već ga zamišljam kao bebicu, ona naci arijevska boja kose, blijed ko moja guza kad je proljev uhvati, a o njegovoj pojavi na sceni mislim da je suvišno pisati. znate ono, kad su ljudi malo smiješni pa ih ostali ljudi žale i rade sve da ovi smiješni ne pomisle da su upravo to!! eto... zato su njih ljudi slušali! tancamo, a ti mi nogi mastiš... (ovo nije trebalo prijeći granice rijeke! grad je ionako u kurcu pa im to nije smetalo, ali nama...) maastab8

Beta Niko

Brešković Brothers & svi njihovi CD-i! http://www.mir.net.au/bus-iness/HK/pics/pic974.JPG- ili http://www.posluh.hr/ezin-e/slike1/222bbrothers2.jp-g- Ono, razmaženi sinčići s posebnim potrebama dubrovačkog trubadura-jazzera, koji su mi u Dubrovniku u tatinom kafiću (s pivom od 25 kn :( ) svojim kvazi "pitkim jazz-popom" ubili zadnju želju za glazbom ko kad ti 60-godišnjakinja u toplesu na plaži pokvari spolnu želju.... Nešto strašno, a tata svoj bad seed još reklamira i traju li ga na sceni i traju... s 2,5 prodanih komada po albumu valjda...
c'est mois, Nemetz

Bajuk Lidija - Uf... znam da je ona književnica, kantautorica, pjesnikinja i šta sve ne, al tko još kupuje cd-e od nje!?
Mordana

Belan Neno - pjevač koji stalno nešto obećava, pa nikako ne proigra. jedan dobar album s Đavolima i puno promašaja. Nešto kao Jasmin Mujdža u nogometu. A kako mi je Jasmin frend, ja bi jako htio da proigra. Belan, možda...
sanjiva vida/ribafish

Beni Danijel i btw, njegova sestra, sestrična ili koji k***c već klaudija (isto beni). hitovi? možda kad su se napokon pokupili sa scene..
maastab8

Beni Claudija - ona sramota kaj nas je predstavljala na eurosongu s onom super mega popularno pjesmicom "više nisam tvoja" koju znaju sve klinke koje se furaju na pevaljke tipa britney i to... a tek ona njezina haljinica koju je imala oblečenu...ajoj...
My bad Angel

Badrić Nina - kojoj nije dosta što izda bljuvotinu od pjesme nego je još 5 puta obradi
saroukh

Banfić Ivana - gorička plastičnjača, prerasla iz zabavnih poskočica s Burnaćem i Severinom, preko trance faze s onim besmislenim skakutavim (koji je polučio životni uspjeh kad radi stoj na rukama dok Novković bleji onu svoju dosadu - a fura se na onog malog crnog gusara od Burta Lancastera) u polunarodnjake s odvratnim Merlinom i onda opet u zabavnjake.
sanjiva vida/ribafish

Blagdan Maja - jel ta žena uopće živa?! otišla na Euroviziju, umrla od srama tamo i rekla potiho "neka mi ne svane"?
Op.a. - nije li ona urlala nešto drugo u onim odurnim čizmama na spotu?

Baruni - Kad ih već začudo nitko nije spomenuo, a ne znam treba li uopće objašnjavat. Doduše, meni su fascinantniji oni loseri s dna zabavnjačke bačve koji se čak ni nezahtjevnoj publici nisu uspjeli prodat, ali taj gard, ti mukli udarci ritam mašine, ta mužjačka "raspjevanost"... pravo čedo neumrlog Drljače Rusa i njegove "Sile-tekile"....
c'est mois, Nemetz
Barunima treba dodat da su oni bend koji je ušao u povijest hrvatske popularne glazbe kao prvi koji su rimovali 'šor' i 'rokenrol'
Lali

Bumerang - Autori ne samo više CD-ova, nego i neumrlog teksta "Hej čuča čuča čuuuča ja sam dečko srca vruČaa...". U biti zagorska verzija "C'mon Barby let's go party" ili "I'm too sexy" z blatnih bregov :) zaboravih dopisat još retardiraniji nastavak stiha: "na pameti si mi ti, dojdi, dojdi,pi pi pi pi pi pi pi pi pi pi pi..."
c'est mois, Nemetz
Bumerang - da.. izdali su jednu kazetu.. nastupali, žarili i palili zagrebom i okolicom.. obečavali su no jednostavno su kasnije i nestali.. netragom. btw. imam i autograme ako si za mogu ja skenirat i slat :D
činjenica

Brze Banane - Band od Mladena Burnaća prije nego se osamostalio. On je doduše obrađen, a za njegov opus vrijedi kao i za Brze Banane... Band: http://scena.hgu.hr/mladenburn ac/BrzeBanane-BEND-ploca.jpg a omot ploče je trash eighties u najboljem izdanju http://scena.hgu.hr/mladenburn ac/DISKOGRAFIJA/brzebanane.jpg
c'est mois, Nemetz

Banana-bend - tako se zovu!!! kao da im nije dovoljno da su loši...
maastab8

Big blue onaj bend od sKarana?! uglavnom nisu bili loši (hit: priznaj mi), ali opet... goran karan???!!!
maastab8

Brun Dalibor - očajan primjerak tupe - Lokin generacije sa sudjelovanjem na sva 23 splitska festivala bez ijednog hita. Poznat po megamiksu na kojem pjeva 80% tuđih pjesama i skače na stejdžu ko blesav gledajući u krivu kameru. Hit - Nisi ti više crno vino
ribafish
Brun Dalibor - Istaknuti član plejade popularnih pjevača za kojima su vrištale i majke i kćeri. Zbog frizure često zamjenjivan sa Duškom Lokinom, iako su svi znali da Duško nosi razdjeljak na drugoj strani. Od većih i poznatijih hitova valja izdvojiti "Sve su se laste vratile sa juga", te "Dal' se sjetiš nekad mene". Ultimativni hit koji još i danas pjevuše djeca i odrasli iz ruralnijih krajeva zemlje (iako većina ne zna tko ju pjeva u originalu) je bezvremenska "Drugi joj raspliće kosu."
DayWalker


Burnać, Mladen - Bože me te sačuvaj.
Salika

Bralić Tomislav - bibinjski Tom Jones, izjavio da ni sam ne razumije riječi svojih pjesama. Pokupi uvijek nagradu publike na "Zadarfestu". Uvijek u pratnji klape, koja se uopće ne čuje. Glavni glas u klapi ujedno je i vlasnik najveće jetre, i prošo je fazu pucanja kapilara, tako da su mu sad počele pucati vene od oblokavanja
saroukh

Berekini - ne znam u koju ih kategoriju svrstati, jesu li rock ili terasa-bend, imaju rok-imidž, a torkulaju repertoar šlagera. Omjer falš-nota i onih pravih koje pogode je negdje pola-pola
saroukh

Bepo & Mladen - Nakon razlaza sa kantadurima, Bepo osniva dinamični duo sa Mladenom Grdovićem, koji se trebao zvati "Gemištkillersi". Napravili su presedan u modernoj glazbi kada su plagirali sami sebe i s istom se melodijom, ali s promijenjenim riječima pojavili na dva različita festivala (Tu je moj dom i nije u šoldima sve). Karakterizirao ih je scenski nastup u kojem jedan drži lijevu, a drugi desnu ruku. Kasnije su se odvojili, a svaki od njih zaslužuje posebno poglavlje.

Bepo - samostalni treći dio njegove karijere,turbo-sablažnjivač vlastite jetre ponovno jaše sam. U ovoj fazi karijere koja još traje, više nego ikad prije, na sceni zrači kao radioaktivan
saroukh

Benzon Marsel - Izdao jedan poluhit "Basketball", oženio se za Maju Blagdan i otada se i za nju i za njega previše ne čuje
saroukh

Borno Davor - Naravno da nikad niste čuli za njega, ali u Sloveniji je čovjek opaka faca. Nikako ne propustiti web stranice www.davorborno.com . Obratiti pažnju na dio video“ i njegovu obradu pjesme „Vrati se“ Mile Hrnića.
DayWalker

srijeda, 28.12.2005.

Svi promašaji hrvatske glazbene estrade!

Gledam onu grešku od dJoleta u dvorištu s ona četiri debila i pade mi na pamet da nitko na jednom mjestu nije napravio zbir svih grešaka hrvatske estrade. Očekujem pomoć maga lakih nota i fusnota DMJ-a, zahvaljujem Nemetzu na ideji, a svaka je pomoć dobrodošla. Ne dopustite da legende poput Đorđi Peruzovića, Meri Šeparović, Toy Boya, i ostalih ne prođu a da ih se generacije mlađih ne prisjete!!!
Dakle, ideja je da se svakim danom apgrejda lista izvođača koji su svojim besmislenim pojavljivanjem izazivali podsmjeh i gađenje na domaćoj glazbenoj sceni. Da se ne bi previše razvodnili, predlažem da se jednom tjedno obrade po dva slova abecede. Tako bi do Tri Kralja mogli napisat nešto o grupama i pjevači(ca)ma na slova A i B.

Brun Dalibor - očajan primjerak tupe - Lokin generacije sa sudjelovanjem na sva 23 splitska festivala bez ijednog hita. Poznat po megamiksu na kojem pjeva 80% tuđih pjesama i skače na stejdžu ko blesav gledajući u krivu kameru. Hit - Nisi ti više crno vino

Annamaria - dance greška naoko dobrih sisa koje uopće nisu bile tako dobre kad smo ih vidjeli. Pokazala dekolte, skakutala, nestala, vratila se nakon deset godina s mužem digićem i željom da opet pjeva. Ne dajte joj! Hit - Novi svijet koji dolazi...

4 asa - dobili su ime po tome što ih ima pet. Sve redom olinjali ljigavci koji pjevaju reciklirane pjesmuljke. Najveću su grešku napravili su pokušajem pisanja pjesme za Doru. Hit - izjava klavijaturiste koji se više puta odvikavao od droge: Kakav crni kokain? U životu nisam uzeo ništa žešće od pive!


Vic dana:Star je, ali sam ga danas čuo u tramvaju kako ga priča neki tip bez šarma, duše i poante...

Dolazi zeko doma s četiri sina. Zeko zasran od glave do pete, drek mu iz ušiju curi. Klinci skroz zapišani, suznih očiju.

Smrad se širi malom zečjom izbom. Mama zečica sva zbunjena gleda i pita: Pa dobro ljudi, što se dogodilo?

Kaže najmanji zečić: A jebi ga, medo dobio proljev i obriso dupe sa starim, a mi se upišali od smijeha...


Nakon što sam kumu 1 ispričao slučaj kako je Miha okitila Orbitrek, isti me kao i uvijek dočekao s još luđom pričom. Anime, on je na Badnjak sređujući stan, našao na klaviru okićen bor od prošle godine. i kad ga je išao raspakirat od prašine, grinja i muflona te skinuo gelendu koja imitira bor - otkrio da to uopće nije bor nego klofer za tepihe u koji ga je zakamuflirao njegov buraz pred cca 366 dana. Legende...

Zahvaljujući Liftboyu (gledam Russa Meyera deset po deset minuta, isto kao što čitam i Larsona i Matakovića - ne više od jedne stranice dnevno, hvala ti brate!) pročitao sam i blog s one druge strane - sajta mojblog.hr. Pa ako nije zabranjeno i ako hoćete pročitati nešto totalno suludo, odite na http://klempavadjeca.mojblog.hr

Ko još nije kupio novi Playboy, sunce vam lijeno? A za telefonski račun imate para, a? Svi na kiosk da Rok ima za panpersice od svilovog dudca!!!!!

Eto i malo božićnog ugođaja...

utorak, 27.12.2005.

Dnevnik 40 - spiders on the road

Štefanje, 7 navečer. Vani kijamet. Vratio sam se s ručka nakrkan, pun i sretan, pustio posuđeni Rat svjetova (jebo mene mali ćuko ako sam shvatio zašto su zločesti metalci popušili), zamotao se u dekicu ostavljajući desnicu za ljuljanje Juniora i počeo s predenjem i tihim mehkim toplim prduckanjem. Zazvonilo je s portafona. Susjeda je trebala ići na posao, noćna smjena u bolnici. Mislila je da sam se ja sparkirao na ulaz u dvorište pa pozvonila da ga maknem. Rekoh da bi rado, ali da auto nije moj. Ona je trubila deset minuta, obišla lokalne birtije u kvartu i kako radi na drugom kraju grada – iz očaja pozvala pauka.

Tu se Mihaela sjetila da bi je mogao ja odfurat do posla. Rekoh, zašto ne, obukao se i krenuo napravit dobro djelo za danas. Taman sam se spustio do snjeguljave ceste, kad - eto ti pauka. Majstori došli za tri minute, nasmiješili se, digli Pežoa i otišli. Susjeda poluluda uz škripu kočnica zbrisala na šljaku. U tom trenutku dok sam zatvarao zavjesu na prozoru iz ulaza preko puta izleti mlađa žena, taman da vidi kako pauk s njenom makinom zamiče za ugao. Totalno luda ne zna što bi od sebe i šalje svoju mamu da pozvoni na našu zgradu. Naravno da zvoni na naše zvono i pita zašto smo joj zvali pauka? Miha smireno govori da nit' je ona zvala nit' je auto koji je trebao izać njen, ali gospođa je nervozna i nakon što je u pet minuta besmislene konverzacije uspjela lagano iznervirat Mihu, a mene natjerat na pomisao da će mi preko noći probušit bar dvije gume - pokvarila mi večer. Čak je ni Gladijator nije uspio spasit (al onaj Žoakin dobro glumi zloću, svaka mu dala...).

Mrzim te paukove. Svaka im čast kad dignu nekog tko zaista smeta, ali ti se ljudi toliko izdrkavaju kad im se hoće da je to stvarno bijedno. Jednom su me digli s mjesta koje je udaljeno od travnate površine svjetlosnu godinu i naplatili mi 800 kuna. Mater mu s 800 pasa općila... Samo zato jer mogu, smiju, i netko ih štiti. Probajte se bunit kad dođete po auto. Postoje dvojica kojima je posao da vas umlate tako da se to ne vidi. Rebra i pleksus. Boli, a nemreš tužit... Sjede u onim kontejnerima iza i igraju belu, dok ne dođe netko kivan tko je parkirao ispred rodilišta ili vrtića na trenutak i s upaljena sva 4, pa dobije po glavi stanovnika.

Isto kao i s naljepnicama za invalide. Super mi je kad se sparka nova novcata bembura uz popratne debilne narodnjake s naljepnicom za invalide a iz nje iskoči seljačina od 22 godine kojem je rođo nabavio naljepnicu da zajebava purgerske šupke. Mojoj mami je s njenih 90% invaliditeta ispod časti tražiti naljepnicu jer smatra da ima onih kojima je potrebnija. Ali ne i u ovoj maloj zemlji sitnih ljudi...

Zašto sam popizdio na pauka? Trebalo im je tri minute da dođu. Vatrogascima bi trebalo pola sata. Muriji i više, jer ih nikad nema kad ti trebaju, ali kad se trebaju izživljavati dok u parku piješ bambus, odmah ih je 5. Hitna je ono zbog čega sve ovo pišem. Frend je bio presjekao vene pred više godina. Živio je u Jurišićevoj. Na početku. Hitnoj je iz Draškovićeve trebalo sat i pol da stigne i jedva ga spasi. Preživio je, ali više nikad nije bio isti.

Kakav jer ovo grad i kakva država da kad ti je život u pitanju - nema ni od koga pomoći, a ako ti treba droge, plaćeni ubojica ili utjerivač duga, snaći ćeš se za tri minute. Šugavo.


No, dobro, ipa je Božićno doba... Eto, s malim vam zakašnjenjem svima koji ste to zaslužili od srca želim puno sreće u narednom razdoblju, a zu sreću i zdravlja i bogatstva. Jer ako imate sreće, kako bi rekao jedan stari frend, naći ćete i djevojku s plitkom i uskom vaginom. I koja vjeruje da sperma otapa masti. No, dobro, nitko nema baš TOLIKO sreće...

Četvrtak je bio naporan jer sam s posla zgibao na ogroman party firme gdje su se ljudi podjednako čudili Ribafishu u odijelu i Roku u Mihinoj marami u predjelu između dvije sise (kao da stoji između glava Holoudeka i Ćućurlića...).

Taman kad mi je krenulo, Roketeer se zbudio i otišli smo pavat. Srećom, pred onu pivu koja uzrokuje glavobolju! Zakon!!! Pa sam odmarao u petak da bi se u subotu našao na tradicionalnom badnjačkom ispijanju piva s kumom 1 i kumom 2, ovaj put u Samoboru u Scoutu gdje smo strgali po pet dobrih (Scout je mjesto s najviše vrsta piva u Hrvatskoj i šire, ove godine - 122!), lajali o smislu života i smijali se svemu kao i obično. Fuš zbog kojeg smo se našli nismo dovršili jer smo se blago pripili (al zato sad zujim kraj kompa i još ću dugo). Svejedno, nema mi do pive s njima dvojicom. Tradicija. A kako je jedan od njih dvojice davno zaključio, možda i nismo puno toga u životu napravili, al smo se bar nasmijali ko nitko. S obzirom kako izgledamo i kako se ponašamo, i nas volu u društvu. Zoran primjer...


Nedjelja je provedena u društvu Mihine i telefoniranja mojoj, burom zamrznutoj obitelji na krajnjem zapadu Korčule te prebogate trpeze na čelu s puricom, odojkom, grah salatom, mlincima i kolačima koje sam od prekrcavanja želuca samo tupo gledao. Kad sam se sam sebi zarekao da više u životu neću jest, danas nas zvala moja teta na janjetinu, njezin krumpir (nitko na ovom svijetu ne radi krumpir s pečenjem ko teta Zdenka, čak je u rangu s onim ružičastim od hobotnice ispod peke u Vrsima kad je Cavor pogodio sam sebe ostima u čizmu) i nenadjebivu tortu od naranče. To nije torta. To je nešto vanzemaljsko. Kad bi se po meni gledalo, slane i kisele stvari tuku slatke 99%:1%, a taj jedan su salenjaci s pekmezom od višnje i teta Zdenkina torta. Bakanalović bi si odrezao desno jaje a Barbiferi otišao u svećenike da probaju to savršenstvo. Sve sam proždro... Ljubi vas Riba!


Junior je uglavnom prespavao sve posjete, ali čim mama i tata legnu – opa! Kaže mi frend koji se otatio nešto prije mene da mu kćerkica počne plakat čim se poljubi sa ženom. Mi se srećom ne seksamo (osim jednog pokušaja koji je izgledao kao da Godzilla davi T-Rexa pa smo odustali) te se redovito probudi u tri ujutro, Miha izdrži do 6 i onda ja do 9. Ko da sam to već negdje napisao... Poznato mi... A već ima 2 i pol mjeseca.



Počeo je i vježbat! Jen'...

...dva!


Miha je pokazala zrnce genijalnosti, i u nedostatku vremena i mjesta za bor - okitila Orbitrek (koji je do sad zvala Orbidrek jer je na njemu jahala cca 12 minuta u dvije godine), i tako uspjela spojiti neugodno s beskorisnim. Sva sreća, dijete se nagledalo borova u gostima. A mi imamo Boritrek.



Onda mu je tata složio Mobile Baby pa je Rok drndo satima dok nije od umora zaspo u iz čistog mira.

Isplatilo se dat 300 kuna od 400 koje dijeli firma. Hvala im. Za ostatak je tata sebi kupio Boggles. Ko oće igrat u pare, nek se javi. Za sad sam nepobjediv! Miha pati...

A u mikrovalnoj ostaci od ručkova... Ijoohohoj... Idem se još uždrat. Vaga iza Tri Kralja.

petak, 23.12.2005.

Najgluplji filmski prijevodi!

1. U Fantastičnoj četvorci (Bože sačuvaj nevaspitano) neki biser je "I see you need a company" prveo sa "Vidim da bi ti trebala tvrtka!"...God damn...
Groza

2. U Starship Troopersima kaže gospodin s višim činom onome bez istog: "At ease, private!", a biserna prevoditeljica Elizabeth će na to, k'o iz praćke: "Jednostavno. Privatno!" Beat that!
aimee

3. Ne sjećam se koji je film bio u pitanju, nu radnja je slijedeća: žena uspaničeno trči po plaži sa štiklama u rukama, te istima pokušava otjerati galebove koje boli kurpas za tu ženturaču, pritom ispuštajući onaj njihov zvuk tjeranja: "Shoo, shoo" nešto kau "iš" u nas, a tip/ženska prevede: "Cipela, cipela..." Pod.
liftboy

4. Bezdan. Batiskaf ruši najveću dubinu ikad, i tip kaže prek žice ekipi u brodu na površini - Call the Guiness. Frajer prevede: Dajte mi pivo!!!!!
ribafish

5. Rane u Kinoteci. Srpski film s hrvatskim prijevodom. Tip kaže - Pičke, naš prevodioc napiše - Pizde!

6. Film se zove "Downhill racer" iliti spustaš, a tip preveo " Skijaš s brda Downhill" - Von Smile

7. Meni je najbolja ona iz zvjezdanih staza kad netko na brodu kaže beam me up scotty a oni prevedu OPALI ME SCOTTY - taf mada faka

8. Na TV Novi Sad kaže jedan invalid u "Rođen 4. srpnja" - I wanna be a man again! Prijevod: Želim biti maneken! - Život na sjeveru

9. Ja s filmskima ne mogu baš pomoći, ali u književnosti i stripu bilo je prejebenih. Najjači onaj u srpskom prijevodu Moebiusa, ne znam više točno koja epizoda. Lik vidi svemirce, za koje nitko nije siguran postoje li ili ne, i pomisli: "Bergi! Jesu li oni ovde slučajno ili je to koincidencija?" - DMJ

Oluja svih oluja.

Ameri su neki tužan narod. Kivan narod. Sve što im se zamjeri u životu ili turbo kratkoj povijesti, oni nađu nekog teatralnog režisera koji snimi film o tome i ubere sto milijuna dolara i vječnu slavu. Tko ne bi mrzio takvu Ameriku, debele Amerikanke

i Amerikance... 80% posto zbog filmova u kojima slave nestvarne sebe. Poplave, tornada, oluje, skakavci, zombiji, magle, požari, Japanci, Meksikanci, preko nekoliko crnaca...

Ako netko zaključi da su hemeroidi nepodobni, upala grla, maslačci ili prehlada, Amerikanci će snimit blockbuster o tome. Bradati ribari na čelu s Cloonyjem. Potpuno iste dužine brade. A tipovi nikad crva u ruci nsu držali (osim vlastitog), a ekipa drito iz Voguea izašla. I onda nalete na val od 75 metara visine u Oceanu u kojem nema većih od 25 metara. Jer su to Ameri. I još kapetan umjesto da se spasi ide poginut s posadom, jer je kapetan. Američki. Da bi njegova udova mogla bit ponosna.

Ma drkam vam objeručke na sve te idiote koji vam pišu scenarije i mongoloide koji to gutaju.

Ipak, ono što me pogodilo najviše od svega je prijevod. Ne znam je li bio Mirel Komadić Sitnog Otpada ili cijeli on, ali bilo koji kreten koji prevede trenutak kad američki vojnik viče tipu u moru koji ga zbog takve oluje nema šanse čut – SEGNI - je definitivno najgori prijevod koji sam vidio u zadnje dvije godine. A vidio sam ih.

Segni... Segnula ti žena za kurtonima vole, sjeme ti se zatrlo, seljačino nepismena štreberska koja sunca, dana, pičke, ni tuluma u životu nije vidjela...

Bio večeras na tulumu svih tuluma. 15 godina EPH. I mojih 6 mjeseci. Tete plešu na techno, niko ne čaga s njima jer su iza panoa. Pavić se grli s Vargekom, svi slave, vesele se, piju. Miha i Rok na soku od jabuke, meni točene Stelle ponestalo oko 9.15 pa sam bio prisiljen udarat po konjacima. Naučio sam jednu bitnu stvar o konjaku. Vrlo bitnu. Onu koja dijeli i razdvaja amatere od profića. Dakle. čaša Curvoasiera starog 12 godina ne smije se naslonit na pisoar.

Sreo sam brdo ljudi, nitko mi još nije ponudio ugovor o štampanju bložnice, ali svi su nekako napeti i pomno ga prate.Kad sam pri osmoj čaši vidio nešto savršeno frčkavo vrpoljasto u minici popraćeno Mihaelinim laktom u desni bubreg, Rok je istog trena prokrmeljio

i morao sam instant doma. Na Oluju. Umjesto na tulum drink teama hrvatske burze. Ubit će me Miro, Saša, Drvar i ekipa... Jebat ga, viša sila.

Srećom, imam se na kome iskalit. Ameri, drkam vam na dlan za ovakve filmove. Toma Bebić je bio ribar. Ne ovi vaši pederčići u svjetlucavim jaknicama. Moj pokojni dida bez jedne ruke bi milijun puta to bolje ispričao, a vi i dalje crkavajte od šugave patetike. Kreteni. Sjebat će vas kinezi kad tad. Ne ovi Kinezi...

IliRusi. I opet ne ovi Rusi...


Slušam hardcore obrade Abbe zahvaljujući Gnomu, i djelić viška viška energije ide van kroz mozak. imate li kaki prijedlog, slobodno javite!

Pusa.

srijeda, 21.12.2005.

Dnevnik 39 - k'o prstom u šupak...

Miha se svima naokolo hvali kako je Rok lijepo, mirno i dobro dijete. Lijepo - nema sumnje, pored dvaju tako erogeno egzotično erotičnih karakternih te inteligentnih osoba nesklonih samohvalisanju, egotripovima i pretjeranim slikanjem,

dobro - u svakom slučaju jer je na tatu, a mirno nije da se na glavu postavim. Tipičan dan nakon što se vrnem krepan s posla je da je Miha iscrpljena kao da je trčala olimpijski triatlon i hiti mi juniora na pleća s rečenicom – nemrem više, nije stao cijeli dan. Onda ja takav kilav držim sedam kila trzavog mesa s nestabilnim vratom i pokušavam čitat, gledat telku a ponekad i kuhat. Najgore je kad se probam popišat jer nemrem gledat dole, a i samo mi je jedna ruka slobodna, pa mlazim po zvuku, što ponekad in e uspije najbolje. A Rok čim ga probaš stavit na ležaljku, odmah počne cendrat. Pa ga ne mičem s pleća i tu i tamo ubijam krugove po sobi jer se onda smiri. Onda u deset oni odu spavat a ja ostanem fušat do 1-2. Onda legnem i zaspim s buđenjem svaka dva sata jer mali siše takvim intenzitetom i žestinom kao da se tuku King Kong i Godzilla (sve čekam da isisa Mihi oko na bradavicu), pa tih petnaestak minuta nema spavanja. Mihi pogotovo. I onda negdje oko 3-4-5 otvori okice, razveseli i živne i luđački se hoće igrat. Onda ga Miha nosa jedno vrijeme, a kad totalno popizdi – preda mi štafetu i onda ja hodam uz početnu špicu “Dobro jutro Hrvatska” i moram gledat onu jadnu ružnu Bljažu i smežuranog sluzavog štreberka Domagnoja kako pokušavaju bit voditelji. Najgora od svega je ipak špica koju tako očajno tuli Praznik Maja (ima pravo DJ Seljo). I tak do devet kad ogladni pa zbudim Mihu, pa Miha izdrži druga dva-tri dana i pušta me da ćorim pa opet popizdi i tako u krug. Možda sam bahat, ali bilo bi mi puno ljepše kad bi Rokinjo prećorio noć, no, što je – tu je. Na moje pitanje zašto ne održava Roka budnim po danu (koji pretežno prespava), Miha mi kaže – ajd ga ti razbudi. I tu se posvadimo i komunikacija prestaje dok mališa ne proplače pa ga mazimo i pazimo. Sve češće razmišljam o stavljanju mizernih količina pive u bočicu kao što me savjetovao Julijan, ali ipak je još prerano. Možda bude sportaš?
Uz Julijana i Bilića, došli su i Tomo i Ana, Vlade i Zoki, Crvena, teta Zdenka i Sanja i svi s guštom glođu sjajne Bobikine čvarke a ja cuclam žestu. A Rok je u tim trenucima najmirniji na svijetu. Daj spavaj po noći buraz, evo, 50000 blogera drži fige za to!!! Jel tak!?



Jedno je sigurno, gladan nije i ne bu, a pogledajte kaj se zove sretno djetinjstvo! Ha!
Dame i gospodo, Rok vs la grande dojka


Došlo mi par zgodnih slički iz države na istoku Europe koja će unatoč svemu prije u EU od nas, pa da podijelim to s vama…
Shopping na prvom mjestu

Bistri biciklist

Mad Hamdo’s

Za klimu je potrebno troje


Svi pišu o onom retardiranom sucu iz Like i njegovom frendu, lokalnom moćniku koji je zbog prirođene moždane sjebanosti išao gurat prst u šupak nekom komadu na tulumu. I tip frenda proglasi nedužnim jer je po njemu, dakle i po hrvatskom zakonu nasilno stavljanje prsta u šuleta jednako rukovanju. O, dabogda ti djeca prstićima iz guze celer hemeroidni za ručak vadila, debilu bolno bolesni. I nitko da takvog čovjeka makne s funkcije. Naravno kad ima bratiće u saboru, prijatelje u stranci i ko zna koga još gdje. Ako se ovo ne zataška, morat će jadan otići na isto takvu funkciju u neko drugo mjesto u Hrvatskoj i kao da ničeg nije ni bilo. Jaka smo država. Od murije nas je strah, doktorima idemo samo kad moramo, nastavnike mlatimo, u benzin nam stavljaju vodu, sudstvo nam je korumpiranije od čileanskog... Vladaju primitivci i seljačine.

I onda netko pljuje Duju što je otišao… Ma pametan dečko.

Ovu bi državu trebalo preokrenut naopačke kao čarapu, uvest desetgodišnji režim da svi imaju 2000 kuna plaće i preko vikenda grade ceste i onda bi možda moglo i bit nešto. Inače, do vijeka vjekova ćemo bit roblje šačici bogatih primitivnih moćnika i kukati kako nam je bijedno. Žalosno.

Sutra završavam broj i idem lokat na tulum firme. Vodim i familiju sa sobom da vide malo svijeta.
A danas sam odbalio na citat jednog od tipičnih hrvatskih moćnika, Tončija Prdoljaka koju je Ari Pekka Nikkola (blog: svijet u boci) postavio na forumu: "Hrvatska je idealna zemlja za morske sportove jer ima oblik katamarana."

Sjećate se dnevnika radnog naslova "What a beautiful day"? Iskopah sliku!

Aj živili!

subota, 17.12.2005.

Eto i rješenja...

Skupili smo mi toga ohoho... Svaka čast na trudu!

Još ćemo i frendovi postat! Ko neke naše estradne zvijezde...


Počela je sezona skokova i vodi neki mići Čeh s glavicom na kojoj kaciga izgleda kao hauba, a on sam odaje dojam atom-mrava. Ako se stariji ljubitelji ovog retardiranijeg sporta sjećaju, upravo je tako izgledao i vječni nenadani Primož Ulaga, koji je oscilirao po 80-ak mjesta u dva dana, ali ipak donosio velika veselja sredinom osamdesetih. Iako je bez te kacige skroz normalni debeljuškasti slovenac koji podsjeća na Pallina. A jel znate gdje je sada velikan, legenda i bog skokova - kralj Matty Nykaenen? Čovjek je popovo u zatvoru, nakon što je bio na slobodi 186 minuta i onda počeo radit sranja u birtiji. Najbolji sportaš svijeta osamdesetih, nedodirljivi plavokosi letač nikad nije bio okrunjen tom titulom iako mu nitko od ostalih sportraša nije bio ni sjena. A sad je u totalnom penisu. Alkos. Agresivni alkos. Iskopao sam sliku legende sa Zdenkom i Senkom od pred par godiba iz Insbrucka i sad jedva čekam da dođe ta Planica i da razveselim sebe na par sati i napunim baterije do sljedeće zime. Matty, smirio se ti nama dabogda, nikad nećemo prestat pit u tvoje ime...


Doduše, naslijedio ga je skoro drugi Matty, Hautamaeki, ali nešto je posustao ove sezone. Planica je njegova. Čistokrvni letač. Ovo je Zoki snimio pred tri godine kad je rušio 231,5 metar.


A ovo je slika iz Yokohame kad smo mazali talijane ko krumpir salatu. Ja sam onaj s kapicom naslonjen na murjaka. Simpatičan narod... Već zamišljam tekmu s Brazilom, i u ložama masne Satandera, Krkinu, Džepića, Letvicu, Nosokopa i ekipu kako si onim masnim ručicama koje vire iz sakoa daju pet kad damo gol... Tuga...


Bitno da osiguranje u Švabiji bude jako. Kad nekome na primjer ukradu bicikl...


Uostalom kaj ja brinem za Švabiju. Miha bu se opet vrnula na 68 kila kao ovdje i sve će bit sjajno. Ema, si naučila pravila Curlinga?


Još da Rok nauči pjevat navijačke...
Jebate, pa zašto mi nemamo navijačke pjesme? Dajte mi nabrojite tri prave pjesme a da nisu novokomponovane od baruna, ili nastale iz puke zajebancije kao Moja domovina. Ne. U boj u boj nije navijačka pjesma... Da vas čujem!

petak, 16.12.2005.

Dnevnik 38 - švabo, barabo...

Pristigo mi mail od nekog tipa koji je očigledno pravi navijač. Smrzo sam se dok sam čitao i definitivno odlučio da ne idem u Njemačku nego štedim za tečaj skipera za 2010. i Južnoafričku republiku! Prenosim tekst u cijelosti, i ispričavam se za gramatiku i psovke...

«Na SP u Italiji, nije bilo sjedecih mjesta (propast nogometa počinje sa uvodjenjem sjedećih mjesta) i nije bilo prosetravanja tadasnjih estradnih zvijezda, politicara, menađera i sl. Npr, tadasnjoj najpopularnijoj estradnoj zvijezdi u umirućoj Jugoslaviji Lepoj Breni i njenom jebaču Životinjoviću nije na kraj pameti bilo paradirati u nekim topićima jugoslovenskih boja na SP u Italiji. Od Severinih pojavljivanja u Japanu mi se povracalo, a u Njemacku ce se zaputiti sve manekenke koje drze do svog imena i do svoje pojave.

Uglavnom povraca mi se oko cijele te histerije zvano SP. U petak navecer masa prijatelja me zvala (jer me ljudi poznaju kao istinskog ljubitelja nogometa koji je prosao zbog nogometa cijeli svijet, masu europskih stadiona, izmedju ostaloga bio na dva svjetska i dva europska prvenstva) da prokomentiramo grupu koju smo izvukli. svi kao ludi planiraju ici u Njamecku i svi me pitaju za savijet: Kako do karata (jer znaju da sam poprilicno spretan i imam iskustva s tim stvarima) i sl. REAKAO SAM SVIMA ZABOLI ME KURAC ZA TO SVJETSKO PRVENSTVO, KARATA ZA NAVIJACE UOPCE NECE BITI U SLOBODNOJ PRODAJI, SVE CE POKUPOVATI SPONZORI, MENADZERI, MANEKENKE, ESTRADNE ZVIJEZDE I ZVIJEZDICE I MASTODONSKA HNS-OVA ADMINISTRACIJA. Najzanimljivije od svega je da sam svakog na kraju razgovora pitao : "Ide li ti se sutra sa mnom na Dvoransko prvenstvo Hrvatske u Dom Sportova, Zagreb, Hajduk, Inker, Rijeka, Osijek..." Pola od njih uopće nije znalo o čem se tu radi, a pola od njih je reklo da ne moze, da ima drugih obaveza. Pa kakvi su to u kurac ljubitelji nogometa, koje uopce ne zanima ta stvar zvana Dvoransko prvenstvo, a vec sada pola godine prije planiraju kako ce spiskati stotine i stotine eura da bi prisustvovali tom SP-u. Uzas katastrofa, povraca mi se.

Ali sve je to tzv moderni nogomet koji ide za tim da stadioni izgledaju kao kazalista, svi sjede, pljescu (a u posljednje vrijeme i ne pljescu nego masu onim prestrasnim stapovima), zderu kokice, hamburgere , piju litre Coca Cola, svaki gledatelj na sebi ima pet rekvizita svoje momcadi. Dijelom se to uspijelo postici u Engleskoj, gdje se forsiranom medijskom propagandom i postiglo da se takvim gledanjem na nogomet i mjerama koje je zapocela Margaret Tacher u Engleskoj iskorijenio nogometni huliganizam, sto je daleko od istine. Ako se pogleda statistika po izgredima u svezi nogometnih utakmica Engleska je i dalje na prvom mjestu, samo sto su neredi sa stadiona prebaceni u pubove i okolne ulice. Pa sto nije cudno da pri svakom gostovanju svoje izabrane vrste engleski navijaci naprave najvece pizdarije.

Sto se tice distribucije ulaznica za SP imam par pitanja

1) Zasto ce se igrati na manjim kapacitetima stadiona nego u njemackom nacionalnom prvenstvu. Zasto npr Borusijin Vesvalen na njemackom prvenstvu prima preko 70 000 ljudi, a za potrebe SP ce biti smanjen na 50 000. Isto vrijedi za Schalkeov stadion. koji prima 63 000 ljudi, a nominalni kapacitet za SP mu je 52 000 ljudi.

2) Koji kurac su karte uopce pustene u prodaju prije izvlacenja za SP. Kakav je to navijac koji kupuje karte za utakmicu B2-B4 u Nirnbergu, kada ne zna koje su uopce reprezentacije B2 i B4.

3) Koji kurac se karte uopce prodaju preko interneta. Sto nekog njemackog menadzera uopce zanima utakmica Angola-Tunis? Koji kurac toliko Japanaca na utakmici Hrvatska-Rumunjska u Bordou 1998? Koji kurac se na utakmici Engleska-Hrvatska u Lisabonu oko mene nalaze 4 Australca, a po gradu engleski navijaci masovno traze ulaznice.

4) Zasto se ulaznice ne podijele pola jednoj reprezentaciji, pola drugoj, ili prema zahtijevima odredjenih nogometnih saveza, a ono sto ostane (ako ostane) nek pokupuju ostali, Njemci, Kinezi, japanski i americki turisti i slicni indijanci (a tako je bilo za SP u Italiji). Kako ce se rasporediti karte za utakmicu Brazil-Hrvatska. Stadion prima 50 000 ljudi (a zapravo prima 70 000, ali sigurnost, picka im materina), 4 tisuce karata ide u brazilskim navijacima, 4 tisuce hrvatskim. A sto je sa ostalih 42 000 ljudi? Kome one idu. Sponzorima, FIFI, UEFI, berlinskoj čistoći, dobrovoljnim davaocima krvi???? Koji kurac nekog Francuza, komercijalnog direktora neke jebene podruznice Mastercarda (sponzora FIFE) zanima ogled Brazil-Hrvatska? Ili Ukrajina-Tunis? Jer se nogomet igra zbog navijaca ili se igra zbog fifinih sponzora, pa je postao samom sebi svrha?

5) Karte za drugi dio natjecanja, vec su rasprodate a ne zna se uopce tko ce igrati... Pa koji se kurac one imaju sada prodavati. Zasto se ne prodaju tek u trenutku kad se dozna imena protivnika, karte se tek tada distribuiraju nogometnim savezima onih zemalja koje su prosle. Ovo je raj za preprodavace, i slicne zmuklere.

6) Zasto se jednostavno grupa ne igra na dva stadiona i dva grada vrlo bliske udaljenosti (kao sto je bio slucaj na SP u Spanjolskoj i Italiji) nego jedna reprezentacija i njeni navijaci moraju preci cijelu Njemacku da bi prisustvovali ogledima svoje izabrane vrste

Zakljucak: SP u nogometu vise nije za navijače, ono je postalo statusni simbol, estradni spektakl na kojem za prave navijace nema mjesta. Estradizacija, menadzeri i odvjetnici preko odijela i debelih trbusina oblace najnovije dresove hrvatske reprezentacije i spremaju se za Njemacku (troskove je naravno platila firma) manekenke u topićcima nacionalnih boja paradiraju po stadionima, prodavacice u Konzumu u kockastim dresovima, videopanoi, Barbara Kolar i Danijela Trbovic svaki dan u udarnom terminu na TV-u govore o onome o cemu nemaju blage veze (nogometu), nacionalna homogenizacija, rodoljubne pjesme u svim sredstvima informiranja... Poserem se na SP u Njemackoj, poserem se na Blattera, Beckenbaurea i cijeli organizacijski odbor SP-a. Nek mi popuse kurac svi menadzeri, sve manekenke, svi bonkulovici, doktori, odvjetnici, estradne zvijezde i zvjezdice kojima je ispod časti pojavit se na ogledu HNL-a, gubit subotnja popodneva u Maksimiru, Kranjcevicevoj, a bit ce u prvim redovima za karte za SP. Zao mi je sto nismo izvukli u grupi Srbijance, pa da se malo svoje guzice izloze ne daj Boze opasnosti.... Nabijem na kurac obavezna sjedeca mjesta na stadionima, nabijem na kurac prodaju karata preko interneta, spektaklizaciju i estradizaciju nogometa preko medija, sve sponzore SP-a koji ce dobiti 80% kapaciteta svakog stadiona.

Nabijem na kurac moderni nogomet, nabijem na kurac komercijalne televizije, nabijem na kurac zakon o navijacima i one koji ga provode.»

Zakljucak Ribafisha kao takvog. Slažem se u većini. Pun mi je penis manekenki koje na stadionu dok se lomi reza pitaju što je to ofsajd, zašto je onaj striček u žutom i koliko je još do kraja, samo zato jer su plave i ljepuškaste i imaju sponzore sa zlatnim lancima i originalnim dresovima za 2008. koji ih furaju na račun firme i očeva na svakakve tekme. Takvih nema u Latvijama, Maltama, Škotskama, kad se grize, krvari i spava po podovima i parkovima... Odvratna komercijalizacija. Da netko provali da će na prijenosu sprovoda gigantske krtice doć kamere rtl-a i hateveja, odmah bi se stvorilo 128 manekenki narikača. Ma fuj. Šupci. Krepajte i pustite prave navijače da putuju, a vi umirite od kokaina i kvarova jahti i bembura. Stoko.

Frizura Nicholasa Cageta u Con Air je nešto toliko odvratno da se da usporediti s tom ekipom sa stadiona. Serverininom. Ti su sigurno i pokupovali svo vino koje je zadnje pio Gotovina prije hapšenja... Takvih ima kolko poželiš...

Iako ni Cage-Pećinko nije ni blizu Trbovihićkinoj frizuri u najslabijoj kariki. Taj frizer stvarno mrzi tu ženu. Ko da mu je kanarinca ubila... A žena ni kriva ni dužna. Je ona peksinava, neuhranjena, besisna i jadna, ali bar može uvrijedit nekog. Na tom kvizu. Jer po ugovoru joj se natjecatelji ne smiju suprotstaviti. Fino, a?

Super su mi te priče sa scene. Netko želi biti u žiži, a netko skriva detalje kao Pišekikica dijete s novinarom Globusa koji ima dijete s Yopavičićkom deset mjeseci prije nje. I onda te koke haraju estradom. Odvratno. Treba pit. Ako i okrenete TV s estradom, okrenite na neki radio. Niste valjda toliko nisko spali...

Upravo se vratih s tuluma HPB-a i uživah u nastupu Cry Babies. Ako imate prilike i ako ne gledate pjevača, ljudi su zakon...

srijeda, 14.12.2005.

Dnevnik 37 - oćel' svaka narodnjaka..

Idem na posao i skužim plakat da pjeva Sinan Sakić. Neka narodnjačka greška koja je bila smiješna kako zbog imena tako i zbog pojave, a slavu je stekla reklamama prije Dinastije. Za mlađu populaciju, to je bio prvi susret nas urbane zagrebačke djece s nezadrživim naletom seljačkih napjeva bez ikakve ljepote, duše i kvalitete koji su bili snimani na brzaka u roku od tjedan dana i kojih je stvarno bilo ko kenje. A pjevači su redom izgledali ovako:

A i pjevačice isto. Vulgarno, primitivno, ružno. Baš kao i zvuk, ritam i melodija. U početku nam je to bilo smiješno, jer nije išlo uz zgrade, asfalt, automobile, i nije se nigdje moglo ni čut ni vidjet osim prije navedene Dinastije i u pauzama prvih top lista Nadrealista gdje smo to shvatili kao sjajnu zajebanciju. A onda su me otjerali u JNA. Godina dana krvarenja po Kosovu, Makedoniji i jugu Srbije uz 24-satni dril narodnjacima s hrđavih zvučnika koji su valjda održavali ljude s brda na životu i kojih je bilo više nego rodinih gnijezda. Jedan od prvih životnih signala da se ničemu ne smiješ rugat jer će ti se prije ili kasnije vratiti. Meni su se od tog dana smučili doživotno. I Mile Kitić, i Zorica Brunclik i Dragana Mirković. Svi koji jodlaju uz harmoniku.
Od tada gledam drukčije na ljude koji to slušaju. Jednostavno ih lijepo pozdravim i pustim da uživaju u onom što vole, a ja se maknem i stresem od užasa. Prošlo je otad 15 godina, moj rodni grad je bjelji i ljepši, ali ulicama se sve češće ori glazba koja mi u njega ne pristaje. Domaći nazovi-glazbenici trpaju svoj šatro pop u narodnjački melos, istočnjaci u Zagrebu prodaju veliki broj, doduše piratskih izdanja, a sve više se iz jako skupih vozila čuje kreštavo skvičanje sirovih glasića Cece, Dare Bubamare, Mitra Mirića, i tko zna čega sve ne. Jednom sam čak i prekinuo s curom koja je na zvuke narodnjaka instinktivno počela s izvijanjem i digla ruku iznad razine pazuha. Glupo od mene, ali eto. Još je gora stvar što se sve to, dakle šjor Sinan i prateći bend, vjerojatno Južni vetar ili Slatki greh (nešto lako pamtljivo, od dvije riječi - ne ide to na neki viši intelekt) okupiti u The Bestu. Pazi, The Best. Tamo su nekad išli snobovi koji su slušali od Kočiša-Skočimiša do Britney, a sada su izrasli u poklonike narodnjaka. Diskoteka s brdom light showova, ko fol fina i pristojna, i onda na stejdžu Sinan Sakić i par tipova s violinama, harmonikama i drombuljama. A na glavni hit igra mečka... Jebote, di ja živim.

Strah me da će jednog dana Rok naletit na nekog dilera ili nekog tko će ga udavit s narodnjacima. Niti jednom od njih ne bih htio biti u koži...

Ovaj tjedan sam htio ići na 4 tuluma, bivše firme, HURA-e, nekog Casina i koncert Septice. Nisam jer su Miha i Rok bili bubini. Frendovi su me zvali, imao sam pozivnice i opet nisam otišao. Pizdio sam i bio tužan, ali sam izdržao. Možda odrastam. I baš sam ponosan. Htio bih poručiti svim svojim prijateljima i poznanicima da ih i dalje obožavam i da sam ostao isti kreten, ali da nikako ne odustaju od zvanja na tulume, koncerte i slične vaginarije, i imaju milosti shvatiti kako mi je. Ljubi vas vaš barba Riba!

Jeste li prepoznali psa našeg vodećeg komentatora B. Slušeca?


Liftboy je, osim što mi je poslao jedan rani uradak mog obožavanog Rusa Meyera, napravio i banner za blog Društva prijatelja piva. pa ako se i dalje hoćete učlanit - pogledajte u box desno dolje... Ima li netko When Rocco meets Jenna? Nisam bio na Septici, ali je bila Sonjecka i sve mi prepričala. Sonjecka je kraljica stripova i moj osobni art director za pizdarije, a vi ako trebate nešto nacrtat za pare, odma je zovite!


Jedva čekam četvrtak i sastanak pivopija na koji nisam išao zadnji tjedan. Nadoknada obavezna, ali bez riganja this time!

nedjelja, 11.12.2005.

Dnevnik 36 - Kako nisam osvojio pehar...

HT reklama. Nastavak. Opet Praščičko-djevojka i onaj koji pjeva kao da ima krumpir u grkljanu. Zašto debela napada onaj čiviluk, tj samostojeću vješalicu? Zašto onaj patuljasti tip s njom ima tako gadan unjkav glas, poput foke s proljevom (pravi se javio, nemam ni ja bolji...)? Što su oni? Braco i seka? Ljubavnici? Raspoloženi prijatelji? Pripadnici homoseksualnih manjina koje bi htjele postati većina? Koga oni predstavljaju? Tko želi biti poput njih?

Jel i vas malo smeta taj trend hateovih reklama u kojima svaka žena treba/traži/želi ljubavnika i to javno sugerira kao vrlo simpatičnu stvar? Možda zato jer javnost obožava Serverinu pa i oni prate tu nit?

Uglavnom, odvratno.

Gori je samo onaj plakat i reklama za Mercator. Ružni škot s dečkom gleda darove pod bor i jedan je prazan. Izem ti reklamu. Što Slovenci misle da smo retardirani? I to oni isti Slovenci koji su radili tako dobre reklame za Palomu? Sjećam se jedne od najdražih kad je prikazan tulum u nekom seoskom domaćinstvu. Prvo elegantni frajer nježno obriše usta rukavom, pa neka fina koka stoljnjakom i tako par scena, sve fino i uglađeno i nije ti jasno zašto su fini a prljavi. Onda dođe telop (ono kad vam oni koji se reklamiraju nešto napišu i postave proizvod) i kaže – Paloma, zamislite svijet bez nas. Zadnja scena – ona elegantna koka ulazi u WC. Jebada...

Netko je upotpunio top listu šovinista pa eto...
6.

5.

4.

3.

2.

1.


Proveo sam dan u Sloveniji. Prvenstvo Hrvatske u Bowlingu za parove. U posranoj nam državi nitko ne želi sagradit stazu. Tko god izvana pokuša nešto napravit, dočekaju ga kao što bi rekao Ivanišević: «U Hrvatskoj ti i za kućicu za psa deset ljudi dođe tražit mito!». I zato idemo Janezima. Ljudi su u zadnjih par godina doživjeli totalni bum i napravili pet potpuno novih dvorana. Ova najnovija ima 28 staza, i uređena je kao Las Vegas. Na drugom katu ima 35 stolova za bilijar, flipera, lasera, govana... A kod nas? Cirkus Moira Orfei, Šećerna vata i Gađanje patkica iskrivljenom zračnicom. Šteta što su ukinuli ono gađanje čaša krpenjačama jer sam bio dobar i jednom osvojio bakarsku vodicu. Anyway, od jedanaest parova Vjeko i ja smo bili deveti, uglavnom zbog toga jer sam ja igrao očajno, ali feeling je bio sjajan. Zna Al Bundy kaj je dobro! BK Purger je naravno osvojio prva dva mjesta, pa se i zalilo. Slike uskoro.

Jučer je održana skupština pivopija. I bilo je genijalno. Osim što sam na tomboli osvojio sixpack piva od 0,25l koje mi stanu u očni utor...
Nitko od blogera se nije pojavio. E jeste vagine. Baš ste vagine. Vaginaleta vam usfalilo dabogda...


A Rok sve slađi! Malo rjeđe kenjucka ali ne plače pretjerano. Moram podijelit ovu sliku sa svijetom. Osjećam se ko Bender kojem su ugradili čip od one seksi jednooke Leele i sad ga peru emocije.

Dobili smo i jastuk za kupanje! Živio Roda Forum!!!


Leć. Sutra šljaka. Bobika, nemrem više... Pun sam...

subota, 10.12.2005.

Dnevnik 35 - Bobika poslo čvarke!!!

Večerao sam originalne čačinačke čvarke! Kralju, ovo ću ti zapamtit! U Zagrebu su čvarci po 120 kuna, i to oni stvrdnuti, konfekcijski, cijepljeni od masti jer niko više ni ne stigne utovit svinju. I onda dođu dva airbaga iz Slavonije! A još nisam ni one od Analne pojeo!!! Ma raj! Samo da lavabo izbjegnem...

Rok dobio prvu injekciju. Legendarac se nije ni namrštio nego stoički podnio pikicu u bedro i nastavio ćorit. Iz urlatora lagano prerasta u fino odgojenog mladog gospodina. Isti babo!

Za to je zaslužna Miha koja ga tetoši 12 sati dnevno dok ja šljakam, a kad i dođem doma, micek već krmi. Ljubi ga tata!


Prijenos izvlačenja za SP
Gledam onog gnjecavog Praščičkog kako vodi emisiju o izvlačenju za svjetsko prvenstvo u Njemačkoj. Mali masni bahati rumeni pljunuti je šef sale u nekim Levim Štefankima. Naravno da nemam ništa protiv Levih Štefanka. Ali me nervira ta bačvica kratkog fitilja i kiselkastog glasa koja mi ne može govoriti o sportu. Ni zvati Ivića -"Barba Ivane". Koji si ti faktor...

A u zagrebačkom studiju stotinjak ljudi za zelenim okruglim stolovima. Potpuno praznih. Ni cuge, ni klope, ni pepeljara. Za njima pretežno žene. Čudno? Dar za zaposlenike HTV-a? Ne bi me čudilo...

Pa onda reklama za Bistru...
Čista sam...
Zaljubljen sam...
Prištava sam...
Bljujem...

A onda veliki Božo kaže – dajte nam prevoditeljicu za Njemački i javi se neka baka, godišta, naglaska i kvaliteta Milke Babović. Pa ta ne zna razliku između terena i suterena, abdomena i He-mana... Jebate, ima ih petnaest u toj sportskoj redakciji, jedan gori od drugoga, i da niti jedan ne zna osnove njemačkog nego oni dovode neku super baku koja misli da je pasivni ofsajd vrsta kredita u Varaždinskoj banci... Sramota.

Čak me ni Heidi Klum nije razveselila majicom na razdvojene sise i frizurom popišanog afganistanskog hrta. Nije majica nego haljina. Izgleda ko teta čistačica na proslavi u osnovnoj šloli za 25 godina rada u firmi... Ja imam bolji struk od nje...

Osvježenje u vidu toplog gemišta donosi zlatokosi Švabo odjeven u belo košuljče koji nošen fen frizurom skakuće ko baletan pa stejdžu i radi trikove s ogledalima na koje je Copperfield pred deset godina skupio Claudiu i milijune. Jedina svijetla točka je crvenokosa pomagaćica bez gaćica u crnom kožnom trikou. Plavušan opet hiperventilira po pozornici i opet radi isti trik u kojem mu umjesto hot doga ispadnu dvije koke. Ma sjajno. I još Božo valja provale koje ne bi nasmijale ni Mihaelu kad pokušavam uvuć škembu ispred špigla.

Rok zaspo! Yess!!!

Miha je bubina pa ćori. Idem po još čvaraka, gasim vatricu ispod junećeg gulaša i kompota (Miha bi popizdila

a moja najdraža punica pogotovo, da su me vidle kako istovremeno kuham tri jela, gulim krumpire i nosam Juniora... sad bi ovo neko drugi pisao...), i vraćam se na početak izvlačenja. To dragi bog ne kuži. Kakvi su to principi? Koji je softveraš umro za strojem da to smisli... A sve s ciljem da Švabama otvori put do finala. As usual.

Reklama za Mercedes. Mala Mečka na igli istrošenog gramofona. Budućnost automobila... Dobra vam budućnost...

Zašto ona trojica iz reklame za Žuju izgledaju isto kao i trojica iz Karlovačkog. Mršavi i apriori simpatični? Zašto kopiraju Karlovac i zašto nisu stavili bar jednog debelog ko Navojajca? Pa nije vam piva heroin da budete šlang.

Brazil, Australija (7 i pol igrača hrvatskih korijena, ma bravo komentarčiću... Bresciano je dao gol hrvatskom polovicom tijela. Lijevim testisom) i Japan. S Brazilom ćemo dobit crveni karton u dvanaestoj minuti, (Šimunić ili Tomas) i popiti peticu. S Australcima ćemo se pomlatit a onda će bit gusto s Japanom. Veselo. Ne javlja mi se Bilić. Legenda i najveća ljudina koju sam upoznao, nije jeo meso godinu dana da bi Hrvatska osvojila SP u Japanu. Onda je išao biciklom do Portugala. U Njemačku ide pješke. Kako mi je sad pala na pamet ona Bajagina – moj ćale je hteo pešake do Berlina... A kolko je lud, i stić će. Javio se. Ide!

Onda dođe pet debelih iz večernje škole. Pozornica škripala al izdržala. A Praščičko i dalje najdeblji. Majstor. Ispali su jako dosadni. Barba Ivan objašnjava da ćemo biti prvi ako pobijedimo i zadnji ako izgubimo.

I onda se Rok probudi. I gura prstiće u nos. Ko tata. Kad ga niko ne vidi. Iako su mi neki ljudi sumnjivi glede očimstva...


Idemo prat malog. Ovako je bilo u nedjelju na kavici s portugalcima – Nemetz family koje nismo vidli od Portugala prošlo ljeto, kad nismo ni slutili što će nam se događati ovih dana. A bilo nam sjajno tamo. Dok nisam probao puževe u Nazzareu...







Danas mi nisu pukli hemići pa sam zaobišo standardno drnčanje šupka, erekcijom i dalje svako jutro čistim paučinu sa stropa, danas sam propustio koncert Septice, a sutra ne smijem skupštinu pivopija jer moram podnijeti izvještaj. U nedjelju imam prvenstvo Hrvatske u bowlingu u Ljubljani. Osjećam se glupavo...

Zašto niko ne sagradi bowlinganu u Zagrebu da se malo igram, nego idem jednom mjesečno preko i još nisam shvatio stazu. Navijajte, moram bit bolji od prošlogodišnjeg šesnaestog mjesta. Bobika, fala!

četvrtak, 08.12.2005.

Igra

Odnosno - zeka. al zaboli mozak...
Na slici se nalaze 72 asocijacije na pjevače i bendove.
Koliko ih možete izbrojat i zapisat? Da vas vidim!



p.s.
Tko je najveći jebač među ciganima?
Rom jeremy!!!!!!!!!!!!

utorak, 06.12.2005.

Playboy traži djevojku za put u Ameriku!!!!!!!!

Ljudi, zene, koke...

Pazite vamo!

Hitno trebamo komada za slikanje za Američki Playboy koji radi pictorial - Playboy reprezentacija svijeta!!! 11 najljepših koka u oskudnim dresovima! Analna, Amer, Ivana, Rudarka, Napalm, Bugenvilija, LA Woman (dobro, ti si vec tamo...)... Žene!!! Još čekate?

Djevojka dobiva svu moguću medijsku pažnju, kartu i sedmodnevni boravak u vili barbe Hefnera, a nakon što joj slike izađu u svim Playboyima svijeta, svaka su joj vrata otvorena!!!

Javite se za probno snimanje na playboy@eph.hr ali odma!!!

ponedjeljak, 05.12.2005.

Dnevnik 34

Genijala za početak - barometar za prosječnog Amera


Svjestan svoje pogreške (sitnica, uostalom tko se bar jednom nije zrigo u lavabo od majke njegovog djeteta…), odlučio sam vodit užu familiju u shopping u državu koja nam traži povrat zgrada, življa, mrtvlja i puno para, točnije, hangar u kojem se kupuje sve i svašta. Neko selo prije Graza, Miha mi govori desno - lijevo, ja vozim i svako malo moram stišavat mjuzu. Damn. Uglavnom, nakupovasmo se gluposti, bar 3 od 12 stvari sa spiska i uspjeli se tri puta toliko posvadit da smo i sad nafureni. Revoltiran, povrijeđen i drčan, otišo sam Stokućici gledat tekmu uz pokoju pivicu. Tekme nije bilo, al smo popili i uspili se porječkat. Naime, potaknut pričom kako sam skoro umro od muke dok sam s Rokom u marami trčao srat usred H&M-a, (a zahod srećom - nije izgledao ovako)
Top šekret

i kako sam skoro pao na dupe kad mi se košuljica od papira izmakla i kad sam mu zbog toga umalo prignječio noge (a da mu ne spominjem izgled face kad je osjetio smrad te čuđenja nekih austrijanaca kad sam izašao iz kenjare), spomenuo sam da brišem dupe od naprijed. Na to je inače miran i pristojan mladić, inače predsjednik sekcije za kuhanje piva u kući/kadi, kratko zaključio – ti si idiot. Rasprava je uz potočiće Velebitskog i Božićnog, te specijalitete slavonske kuhinje (obožavam i slavonce i kulene od Drage, čvarke od Analne, Stokućinu konjsku kobaju… Kako bi bog Mataković reko – i pita od prkana) potrajala do duboko u noć, a ja bez nekog većeg zaključka postavljam pitanje:

Kako brišete guzu?
	Muško sam i brišem dupe odostraga
	Muško sam i brišem dupe od naprijed
	Žensko sam i brišem dupe odostraga
	Žensko sam i brišem dupe od naprijed
	Transseksualac sam i brišem dupe odostraga
	Transseksualac sam i brišem dupe od naprijed
Free polls from Pollhost.com

Uglavnom, nisam se zapio i nismo dogovorili izlet na Planicu ni Bischofshofen, pa ako ima još zainteresiranih, javite se. Zato je Skupština Društva Prijatelja Piva u sljedeću subotu, 10.12. u 18.00. Detalje od sutra pogledajte na blogu pivopija ili odma na www.beershop.hr
Možda vas dočeka naša simpatična hostesa…

Uključio sam se na forumu na temu – koliko je veličina penisa važna za seks i sjetio tri stara dobra zakona:

1. Veličina penisa ima utjecaj na kvalitetu seksa kao i boja paprike za kvalitetu ajvara.
2. Dok na ruci imaš prst, ne mora da bude čvrst!
3. Koji je posljednji stadij impotencije?
Kad jezik guraš prstima...

Ispričao sam Roku dva vica:

Koja je razlika između Michaela Jacksona i Beatlesa?
Beatlesi su se već raspali

Zašto Michael Jackson ide u penziju?
Da se može više posvetiti djeci.

Rok je reagirao ovako:

Ti i tvoji vicevi. Nikad ih ne shvatim..


Ne, ne kužim...


Čekaj, čekaj... Misliš onaj Michael?


Oš reć, raspo..


Aaaaaaaa, kontam, dobaaaar!!!


Popizdit ću kad jednog dana od jetre odapne veliki pivski znalac Michael Jackson, uzet sprej i na zid najbliže zgrade napisat – Bože, uzeo si pogrešnog Michaela Jacksona. Kao što je to nepoznati umjetnik napisao za Sennu.

Kada biste mogli nešto pitati Željka Pervana, što bi to bilo?

petak, 02.12.2005.

Oda mamoorlookoo

Cijelog dana bridih, jer sinoć se pilo,
Radio sam ovlaš, tuklo mi je bilo.
Plan je bio lagan, pozvali me ljudi,
O desetak piva, trebalo prosudit.

Mali belgijanac pričao je tiho,
(Iritira li i vas kada ga Belgijcem zovu?)
Ja sam se pravio da me zanima tema
Gledao plavuše i pizdio što ne počinju točit.

Počelo je s Deusom, odgojenim u Šampanju,
Maloj bebi kojoj treba 9 mjeseci da se rodi,
Pakiranoj u boci pjenušca i okusom vina
Kakve će nekakvi Jurilji plaćati tisućama kuna.

Došli su i Kwak, Maredsous, Duvel i još pet.
Tko bi reko ne, kad je mukte svo?
Stvar se bitno promijenila nije
Sve dok nisu na red došli Orval i Rochefort.

Kako Trapistička ipak nije
Piva što po siru okus ima,
Ova mala remek djela,
Svidila su se baš svima.

Proleti mi tad kroz nepce - brate Riba što si glup
Cijeli život mirogojček, jeftileni, dućandžije,
Mamurluci, glavobolje, jetrene depresije,
I sad drmaš ovaj nektar, mozak hoće reći – tup!

Esplanada sve toplija, postaje mi mila
Konobari donose nam biftek na čačkalici
Rochefort postaje mi number one - the piva,
Čudim se mandarini u čokoladnoj košuljici.

Zaboravih kišobran, al sam ukro čašu,
Kako to već i obično biva,
Tada sam se blago pripit oteturo
Do društva ljubitelja piva.

Siniša je donio dvije kile čvaraka
Biftečić i mandarine u zaborav odu,
Ulazim u sferu magle,
Pijem Starobrno ko vodu.

Čvarke jedem ko kokice
Konobar me hiće van,
Promili lahko hiću me okolo,
Kako sada naći stan?

Srećom Pufnik vozi, vodi na još jednu,
Idemo u Kolaž na točenu – tri,
Pokušavam općit, al alkohol rula,
Od ikakve spike ni točka na i.

Odlazimo doma, pahulje me mlate,
Jedino me tješi što je dosta kasno.
Jer kad ponoć prođe, što i sami znate,
Mlada mama s klincem – spava, to je jasno!

Serem ti na rimu, razvodnio sam se. Dođem doma i Miha budna ko budnica i davorija i pričala bi o osiguranjima, bolestima tjemena, nedjeljnim posjetama i općenito o nečemu što joj ne pada na pamet dok ubijamo vikende na kauču gledajuć televiziju i imamo vremena, mjesta, volje i razuma za razgovor. A meni se sve vrti u krug i razvlači. Svih osamnaest piva mi iz utrobe poručuje – jebali te čvarci, mi idemo van. Nešto nesuvislo mumljam, lažem da idem srat i istovarim par kila or(v)alno, gdje drugdje nego u lavabo. Bliže je, jebat ga... A i ne treba kleknut. Uostalom, znate u kakvom su stanju koljena čovjeku koji je 15 godina trenirao odbojku... Rigam, perem, tiskam biftečiće u čvarčnoj omaki da prođu kroz onu rupicu u lavabou, i naravno, Miha dođe i govori kroz osmijeh da jel znam kako je to teško oprat, da treba cijev očistit, kako to nije pametno, da zašto nisam čučnuo kad mi je to na dva metra... Zadnjih deset mjeseci inače ja perem kupaonu, a sad je tupo gledam s razboritošću džinovskog soba koji je namirisao pizdu, te sa svojih 0,4% razboritosti kažem nešto krivo i odem leć u boravak. Miha se naduri i ode u sobu s Rokom.

Zašto nas žene ne puste na miru kad smo pijani? Jel vam mi dođemo kad vi imate mengu i diramo vas oštrim štapom s metalnim vrhom po jajnicima? Koji vam je kurac? Pa pijemo samo zato jer nam ne date!!! Ako imate frajera kojem date dvaput dnevno i koji se povrh toga ide napijat, sterajte ga odmah ukurac! Ako vidite da je tip doma došao blago zamagljen, otvarajte mu vrata do zahoda i sobe i šutite do jutra. Ne možete ništa popravit ni istjerat na vidjelo. Samo možete pogoršat stvar. Dođite mami i tati na nedjeljni obiteljski ručak i recite da je juha odvratna a svinjetina masna ko govno ako ste frajerice. Al nas pustite da odmamurimo do kraja, pobogu!!!!!!!!

I tako, ukočen od kauča, s glavoboljom ruskog rudara, sjedam za comp i drkuljim s vama dok me želudac žeže, a organizam odbija spavat i žica galone vode. Odluka da više nikad neću pit me prošla u ovih pol sata, a Mihaelina zabrana seksa do nove godine je vjerojatno ovim mojim glupim činom produžena još i dalje, ali to ću vjerojatno saznat tek kad ću odlazit na posao.

Mamurluk je gadna stvar. Ali je prolazan. Sinoć sam se ismijao, pričao s hrpom poznatih luđaka i upoznao deset novih ljudi, urlao, srao gluposti i ne napravio ništa glupo. Valjda. Osim što sam došao doma pijan ženi i djetetu. Kreten.
Sljedeći četvrtak će opet vjerojatno bit isto, i, da budem iskren – baš mu se veselim. A sad je vrijeme za svakonoćno druženje s klasicima filmske umjetnosti, velikanima Roccom Sifredijem i Ronom Jeremiejem. Eh da se bar plaća po pogledanom porniću, bio bi bogatun.

Odoh probat nastavit ćorit, pa se čitamo soon! pusa

Pere poslo sliku belgijske ambasadorice kako pijucka!!!!!

četvrtak, 01.12.2005.

Filmska večer

Gledam Brejv Čmar. Volim te povijesne koji baš i nemaju veze s poviješću al ima šore i htio bi uvijek bit ko oni glavni frajeri. Sjećam se kak bi mlatio starog nakon Rata Žlijezda ili Navaho Groma, htio pucat poslije Park je moj ili ono nakon Debi osvaja Dallas... I opet mi suza na oko krene kao kad ubiju Unkasa - kad vidim onog epizodnog ludog Irca. I još mi nešto krene na pojavu Sophie Marceau. Čak mu je i ona prva-prava koka dobra za poludit. Ali kako ovi metilji s HTV-a puštaju filmove ko onomad deset jednih te istih epizoda Tom i Jerryja (koje unatoč tome nikad ne bi dosadile...), prečesto i ukrug dok ne počnemo i u dragim filmovima primjećivat pizdarije.

Danas sam, gledajuć osmi put Džibsona odvalio na scenu kad mu Sophie daje lijek za protiv bolova, on izlije to u usta i zažvali je dobrih dvanaest sekundi. Kad ona izađe iz kadra, Mel kulerski ispljune deci protivotrova kojeg je za vrijeme ljubljenja valjda čuvao u bubnjiću, eustahijevoj trubi ili centru za ravnotežu. Ili je imao mašala šupalj zub.

Uglavnom, i ja sam nekad bio kao lav...

Pa je uslijedio udarac!

Pa sam nastavio bit lav. Matori lav....

Onda je Miha posudila Nespavanje ili tak nekak s C. Baleom koji je smršavio 20 kila za film. I otišla spavat s Juniorom, kojem raste nova kosa. Plava doduše, ali i prastrina mi je bila plava. Svejedno, ako ga zateknem jednog dana u ovoj pozi, znači da je moj!


Anyway... Dokle sežu granice egotripa? Frajer je hodajući leš. Kosturko u potrazi za Oscarom nije jeo tri mjeseca da bi ostvario ulogu u nekom američkom «Djeca u prometu» plaćenom oglasu u trajanju od dva sata. Svašta.

Da mi je deset skinut al da se ne odreknem čvaraka i pivice. Sutra na degustiranje 14 finih belgijskih u Esplanadu! Samo da ne pretjeram ko onomad...


Joooj... Život može biti tako lijep... Idem se uvalit među svoje najdraže sisavca i sisodavca i smišljat teme za novi broj. Any suggestions?

Za kraj, jedna reklama s happy endom! Mama, oženio sam učiteljicu!!!

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv