utorak, 09.02.2010.
Curling u Slovačkoj
Curling u Slovačkoj
Bratislava, 6-7. veljače. 2010.
Ošli Čunjaši trenirat na pravi led.
Do Bratislave ima oko 430 kilometara, a kako je riječ o kolopletu autocesata, brži auto to ubije za 4 sata.
Ajd prvi put za 4 i pol.
Kad Puf časti pivom a Kolar rakijom - pet.
Al to samo zbog tone snijega koji nam je napravio i ovo!
Vinjete puta tri, slo, aut, slv (slovačka je za kombi oko 5 eura), plus naša cestarina, plus pazite se skupog austrijskog dizela, mamu im lopovsku...
Curlingana je dio prekrasne Samsung arene (veliko klizalište, malo klizalište, curlingana s dvije staze) u istočnom dijelu grada.
Petnaestak minuta taksijem (9 eura) od strogog centra.
U blizini je par ne pretjerano urednih ni novih hotela, ali nas je noćenje u trokrevetnom socrealističkom čudu s parkingom i bijednim doručkom izašlo 20 eura po glavi.
Najbolji opis hotela Turist: Netom probuđen idem prema kupaoni na tuširanje i to prijavim usnulom Pufu. Puf me gleda, gleda starinski ormar, krevete ko iz Snjeguljice i TV iz 1963 i kaže – Ostavi mi malo tople vode...
Adresa je Ondravska 5, ili www.turist.sk
Samsung arena je velika za naše pojmove, ali Slovacima je hokej daleko ispred nogometa, pa ne čudi masovnost – pomoćno klizalište je u dva dana bilo prazno svega par minuta.
Zato je curlingana skoro cijeli vikend bila prazna.
Nakon slovačkih amatera i bečkih čudaka,
u podne smo došli i mi na red.
Puf, Tenšek, Ogi i Kolar iz Čunjaša 1, Rex i ja iz dvojke.
Staze održava simpatični Čeh na privremenom radu, sklon pivi i pošalici.
Pojavi se i predsjednik slovačkog saveza, popije pivu i ode.
Simpa lik, mrvu štreberkast, ali ne pravi probleme i Puf je dogovorio buduću plodnu i pitku suradnju.
Makar sa Slovakonjama morali igrat...
Sat vremena preko vikenda po stazi je 25 eura, preko tjedna i manje, a za sve informacije kontaktirajte Pufa
koji je sve savršeno izorganizirao.
Problemi s dvoranom.
E sad…
Nema birtije kao na ulazu u Budimpešti,
led je tanak i ispucao, ispod gornjeg sloja se prozire rupičasto dno,
i malo imaš dojam da će ti izronit neki tuljan,
umjesto gledališta u ravnini terena je teretana za debele hokejaše,
gledalište je kat iznad,
svlačionica još nema.
Prednosti.
Dvorana je blizu hotela i centra,
jeftinije je a i grad je nekako simpatičniji kao i ljudi,
piva na gornjem šanku je 1 euro,
u zahodu nema papira kraj školjke nego na ulazu u kabinicu (!?!?!)
Osim toga, duplo je šira i triput viša od torok balent budaorške sardinice...
I održavanje dolazi na vrijeme.
Taksista koji zorom pere auto – nema.
Led je nekako težak, spor, čudan.
Trebalo je vremena da se polovimo, ali pred kraj je već bilo solidno...
Nema cruncheva za iznajmit ko u Budimpešti (slidera i partviša ima), druže Čadež, jel nam možete ispilit tri komada, hvala unaprijed!
Čunjaši...
Popili gajbu Newcastle Alea, dvije Bulldoga, jednu veliku gajbu miješanog tamnog i svijetlog Lobkowitza.
Da, hvala www.beershop.hr na sponzorstvu, ovo je bilo prekrasno!
Naš prošlogodišnji budimpeštanski vozni sponzor Marijan opet nas je iznenadio, ovaj put sa svojim novim vozilom koje nam je stavio na raspolaganje.
Skoro ni kap nismo prolili, ipak je to piva...
A onda smo pijuckali po Bratislavi od koje bi izdvojio Hockey pub, na 20 metara od Turista gdje za 4 i pol eura ima takvih rebaraca da sam htio uzet državljanstvo, a i rade svoj vrhunski gorkasti njami Pilsner.
(cijevi vode iz kotlova do šanka!!!!!!),
i 1. Slovak Pub
u centru grada zbog ždere, preporučam juhu od češnjaka u žemljurini,
žemlja se jede, jeee!
Ne piti tamni Šariš jer je iako vizualno dojmljiv presladak i pregust...
Bili na ledu preko deset sati.
Trenirali više od pola, igrali manje.
Frakcija Rex, Kolar, Riba dobila je ostatak 3:0, ali to niš ne znači jer smo samo vježbali.
Dobro, osim za moj egotrip, mmm Riba, kako si dobar bio.
Ogi od blistanja do katastrofe.
Kolar jako napredovao, konačno ima samopouzdanja.
Juniori Rex i Tenšek lipsali pred kraj oba dana, nije lako curlati. Velika pojačanja, samo treba još upornosti i bit će sjajni.
Puf nedorečen u izbačaju, iako je i dalje glavni ideolog, lider, taktičar i vođa.
Predsjednik, mi, presto pit prvi. U subotu išo leć u 23.00 (u 2 su uletili svi u sobu da idem gledat najveće dojke Sovačke dole u pub al ih netremice ignorirah), i u nedjelju u 4 popodne stao s rakijicom, pa ga se čudno gledalo. Inače konačno da jednom ne dođem na tekmu i moram igrat pod presijom nakon tri bačene kegle. Sad sve ima puno više smisla. Smješka nam se Olimpijada... U Sarajevu... Lijepo, zadovoljan. Inače, bacah isto kao i Ogi, od tuge do savršenstva. S naglaskom na tugu, 3:2...
Nedošli članovi, Stokuća, Sin i Pero snosit će posljedice u vidu donošenja suhomesnatih resurasa na sljedeći sastanak pivopija i Čunjaša.
I dogovor za novu Bratislavu.
Jer iako im tete i nisu nešto, skloni su perverzijama,
a i jezik nam je sličan
iako ponekad znakovit,
kao i dobar cug.
Uglavnom, Slovačka je zakon.
Mi Čunjaši!!!
-------------------------
E, da...
Bio sam na australskim Floydima.
Dok sam žmirio, bilo mi je fino.
Kad sam otvorio oči bilo mi je malo smiješno, ali opet... Vratio sam se jako daleko u prošlost i dane kad sam loše bario po Korčuli.
Jedina glupost su bili rastrčani ljudi, osoblje Lisinskog koje je po direktivi moralo gestapovski trčkarat okolo i zabranjivat ljudima slikanje tijekom koncerta. Minus Australcima, ali mjuza je zakon...
Evo slike s Nokije.
Sad sam skužio i kako tekst poruke stavit na naslovni prozorčić i da downloadanje aplikacija ne ždere preveć bajta.
Jedino me muči baterija koja ne trpi moje tuljenje walkmana.
Ali je genijalan filing kad staviš samo slušalice jer se nekak čudno taru po vuhima pa imaš osjećaj kao da popravljaš odašiljače po Velebitu!
I još mi nije opala.
Kralj!
petak, 05.02.2010.
Moj razgovor s Beyonce!
Rekla Beyonce Gloriji da joj je vrijeme za majčinstvo.
Pa eto, da ponudim usluge...
Oj gospođo najdraža Beyonce,
Ja bi da vam malko mrsim konce.
I da znate Sasho Fierce,
Lagan sam vam kao perce.
Vi biste se omamili,
Sa mnom biste sretni bili.
Ne treba vam onaj busta,
Što ko Sevka ima usta.
Iz CV-ja, neću sada kriti,
Samo ću vam ovo ponuditi.
Nemam SUV-a, a ni para nemam,
Al je zato more dobrih gena!
Zato Sasho dođi do Zagreba,
Djecu lijepu raditi ti treba.
Ljubavna će divna biti story,
Složit ću ti Fierce factory.
O Beyonce slatka karamelo,
Ja bi vama dao sebe cijelo
G.
Ref. (stari)
Oj Bijonsi naleti do čiče,
Radit ću ti male mulatčiće...
-------------------------------
Kaj se Duganica razvodi?
Nikakve sad brige ti dušo ne beri,
Ja ću biti oggi, barba već je ieri...
U biti, samo sam htio naglasit kako je lako slikat novom Nokiom kad imate takvog modela!
A nagradna igra traje do četvrtka 11.2. pa još stignete...
srijeda, 03.02.2010.
Muzika kroz desetljeća
Slabo se sjećam prvih pet godina života.
A nije da sam pio...
Iako se baka dan danas kune da sam bio teži divljak, a mama me još uvijek smatra gnjecavim razmaženkom, meni su u memoriji iz tog doba ostale samo dvije stvari – sport i glazba.
U nogaču sam tada služio za komad trulog mesa što se stavi na gol kad stvarno nema nikoga zainteresiranog, u košarci sam pak bio bastard Đapića nakon janjetine i žalosne vrbe.
A tih srednjih sedamdesetih drugih sportova nije ni bilo.
Ali ih se gledalo i slušalo.
Najstariji je tako detalj iz moje svijesti slika bake koja hekla u fotelji i prijenos finala svjetskog košarkaškog prvenstva na Filipinima na crno-bijelom ekranu prastarog RIZ-a.
Utakmice na televiziji su bile rijetke k'o seks nakon četrdesete, pa je nedjeljna, kišom okupana popodneva, spašavao didin radio marke Čajavec s kojeg sam šatro učeći u svojoj sobi gutao prijenose nogometnog prvenstva.
Em su sve tekme bile istovremeno, em je bilo puno klubova, em nije bilo Mamićoida da ti pokvari sve i prije nego počne prvenstvo. Radio je bio smeđ i glomazan, a na žutoj je podlozi bilo napisano par imena gradova koji su istovremeno bili i stanice. Luxembourg, Paris, Ljubljana, Sarajevo i još pokoja. Kakve Antene, kakve Marije...
Kasnije ga je zamijenio neki svemirski dizajniran Gorenje plastičnjak koji je bio sveden na čisti minimalizam pa je pobudio isto toliko zanimanja.
Premda sam mrzio starce od Neneka jer su imali ugrađen stereo od Gorenja u krevet!!!
Tatin magnetofon Grundig je bio priča za sebe, ali kako je bio jedino što je donio u miraz – nije bio za diranje. Sjećam se samo seksualnog zvuka premotavanja, par vrpci Indexa i moje recitiranje Mačka Felixa.
I tatine čudne face kad sam mu preko originalnog Armstronga presnimio tišinu.
Puno tišine.
I osjetio strong arm...
Nastavak i kraj na:
USPOREDI.HR
-------------------
Niko neće na australske Floyde!?!?!?
Nagradnjača još traje, al me niste dojmili...
Ajmo, ajmoooo!
---------------------
Par slika s Nokie N900
U Saxu imaju beerfriendly pisoar!!!
Furanje na fore sa srbovanje.com, u dva ujutro u ZET-u!
Tko je anonimna dobra vila koja mi je jučer u kaslić hitila gumice za pedalse za plivanje!?!??
I jedna stara skenirana
Di je sad ta a di ostatak ekipe s fudbala?
Mogli bi jednu povratničku bacit...
Ovo nije s Nokie
I nisu cice
Al mi nećete zamerit...
Nastavljam s istraživanjem i pretraživanjem novosti sa svoje nove džidže.
Uglavnom odem na OVI store i skidam si igrice i gluposti.
Najnovije mi je dostignuće Flash lampa za pogodit ključanicu po noći i štimer tonova za gitaru iako ne znam svirat gitaru.
I gledam fejs dok čekam tramvaj a muzika mi u ušima piči.
Zakon...
nedjelja, 31.01.2010.
Rokijana i Nokijana
(Kojotica, preskoči)
Kupijo sam Roku globus za milijardu kuna, pa ga je pogledo dvaput i sad mi služi ko lampa.
Al kad na Dori neko spomene Afriku - opa!
Skinuo sam si radio!
Stisneš download i on oće (baš je seksi pikat olovčicom, ali teško prstićem)...
I skužio da više volim slušat svoju mjuzu nego apriori veselu Barbaru Kolar i onog s njom koji je vječito drugi, ko Ćurlić, ili Vatra…
Al se da skinut bez frke.
Ekvilajzer još ne nađoh, ali ima Riba vremena...
Tipkovnica je nešto novo.
Meni laiku.
Trored, zbogom pisanje jednom rukom, i kad upravljaš s dvije ti nekak izmiče.
Ima onu nožicu zguza ali je malo klimava.
Pogotovo ako oš pisat dok imaš uključene slušalice, jer je onda skroz klimavo ko kad nosiš tanjur s juhom od špahera do stola...
Hrvatskih znakova nema, pisat ću im u Finsku...
I za brojeve, uskličnik i upitnik se prvo mora stisnut šift kaj malo nervira…
Ali, uglavnom, kako dani odmiču to ide sve lakše.
Čak znam i prstom micat fotke po ekranu.
Meni mi još ne ide, a čačkalicu od olovke sam do sad samo dvaput zagubil – savjet, odmah je vratite u utor, oće se odmetnit…
Luka Gadgeterija mi je namestil neki skrinšot, al ne znam doć do toga da mi skrinšotira onaj skrin koji bi ja htio nego samo glavni, pa nećete vidit skrinšotove iako ih ima puno za pokazat.
I mrcina ima 27 Gigabajta a ne 17 ko što vam lažu neki luzeri koji ne znaju ni pročitat uputstva.
Navodno postoji aplikacija koja ti kaže velikim prozorom da ti je stigla poruka, a ovaj mikropenis u gornjem kutu kaj promeni boju iz narančaste u blijedonarančastu mi blago ide na džigericu.
Luka, čitaš li ti ovo!?
Apropos interneta, još ga nisam organizirao jer je to preveć za moj mali globtroterski, pivsko-sisni mozak.
Ne želim si stavit poslovni outlook jer na njega dobivam tri viagre po minuti, a do gmaila ne znam doc jer me pita neke vip lozinke, pa odustanem.
Ali to je do mene.
I kupio bi mu futrolicu.
Al ne znam ni di ni od čega, ali mi ga je žal ovak seksualnog masivno crnog držat nezaštićenog u društvu s maramicom.
Mislim da sam se sad osigural od krađe…
Dajte savjet di tog ima, i rezervne olovke, sad mi je Rok otišo gurat autiće s ovom…
Ne bu dugo.
Fotić ima blic kaj veseli, ali ne veseli način na koji moraš fotkat.
Dakle, Nokia se raširi s palcima prema gore, i onda tu negdje na kičmi, ni vrit ni mimo – trebaš pogodit gumbić za snimanje.
Nepraktično, opast će mi kad-tad…
Toliko za ovaj put, idem kuhat, igrat se s Mališom
i jednim okom navijat za Kranjeca i Paklene.
Ko mi narihta gmail i nađe ekvilajzer dobije friške štrudle,
al bu je sa žlicom jel jer sam prećero s filom. I drugi put više limuna, Ribo, konju škrti polubodulski…
Aj pivili!
