::ribafish - čovjek krnje jetre::

ponedjeljak, 31.08.2015.

Promocija Blogoknjige i najava priloga na TV-u!

Jedva smo popeli Andreu strmim uskim stepenicama, Gorkiću su pukle hlače, Dupla ljuta i Nighthawk su riskirali kaznu ako ih policija ulovi dok su istovarivali gajbe Žuje metar od Jelačić placa, bilo je pasa, prijatelja, rodbine, kolača, ilegalno zapaljenih cigareta te pokoja ljubavna izjava upućena Mariju Valentiću koji je snimao emisiju o smutijima u dvorani do nas...

Sve to, i još puno više, dogodilo se na promociji knjige „I ja imam post“ grupe autora s blog.hr-a koju je najvećim dijelom pripremio Sjedokosi. Ideja je bila Sinišina, potpora Lastavičina, tu su uskočili i ljudi sa samog portala, te je nakon stvarno puno peripetija knjiga konačno ugledala svjetlo dana.

Surađivati sa Sjedokosim nipošto nije lagano. Dapače, jednom kad vas ulovi u žrvanj to postaje ravno ravno vađenju sačme iz skotne tuljanice... Ali da nije bilo njegove nevjerojatne upornosti, i ovaj bi projekt kao i milijuni njih do sada – ostao u nekom wordu duboko zaguranom u folderu Dokumenti. Svađali smo se, vikali, pili kave, išli u Sveučilišnu, pokisnuli... Nit sam ja njega razumio, niti on mene čuo, zbog njega sam dobio po nosu, iskilavio se, ogovarao ga, ljutio se kad je bio nagao, ili se presarkastično igrao Boga – ali Sjedokosi je sakupio i uredio knjigu, a ja nisam. I zato mu od sveg srca čestitam, i na tomu mu veliko hvala.

S druge strane, prašinom podignutom oko ove knjige, malo smo se previše udaljili od samog smisla stranice Blog.hr. A to je da pišemo ono što volimo, komentiramo i ne vrijeđamo one koji ne misle isto kao i mi. Pa bih sad nakon uspješnog projekta pozvao sve blogere dobre volje da pišu i vesele se napisanome te da nikome ne rade ono što ne bi željeli da se dogodi njima. Prva zbirka je izdana, vrijeme je za neke nove, zar ne?

Promocija? Prekrasno mjesto u centru grada, divan dan, nasmijani i veseli ljudi, dijelile su se knjige, kolači, pokloni, mijenjale se vizitke, pijuckalo, smijalo, slikalo, bilo djece i dječice - ma imali smo naš dan! Kako su cijelu priredbu popratile kamere Nove TV, i kako je to izgledalo, pogledajte u utorak, 1. rujna 2015. U 17.25 u emisiji InMagazin. Knjiga je vani, sjekire mogu biti zakopane, uskoro ćemo smisliti datum roštiljade, pa sve ovo ponoviti i na otvorenom. Hvala puno svim dragim blogerima i blogericama, pozdrav svima onima koji nisu mogli doći, i neka ovo bude početak jednog prekrasnog druženja. Blogali vi nama!

Oznake: blog, knjiga, nova tv

31.08.2015. u 21:42 • 29 KomentaraPrint#

subota, 29.08.2015.

Atletski post...

Bila je kasna ljetna noć, kao na iglama sam čekao ljekovit glas, tada darovitog, a ne još bahatog Bože Sušeca, i atletski miting u Zurichu. Imao sam desetak plus godina, cijele dane inače bio na školskom igralištu, ludio za košarkom i nogometom, igrao sve od odbojke do vaterpola, ali na kraju svakog ljeta, uz lubenicu ili slaju obavezno pred ekranom čekao taj jedinstveni Zurich.


Teško je tu hipnotiziranost objasniti mlađim generacijama. Od sporta si na jedina dva programa osamdesetih imao tri prijenosa tjedno, a ne kao danas na svakom od deset kanala od islandske albino lige u bowlingu, do modernog petoboja i lacrossea za pse. I sport se cijenio, i prenosilo se s koljena na koljeno da su sportaši pošteni i vrijedni gladijatori koji uz puno truda mogu nadograditi urođeni talent i time postati najboljima na svijetu. Nogomet mi je tada bio najbliskiji jer sam ga igrao i sam, i htio zabijati kao Baka Slišković Torinu, ili kraljevati obranom kao Zeko Zajec. Braniti kao Preud'homme ili Paćarada protiv Zvezde, vikao ime svog idola dok trčim s loptom prema golu… Ali Zurich je nekako bio klasa iznad, tata me jednostavno naučio da je atletika plemenit i velik sport, pošten i težak, prava Kraljica. A film Vatrene kočije je samo dodao jaja na špek, odnosno ulje na vatru, i ljubav je bila rođena – uglavnom, obožavao sam gledati atletiku.

No, kraljica sportova toliko je bila rijetko na programu da sam uvijek žicao starog da idemo na Maksimir na zagrebačkog Hanžeka, čak i kad se jedini put održavao u Karlovcu, i kad smo navijali za Alebića, ali ga je dobio neki čupavi bradonja. Koji je u biti bio naš, Knapić, pa smo se opet veselili. I navijali za Stekića, Sušnja, Vlašića, Romea Živka, Branka Zorka, ali i cijenili sve sportaše, atlete, ljude koji su se pošteno borili. Jer su stvarno i djelovali kao atlete, ne prebildani ni premršavi, baš ono - zdravi. Atletičari…

Odrastao sam polako na školskom dvorištu i uz televiziju, tata je imao sve više posla, a ja memorirao božanstva poput Jana Železnog (gdje je danas Uwe Hahn koji je bacio koplje preko 104 metra, i promjenom težišta, kako ne bi od trkača radio ražnjiće – nestao!?), Michaela Johnsona, Grega Fostera, dugoprugaša Vainija, Wessinghagea, Douga Padille, žene-stegna Flo Jo, gospodina Kratochvilova i malo manje muškarca od nje - Marite Koch, s njima u rangu bezprstne Jordanke Donkove, bio zaljubljen u figuru Marlene Ottey i lišce Stefke Kostadinove, čudio se kako Kineskinje ruše rekorde u Kini, a nema ih u Europi... I shvatio i da je Kraljica okaljana.

Uza sve skakačke Powelle, galebe Jonathane, Boga Sergeja i njegovih bitaka s masnokosim Vigneronom (večer stoljeća u Rimu, uz par svjetskih rekorda), nesretnog Gataulina koji bi, da se rodio deset godina kasnije isto bio Bog, jedna mi je disciplina ipak ostala vrh... Skok u vis je nešto zbog čega i sad lagano zasuzim. Nevjerojatno zahtjevno mučenje odraznog stopala, tjeranje dva metra nekakvog mršavog dečeca od sedamdesetak kila da prebaci to krhko tijelo preko tvrdog štapa na visini nogometne prečke!? A sve je krenulo slučajno, crno-bijeli ruski film o legendarnom vladaru Valeryju Brumelu i pada s motora, nakon kojeg svojom nadaleko znanom spretnošću (ostima u koljeno) sutradan završavam na šivanju noge u veloluškoj hitnoj pomoći. Doktor i ekipa u pomoćnoj prostoriji gledaju finale visa na Olimpijadi, a brko Wessig mlati mog favorita Wszolu... A i ja virim sa stola, i naginjem se sve dok ne padnem s istog. Noga je zašivena ukrivo, dlake su srećom pokrile grešku, doktori mi se i danas nasmiju u prolazu, a ja sam godinama iza toga čekao prijenose atletike na televiziji, i bio spreman i tri lektire pročitati samo da na par sati uz ekran zamišljam kako i ja bivam zvijezdom, vinem se do granice stratosfere, ispružim nekrhko tijelo, otvorim usta, i dignem guzove taman toliko da pomaze letvicu, ali da je i ne sruše.

Tada se odnekud stvorio zrikavi Kubanac s dokoljenkama od pola metra, visok, lud i savršen, sjebo zlatokosog Šveda Sjoeberga više puta, trajao gotovo deset godina i imao status Dražena, Kukoča, Prosinečkog... Javier Sotomayor je bio kralj visa, jednostavno viši i bolji od ikoga, u disciplini u kojoj je vijek trajanja jednak kvaliteti neke koščice u peti, ligamenta u zglobu, ičega u koljenu. I on je dugo traja, i u jednom trenutku i otišao, došli mlađi Paklini, Jianhue, Malysz prije Malysza Partyka, mali Holm, do 1991. „naš“ Topić... Ali nikad srce nije titralo kao kad bi kamera ulovila mega Javiera koji bi jednim okom gledao suca, a drugim tako gutao onu udaljenu letvicu, da bi se sirotica od straha samo uvukla u sebe i spustila za pola centa... Čak sam ga i tražio na Kubi, a ga upoznam, ali je bio van otoka.

U to sam doba, početkom tisućljeća imao fazu Hrvatske nogometne reprezentacije. Putovao po svijetu, švercao se i krpao, upoznao divne ljude i urlao za svaki gol, kao nekad za Cibonu, RK Zagreb ili Mladost. Obišao sam Belgiju, Latviju, Japan, Portugal, Njemačku i polako nažalost počeo shvaćati da to više nije sport nego mafijaško kladioničarska spletka u kojoj se svi rezultati znaju i prije utakmice, jer to donosi ogromne novce. I tako, dobrano razočaran u sport, sportaše i sve oko njih, vratio se staroj ljubavi, atletici, i divio se onom nešpricanom, djevičanski genijalnom Ussainu Boltu, kad je niotkud na netu isplivao video u kojem vidljivo mrtvo pijani Rus pokušava preskočiti nešto, ali to mu nikako ne ide, pa tetura, pada, i na kraju ga sudac vodi za ručicu na riganje kao predsjednicu razreda na maturalnoj. Čupavi luđak se ispričao savezu, nastavio s treninzima, natjecanjima, pobjedama, osobnim rekordima i na zadnjoj Olimpijadi postao moj novi idol, za kojeg sam navijao i prošli tjedan, na Svjetskom prvenstvu u Moskvi.

Moj skoro osmogodišnji rastavljeni jedinac Rok je na laptopu do mene gledao Nebesa, a ja skok u vis. Kad bih mu rekao da pogleda, bacio bi i on oko, pa smo uskoro zajedno navijali za čupavog u visu, kao i za žutog na sto metara. Vis je disciplina koja uz troskok valjda najbrže guta svoju djecu, pa je tako nestala hrpa velikih talenata – jedan krc, i pa-pa. Čupavi se vratio nakon ozljede, ali danas mu nije išlo. Ne mogu to objasniti, ali zasuzio sam i stisnuo se kao kad je Mirko imao Minotaura, Hrvati skoro svaki put Srbe u košarci, nogometaši Francuze u Francuskoj, Mate onog Indijanca, ali Čupavi je otpao... No, na 238 ogromnih centimetara ostalo je par nekih novih klinaca, siroti mali štrkljavi Kataranin kojem bi dao sendvič da ga vidim na ulici, i neki neuhanjeni Ukrajinac felšavih usta.Ne osvajaju se više prvenstva s 232, hvala svevišnjem.

I onda su krenuli, dvadeset godina nakon Salamance i nebeskog Sotomayora s 245 cm, dva klinca skaču dobro iznad 240 fucking centimetara. Ruše, letvica pada, ali su tu, doma... Ono, lupaju je guzovima, dakle, to je sitnica, to je pitanje dana, mjeseca! Znam da bih trebao razmišljati o tome da nemam posao i da je kriza, i da je sve u komi, ali tih pola sata, sat, ja sam vam ljudi moji bio sretan, gledao nešto što obožavam, navijao, izvijao se s njima, skvičao kad bi letvica pala, a ja znao da su je imali... Sanjao da skačem 246, a na tenisicama piše "Pusa" i "Mama"...

I gledam tako kraj sebe Roka kako stišče šaku i navija, vidim nastavak sebe, i zahvaljujem starcima na odgoju, onoj sili koja nas drži da ne odletimo u Svemir, te shvaćam da život čine toliko male sitnice koje najčešće zapostavljamo. Pa se opet obavezujem da ću se veseliti svemu, koliko god smiješno i neshvatljivo drugima, nesretnima, to bilo. I svečano potpisujem da se više neću nervirati oko repke, slava i Luki, i Mandži i Oliću, ali shvatio sam da sam ipak primarno gledač atletike, a ne nogometa! Ajmo dečki, vrijeme je za nove rekorde.



Oznake: Ribafish, blog, Atletika, SPORT, skok u vis

29.08.2015. u 13:20 • 9 KomentaraPrint#

petak, 28.08.2015.

Vinski maraton, drugo izdanje - Istra trči i pije!

Bliži se dan trčanja drugog istarskog maratona/polumaratona/štafeta Parenzana Wine Run, na koji sam i ove godine pozvan. Ne zbog svojih kvalieta, koje su u rangu skotnog nosoroga disleksičara, nego zbog savršene zabave koju ovaj događaj pruža.

Stoga sam vas želio pozvati da mi se pridružite u treninzima, ali ne onim trkačkim jer se tu ništa ne može učiniti, nego da svi skupa odemo u nedjelju u Vinski grad na Špancirfest. Ako imate mjesta u autu, trznite, clio je na kirurgiji do daljnjeg...

No, kako je Istrian wine Run nešto najbolje što mi se dogodilo prošle godine, pročitajte kako je to izgledalo, i vidimo se 6. rujna. Ajd vinili vi meni!



Kako sam jedva preživio vinski maraton!

Kao liječenom plivaču, ideja da otrčim 21 kilometar s pauzama za vino svakih pola sata, učinila mi se malo infantilnom i besmislenom. No, bolji poznavatelji mene, samo su slegnuli ramenima i rekli – doći će zadnji, razvalit će ga muskulfiber, ali će ga opet zvati. I tako je nekako i prošao prvi Wine run Parenzana magic – savršeno!

Kao bivši plivač maratonac, često se na Facebooku divim Đurđici Orepić, koja je u najboljim godinama počela trčati, plivati i biciklirati. A kako se njenom dečku, Ivici Matoševiću divim iz puno manje plemenitih razloga, navest ću samo teran, poziv da se pojavim na polumaratonu u njihovoj ekipi došao je kao budali šamar, ili pivopiji Pale Ale Zmajske pivovare.


Umjesto da se besmisleno pripremam za sport za koji nisam niti građen niti talentiran, samo sam otišao ranije kući s degustiranja dva nova piva i dva sasvim solidna hamburgera, izvadio tenisice iz razdoblja treniranja rukometa, gaće koje ne žuljaju (krivo), parne čarape, i uvalio se nekim trkačicama, prijateljičinih prijateljica u automobil. Bože, sjajnih li žena, a ja mislio da su svi trkači sektaši, kakva greška! Dosadašnji rekord u duljini trčanja iznosio mi je pet kilometara, pa mi je moj alter-ego smireno savjetovao – stari, otrčimo do prvog stola s vinima, tu se strgamo i usidrimo uz fingiranje zatezanja stražnje lože ili mezanina.

Ali, kako život piše drame, i kako nikad ne slušamo majke, učitelje i već spomenuti glas razuma, mene je ponijela atmosfera maskiranog polumaratona po uzoru na onaj bordoški u Medocu, na mjestu gdje se utrka – završava. Naime, Livade, mjestašce podno Motovuna poznato po tartufima i ubojito sjajnim fužima s pancetom i tri vrste gljiva u najbezličnijem od sva tri restorana, postale su te subote kratkoročni dom za stotinjak trkača koji su se šepurili u svojim antiznojnim, prozračnim, lasteksastim i ostalim dresovima, i u dobrom raspoloženju čekali prijevoz za najkraću trku Parenzane, koja je kretala iz Grožnjana. Do kojeg smo išli autobusima. Naime, davno prije su iz Portoroža startali ultramaratonci na 68 kilometara, a onda i pravi na 42 iz Poreča! Kakvi luđaci, svaka čast!

I dalje sam si govorio da će mi rekord na 21 kilometar biti barem deset kilometara, pijuckao Vmalvaziju i grickao pršutić na startnoj liniji. Moja se ekipa maskirala u doktore, počeli smo se zagrijavati i razgibavati (Đurđice, oprosti što sam te zalio vinom), a ja sam prvi pošteni znoj pustio dok sam na startu, u predivnom Grožnjanu – uzalud pokušavao pronaći WC. Na glavi šešir, na nosu naočale, sav u crnom, s prirodnom bradom – pljunuti Heisenberg iz Breaking Bada. Što nije prepoznao nitko, iako je moto maskirane trke bio – hrana. A ja sam bio kuhar. Šmrc. A tada su svi potrčali...



Parstotinjak metara smo vijugali po centru Grožnjana, a onda krenuli starom rimskom cestom prema dvadesetak kilometara udaljenom cilju. Prvo sam trčao sa Zadranima, koji su dan prije plivali Porečki maraton, slijedio prekrasne noge Nevene Rendeli (njoj je rekord bio 10 km!), i uglavnom pričao viceve s raspoloženom ekipom koja nije pucala na medalje i pehare, nego na okrijepnu stanicu. Prva tri kilometra, a tad je trebalo nužditi, no onda su mi iz pluća izašla tri slona i naslonila me na prvo drvo. Malo mi se zamutilo, i rekoh – to je to. Ajmo doma. A onda sam vidio rijeku nasmijanih maškaranih likova koji su me prijateljski sprdali, ulovio lakši ritam s poznatim makarskim vinarima, i nekako došao do prvog odmorišta na 7,5 kilometara.

Malvazija Dešković, par refoška, merloti, Senković, Zigante, sve po izboru sponzora i organizatora Vinistre... Bijelo vino na puteljku nasred Istre je nažalost bilo mlako, pa sam se bazirao na crnjake, riješen da je ovih istrčanih 55 minuta apsolutno savršen uspijeh. A tada je pored mene projurila jako zgodna trkačica u nečemu očigledno tijesnom i klesanom, a kako sam se skompao s dvije Riječanke maskirane u puževe, rekoh, idemo još malo.

Osim ultra, maratona i polumaratona, moglo se prijaviti i za štafetu 3x7 kilometara, ali kako su me izdala oba prijatelja, tako sam sad solo pronosio slavu punkufer.hr-a, sebe i svih nas polurekreativaca koji sjede za kompjuterom 12 sati, a najradije bi živjeli na Sušcu i bacali vrše... Pa sam trčao, i upoznao tako divne i zabavne ljude iz Rijeke, Kranja, Poreča, mljeo i smijao se, čekao i bio čekan, stajao slikati predivan krajolik, odmarao po hladu, plašio se tunela, i konačno došao do druge vinske stanice. Refošk, malvazija, rose, moja omiljena malvazija Geržinić. Napolitanke i lubenice. Deset minuta pauze i laganim trkom dalje.

Oko jedanaestog kilometra prve krize. Pjevam megamix Dalibora Bruna. Na glas! Dakle, nisam svoj. Počinjem se zabrinjavati kad na drugom mostu pjevam ranu Lidiju Percan, ali uz pužice s Kozale i grožđice iz Poreča, nekako prelazim i drugu trećinu polumaratona. Matošević teran, dogovor da uskoro u Slavoniji umjesto Wine runa radimo Swine run s usputnim krkanjem odojaka, sjedanje i slikanje ispod table za Oprtalj i sekunda utona u san. Da, puknuo sam. Nokti su mi bili kao u kormorana ubojice, noge sam zabacivao kao Keyser Soze desnu, majica od trideset kuna na sniženju je opako grebala obje bradavice, a duša je bila jadna kao Đibina kajdanka u srednjoj školi. Ali se nisam dao. Rijeka je otišla dalje, jedva sam pobjegao Ujaku Albertu iz Kranja i njegovim pričama kako je 26 sati trčao preko Sardinije, a onda je s desne strane osvanuo Motovun.

Okinuo sam fotku, naslonio se na bolna koljena i smlavljen upitao svog Alteregoslava.

"I, što ćemo?"
"Idemo nazad, skupit će nas bus, odustao si i na Rtini 2005."
"Ali tamo mi je napukla tetiva!"
"Nema veze, idemo pajkiti, ajde, nisi ti za ovo Ribice..."

I tu sam puknuo. Ja ću sebi - Ribice? Pa nisam curica! Dok se ne raspadnem, nema odustajanja, pogotovo ne tih pišljivih pet kilometara do cilja! Za tih pišljivih pet kilometara mi je trebalo kao za 16 do tada, ali se nisam dao. Šetuckao, trčkarao, radio prstom šatorčić na majici protiv grebanja dojaka, pjevao prigodne „Ako umrem mlad“ i „Ja ne moren više tako“ kad sam uzeo zadnji gutljaj soka, i sreo supatnicu iz Poreča kojoj je ovo također bio prvi polumaraton. Pa smo tako više došetali do cilja, i počeli se praviti da trčimo kad smo čuli buku sa cilja. Onda je nju ponijela euforija, a mene napali grčići u listovima, pa sam i službeno završio maraton kao fantastičan 94.

U vremenu novog osobnog i rekorda za astmatičare veterane od 3.23.00! Dobro, bio bih zadnji da ih desetak nije odustalo, ali je u cilju bilo još vina, i kanapeića s tartufatom, i tijesta s tartufima, i soka, i muzike, i proglašenja, i osvojili smo nagradu za najbolji kostim, ali sam se već bio presvukao, a i ne bih se mogao popeti uz stepenice, i pobjednici su dobili vina koliko su teški, pa sam se slikao sa svojim sjajnim suvozačicama, i još dugo pijuckao plješćući pobjednicima.

I dok sam ulazio na kant u auto, i popio sve xanaxe od kolegica, shvatio sam da će me sutra sve boljeti kao da sam vanmaterično rodio trojke pandi. Ali je kao i nakon Farosa i desetoboja u Beču – tu na licu bio taj osmijeh sreće i ponosa. Savršen provod, fantastična ekipa, vrhunska organizacija i kraljevski muskulfiber. Tko ga šiša, vidimo se i dogodine, idem barem na 3.10.00! Ajd živili!

Na kraju, da bizarnost bude kompletna, stali smo u Buzetu i na glavnom trgu u slastičarnici Hajduk, uz Užičko kolo slušali i gledali manifestaciju - Dani Bošnjačke kulture. Divan, predivan provod, Istra je zakon!

Tekst objavljen na portalu punkufer.
Fotke Parenzana Magic

Oznake: Ribafish, Istra, wine, run, maraton, špancirfest, varaždin

28.08.2015. u 07:24 • 6 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 13.07.2015.

Utrka s pivom: Kako sam preživio Beer mile



Rijetko se nađe čovjek koji nije barem jednom napravio nešto blesavo u životu. Neki od toga naprave mit, neki izvuku pouku, a neki svako malo idu s guštom praviti budalu od sebe. Odavno sam shvatio da neću dobiti Nobela, Oscara ni Noleta u finalu, pa sam odvalio kad sam vidio da AK Sljeme radi utrku radnog naziva Beer mile.

Mile Pivić je event u kojem je količina od 4 pive po 4 deci pravilno raspoređena na 1604 metra, koliko iznosi jedna milja. Ovakve utrke su već dulje vremena popularne u anglosaksonskim krajevima svijeta, najbrži idu ispod 5 minuta, a nakon prve neslužbene utrke u hrvatskoj - red je došao i na onu ozbiljnu. Unatoč stotinjak prijava na Facebooku, nacrtalo se četrdesetak natjecatelja i još toliko navijača. Dvadesetak gajbi Heinekena od 0,4 ponosno je stajalo na nasipu pored Močvare. Zašto baš Heineken i zašto baš 0,4? Pa prema svjetskim pravilima, pivo mora biti najmanje 0,355 cl, a ovo je prva sljedeća po količini. Dakle, u Americi bi puno brže trčali, kužite...

Pravila pročitajte na ovom linku, uglavnom, po jedno pivo se pije svakih 400 metara, prvo prije same trke, i onda nakon svakog kruga od 400 metara. Treba što brže popit i otrčat, i to je to. E sad, lako je pit, ali tko će trčat? Ne volim trčati iz više razloga, em se usaftam, em me bole noge, em imam astmu, em me uvijek sve nažulja, em imam fotosenzibilne bradavice. U biti, loše trčim, a kako sam egotrip i nemrem nikog pobijediti, onda rađe nosim ovih sto kila i održavam ih u Tonus teretani... Ali piti znam i volim, dapače, to mi leži i u opisu posla. A kako obožavam i Sašu i Sinišu iz Brooks running teama (koji su uglavnom u AK Sljeme ili obratno), tako mi je Beer mile zazvučala jako simpatično, kao nekad Ilički maraton, ili Desetoboj u Beču...

Došao sam prerano i upoznao šefa BRT-a, fotiće, prve trkače, sreo stare poznanike i smišljao taktiku kako se ne zrigat. Naime, lako je pretrčat sve to, ali brate ovo bućka, a srce ne da unutra, helooou! Upoznajem sjajnog Spliću i curu mu, umiremo od smišljanja mogućih scenarija, prozivamo mjesto gdje se loče – Pit stop, razmišljamo o avansnom riganju i taktici okretanja boce u smjeru suprotnog od kazaljke na satu... I onda čiko s maramom na glavi uzima pištolj i tjera prvu dvadesetoricu na start.

Baaaam, trčim do gajme, pivo mrvu prehladno za eksanje, rupa mala, neće tekućina vani, a taman kad sam progutao tri deci bez disanja, grkljan se začepi od treme. To mudro koristi stari poznanik Daniel (koji je od trčanja skinuo tridesetak kila, svaka mu čast!) i kreće pola sekunde prije mene! Svejedno, prvih sto metara sam u top 2, čak ga malo i prestižem u prvom zavoju, tako da je plan ispun jen! Na dvjestotom metru čujemo krupne teške korake i glasanje napaljenog losa – to neki striko od dva metra podriguje i trči, al se fino usrasmo. Tu negdje nas pretiču profesionalci koji su pili desetak-petnaest sekundi za razliku od naših 6-7. Čuvam snagu, ali srce junačko tjera prebrzo, pa sam negdje 7-8 na drugoj pivi nakon 400 metara. Nategnem ko Javier Bardem Penelopu ispod bika u Šunci Šunci, ali srce lupa, daha nema i stajem nakon dva deci. Tri sekunde dišem, dahćem, ali onda u još dva zamaha ode i druga. Otprlike sam treći-četvrti, ali se osjećam kao Obeliks nakon prasenceta, pa me zaobilaze bez problema. Sunce im utrenirano, trebao sam barem jednom potrčat ove godine, ali Vinski maraton...

Treća. Deseti sam. Rađe bi ispišo kamenac i glasao za Bandita i hateze u koaliciji, ali nema nazad. Pištim i hropćem, neke bakice mi žele pomoć, ali pravila su kruta. Pola minute davim sirotu pivu, srećom pa je Pit stop u hladu jer bi umro dvaput, i opet prestižem trojicu trkača kojima je triput teže nego meni koji se puno češće od njih družim s napitkom na bazi ječma. Jedan lik kao da rigi, ali izgleda da samo vraća profiltrirano pivce, polutrčkaram kao nogometaš Lokomotive protiv Dinama, ali u publici je tridesetak žena, pa kad prolazim pored njih uvlačim trbuh i dižem noge kao da znam trčat. Četvrta drolja. Ne znam jel ja pijem nju ili ona mene. U jednom trenutku sve krene nazad, ali ne dam, kriza je, pobogu! Zaklinjem se da više nikad neću taknuti alkohol, tenisice, travu ni zrak, ali shvatim da je drugima gore, pa zadnjim snagama suknem pola u bradu, pola na majicu, bacim bocu u gajbu riješen da ne dođem zadnji.

Kao da sam sam sebe porodio, nosim litru i pol tekućine u inače preopterećenom želučiću, osjećam se kao Kruletova vešmašina, ali idem... Vidim pet-šest ljudi iza mene i stišćem zadnje atome. Damn, zaboravio sam uvuć trbuh pred komadima, ali tijelo me se ionako odreklo nakon treće... Nemrem nikog stić, bježim puno onom iza sebe, polako ali efektno dolazim, trinaesti od 20, dakle, više nego zadovoljavajuće, ali da su bile pive od tri deci, ne znam....

Nakon tri minuta izdisanja sotone, žući, pjene i znoja, nekako dolazim sebi i grlim se s preživjelima. Pobijedio je neki lik, ono, vidiš na njemu da može tri maratona dnevno pretrčat, iza njega neka dva visoka, svi s isklesanim nožicama, ali ni četiri minute brži od mene! Splićo me razvalio za 200 metara, ali znam di živi, ponovit ćemo od Marjana do malog dućana kad-tad. No, slijedi utrka druge grupe u kojoj je i desetak žena. Pripit, nasmijan i nekako sretan urlam sa sad već stotinjak navijača i sve se pretvara u fenomenalan tulum. Nije lako ni gledat, bokte... Grljenje, slikanje, pijemo pivo kojeg je ostalo (jel možete vjerovat!?), dogovaramo taktiku za sljedeću trku da krenemo kad se pivo zgrije, prepričavamo, smijemo se... Ujutro kao nov nakon jednog kafetina i sendviča, imam par novih dragih ljudi u tefteru, imam o čemu pričati sljedećih mjesec dana, a i jamačno sam si kondiciju popravio. Uglavnom, zabavna ludorija, hvala organizatorima, i vidimo se dogodine!

Rezultate pogledajte ovdje


REZULTATI:
1 Krišto Petar AK Žumberak 8:00
2 Videk Ivan AK Sljeme 8:34
3 Bernat Robert AK Sljeme 8:41
4 Pašalić Kimberly AK Sljeme 9:06
5 Pezelj Filip fkmmk 9:07
6 Jozić Zoran Tim ,,Specijalci” 9:20
7 Marinović Domagoj AK Sljeme 9:29
8 Bakija Josip fkmmk 9:57
9 Jakšić Marko Brooks Running Team/Klub Sokola 10:04
10 Bogdanović Sandra AK Sljeme 10:08
11 Tišlerić Nina – 10:09
12 Ivanic Vedran Klub Pijanih 10:30
13 Bacelic Danijel 1 – 10:31
14 Gulin Danijel 2 Brooks Running Team 10:39
15 Burek Darijo Klub liječenih alkoholičara 10:56
16 Bačelić Marin – 11:06
17 Ilčić Vladimir AK Sljeme 11:11
18 Bakija Iva Brooks Running Team 11:26
19 Plukavec Krešimir Brooks Running Team 11:26
20 Jakopović Domagoj Ribafish 3 Curling klub Čudnovati čunjaš 11:51
21 Benko Marko Ostendo Running 12:20
22 Vojvodić Milorad AK Sljeme 12:45
23 Bartak Vedran PD Panj 13:05
24 Stanković Saša Brooks Running Team 14:14
25 Murat Ivan AK Sljeme 14:21
26 Mataković Dražen Death Star racing 15:06
27 Samardžija Krešimir Debosi 15:06
28 Sokolic Damir Death Star Hunter 15:06
29 Nemet Mario Studio 17 17:07
30 Hajro Dalija Brooks Running Team 18:02
31 Jaksic Katarina – 18:36
32 Pašalić Edin – 3 kruga
33 Kanaet Jakov Ostendo Running 3 kruga
34 Miočić Luka fkmmk 3 kruga
35 Miočić Jakov fkmmk 3 kruga
36 Ribarić Bruno AK Sljeme 3 kruga


Fotke je snimio Goran Požek!

Oznake: trčanje, pivo, Ribafish

13.07.2015. u 13:17 • 19 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv






Sitne vaginarije:
Privatni mail:
ribafish@gmail.com

Travel Map
I've been to 601 cities in 56 countries
Africa
Egypt: Al Jizah
Egypt: Al Karnak
Egypt: Al Karnak
Egypt: Al Uqsur
Egypt: Aswan
Egypt: Asyut
Egypt: Cairo
Egypt: Idfu
Egypt: Kawm Umbu
Tunisia: Al Metlaoui
Tunisia: Gabes
Tunisia: Hammamet
Tunisia: Kairouan
Tunisia: Monastir
Tunisia: Sfax
Tunisia: Sidi Bou Ali
Tunisia: Sidi Bouzid
Tunisia: Sousse
Tunisia: Tozeur
Tunisia: Tunis
Asia
Armenia: Alaverdi
Armenia: Erebuni
Armenia: Ijevan
Armenia: K'uch'ak
Armenia: Noyemberyan
Armenia: Sevan
Armenia: Yerevan
Azerbaijan: Baki
Azerbaijan: Kurdcu
Azerbaijan: Puta
Azerbaijan: Qobustan
China: Beijing
China: Changping
China: Qingdao
Georgia: Sadakhlo
Georgia: T'bilisi
Japan: Fushimi
Japan: Ichinomiya
Japan: Kyoto
Japan: Nagasaki
Japan: Narita
Japan: Niigata
Japan: Tokyo
Japan: Yokohama
Malaysia: Kampong Tengah
Malaysia: Kuala Lumpur
Malaysia: Seri Kembangan
South Korea: Incheon
South Korea: Pusan
South Korea: Seoul
Turkey: Istanbul
Europe
Albania: Durres
Albania: Hani Hotit
Albania: Muriqan
Albania: Shkoder
Albania: Tirana
Austria: Graz
Austria: Salzburg
Austria: Vienna
Austria: Villach
Belgium: Brussels
Bosnia and Herzegovina: Banja Luka
Bosnia and Herzegovina: Bihac
Bosnia and Herzegovina: Bosanska Gradiska
Bosnia and Herzegovina: Foca
Bosnia and Herzegovina: Gorazde
Bosnia and Herzegovina: Hum
Bosnia and Herzegovina: Jahorina
Bosnia and Herzegovina: Jajce
Bosnia and Herzegovina: Livno
Bosnia and Herzegovina: Medugorje
Bosnia and Herzegovina: Mostar
Bosnia and Herzegovina: Prijedor
Bosnia and Herzegovina: Prnjavor
Bosnia and Herzegovina: Sarajevo
Bosnia and Herzegovina: Tomislavgrad
Bosnia and Herzegovina: Travnik
Bosnia and Herzegovina: Trebinje
Bosnia and Herzegovina: Tuzla
Bulgaria: Sofiya
Croatia: Bakar
Croatia: Bale
Croatia: Banjol
Croatia: Baska
Croatia: Baska Voda
Croatia: Bedekovcina
Croatia: Beli
Croatia: Benkovac
Croatia: Betina
Croatia: Bijenik
Croatia: Bilje
Croatia: Bjelovar
Croatia: Blato
Croatia: Blato
Croatia: Bol
Croatia: Botinec
Croatia: Brdovec
Croatia: Brezovica
Croatia: Brijuni
Croatia: Brinje
Croatia: Brna
Croatia: Brsec
Croatia: Buje
Croatia: Buzin
Croatia: Cabar
Croatia: Cacinci
Croatia: Cakovec
Croatia: Cara
Croatia: Cavoglave
Croatia: Cavtat
Croatia: Cazma
Croatia: Cilipi
Croatia: Cres
Croatia: Crikvenica
Croatia: Crnomerec
Croatia: Culinec
Croatia: Dakovo
Croatia: Daruvar
Croatia: Delnice
Croatia: Donja Brela
Croatia: Donji Bukovec
Croatia: Donji Karin
Croatia: Donji Okucani
Croatia: Donji Zvecaj
Croatia: Drnis
Croatia: Dubovac
Croatia: Dubrava
Croatia: Dubrovnik
Croatia: Dugi Otok
Croatia: Dugo Selo
Croatia: Dugopolje
Croatia: Fazana
Croatia: Fuzine
Croatia: Glina
Croatia: Gornje Vrapce
Croatia: Gornji Grad
Croatia: Gospic
Croatia: Govedari
Croatia: Gracac
Croatia: Gracani
Croatia: Groznjan
Croatia: Gruz
Croatia: Hrelici
Croatia: Hvar
Croatia: Icici
Croatia: Igrane
Croatia: Ika
Croatia: Ilok
Croatia: Imotski
Croatia: Ivan Dolac
Croatia: Ivanic-Grad
Croatia: Jablanac
Croatia: Jakusevec
Croatia: Jankomir
Croatia: Jelsa
Croatia: Jesenice
Croatia: Josipdol
Croatia: Juran-Dvor
Croatia: Jurandvor
Croatia: Kamanje
Croatia: Kampor
Croatia: Kampor
Croatia: Karlobag
Croatia: Karlovac
Croatia: Kastav
Croatia: Kastel Stari
Croatia: Kerestinec
Croatia: Klinca Sela
Croatia: Knin
Croatia: Kolocep
Croatia: Komiza
Croatia: Koprivnica
Croatia: Korana
Croatia: Korcula
Croatia: Kostrena
Croatia: Kraj
Croatia: Kremenje
Croatia: Krk
Croatia: Kuciste
Croatia: Kumrovec
Croatia: Kutina
Croatia: Kutjevo
Croatia: Labin
Croatia: Lapad
Croatia: Lazaret
Croatia: Lipovac
Croatia: Lokve
Croatia: Lopar
Croatia: Lovran
Croatia: Lubenice
Croatia: Lucko
Croatia: Ludbreg
Croatia: Luksic
Croatia: Lumbarda
Croatia: Makarska
Croatia: Maksimir
Croatia: Mali Losinj
Croatia: Malinska
Croatia: Markusevec
Croatia: Materada
Croatia: Matulji
Croatia: Medulin
Croatia: Medveja
Croatia: Merag
Croatia: Metkovic
Croatia: Mikulici
Croatia: Mlini
Croatia: Momjan
Croatia: Moscenice
Croatia: Mundanije
Croatia: Murter
Croatia: Murvica
Croatia: Nasice
Croatia: Nin
Croatia: Nin
Croatia: Njivice
Croatia: Nova Gradiska
Croatia: Novalja
Croatia: Novi Zagreb
Croatia: Novigrad
Croatia: Obrovac
Croatia: Ogulin
Croatia: Okic
Croatia: Okucani
Croatia: Omis
Croatia: Omisalj
Croatia: Opatija
Croatia: Opatija
Croatia: Oprtalj
Croatia: Opuzen
Croatia: Orahovica
Croatia: Orebic
Croatia: Oroslavje
Croatia: Osijek
Croatia: Otocac
Croatia: Otoci Brijuni
Croatia: Otocic Osjak
Croatia: Otok Bisevo
Croatia: Otok Brac
Croatia: Otok Ciovo
Croatia: Otok Hvar
Croatia: Otok Kornat
Croatia: Otok Lastovo
Croatia: Otok Lokrum
Croatia: Otok Lopud
Croatia: Otok Mljet
Croatia: Otok Murter
Croatia: Otok Pag
Croatia: Otok Prvic
Croatia: Otok Rab
Croatia: Otok Sipan
Croatia: Otok Vis
Croatia: Ozalj
Croatia: Pag
Croatia: Pakleni Otoci
Croatia: Pakostane
Croatia: Pazin
Croatia: Peroj
Croatia: Petrinja
Croatia: Pile
Croatia: Pisarovina
Croatia: Plaski
Croatia: Pleso
Croatia: Plitvica
Croatia: Ploce
Croatia: Podgora
Croatia: Podstrana
Croatia: Polace
Croatia: Porec
Croatia: Porozina
Croatia: Potirna
Croatia: Pozega
Croatia: Prapratna
Croatia: Preko
Croatia: Prelog
Croatia: Prepustovec
Croatia: Prevlaka
Croatia: Pridraga
Croatia: Prigradica
Croatia: Primosten
Croatia: Pula
Croatia: Punat
Croatia: Pupnat
Croatia: Rab
Croatia: Rabac
Croatia: Racisce
Croatia: Rakitje
Croatia: Rakov Potok
Croatia: Razanac
Croatia: Razanj
Croatia: Remete
Croatia: Remetinec
Croatia: Rijeka
Croatia: Rogoznica
Croatia: Rovinj
Croatia: Rtina
Croatia: Rude
Croatia: Rugvica
Croatia: Saborsko
Croatia: Samobor
Croatia: Scitarjevo
Croatia: Selce
Croatia: Senj
Croatia: Sestine
Croatia: Sesvete
Croatia: Sibenik
Croatia: Silo
Croatia: Sinj
Croatia: Sisak
Croatia: Skrad
Croatia: Skradin
Croatia: Slatina
Croatia: Slunj
Croatia: Smokvica
Croatia: Spansko
Croatia: Split
Croatia: Srebreno
Croatia: Stara Baska
Croatia: Starigrad
Croatia: Starigrad
Croatia: Stenjevec
Croatia: Stobrec
Croatia: Stosici
Croatia: Suhopolje
Croatia: Sukosan
Croatia: Supetar
Croatia: Susak
Croatia: Sveta Klara
Croatia: Sveta Nedelja
Croatia: Sveti Kriz
Croatia: Tkon
Croatia: Topusko
Croatia: Trakoscan
Croatia: Tribunj
Croatia: Trilj
Croatia: Trogir
Croatia: Trpanj
Croatia: Trsat
Croatia: Trstenik
Croatia: Tucepi
Croatia: Tuhelj
Croatia: Ubli
Croatia: Umag
Croatia: Varazdin
Croatia: Vela Luka
Croatia: Velika
Croatia: Velika Gorica
Croatia: Velika Mlaka
Croatia: Viganj
Croatia: Vinkovci
Croatia: Vis
Croatia: Visnjan
Croatia: Vodice
Croatia: Vodnjan
Croatia: Volosko
Croatia: Vrapce
Croatia: Vrbovec
Croatia: Vrbovsko
Croatia: Vrsar
Croatia: Vrsi
Croatia: Vukomerec
Croatia: Vukovar
Croatia: Zabok
Croatia: Zacretje
Croatia: Zadar
Croatia: Zagreb
Croatia: Zagvozd
Croatia: Zapresic
Croatia: Zitnjak
Croatia: Zlarin
Croatia: Zminj
Croatia: Zrnovo
Croatia: Zumberak
Croatia: Zuta Lokva
Cyprus: Famagusta
Cyprus: Kyrenia
Cyprus: Larnaka
Cyprus: Nicosia
Cyprus: Trikomo
Czech Republic: Prague
Czech Republic: Znojmo
Denmark: Copenhagen
Estonia: Tallinn
Finland: Helsinki
France: Biarritz
France: Cannes
France: Lyon
France: Marseille
France: Mulhouse
France: Nice
France: Paris
France: Perpignan
France: Strasbourg
France: Taize
Germany: Munich
Germany: Nurnberg
Germany: Stuttgart
Germany: Weil am Rhein
Gibraltar: Gibraltar
Greece: Athens
Greece: Larisa
Greece: Mikinai
Greece: Patrai
Greece: Thessaloniki
Holy See (Vatican City): Vatican City
Hungary: Balatonlelle
Hungary: Budaors
Hungary: Budapest
Hungary: Nagykanizsa
Iceland: Akurey
Iceland: Borgarnes
Iceland: Geysir
Iceland: Hellissandur
Iceland: Ingjaldsholl
Iceland: Keflavik
Iceland: Lagafell
Iceland: Olafsvik
Iceland: Raudhamelur
Iceland: Reykjavik
Iceland: Selfoss
Iceland: Stadhastadhur
Iceland: Thingvellir
Ireland: Dublin
Italy: Aurisina
Italy: Basovizza
Italy: Duino
Italy: Genova
Italy: Gorizia
Italy: Milano
Italy: Miramare
Italy: Monfalcone
Italy: Prosecco
Italy: Rimini
Italy: Rome
Italy: Sistiana
Italy: Tarvisio
Italy: Treviso
Italy: Trieste
Italy: Udine
Italy: Venice
Italy: Verona
Kosovo: Pristina
Kosovo: Urosevac
Latvia: Riga
Liechtenstein: Vaduz
Lithuania: Vilnius
Luxembourg: Luxembourg
Macedonia, Republic of: Bitola
Macedonia, Republic of: Han
Macedonia, Republic of: Kumanovo
Macedonia, Republic of: Skopje
Monaco: Monte-Carlo
Montenegro: Bar
Montenegro: Becici
Montenegro: Bijela
Montenegro: Budva
Montenegro: Cetinje
Montenegro: Gornje Krusevo
Montenegro: Herceg-Novi
Montenegro: Niksic
Montenegro: Njegusi
Montenegro: Perast
Montenegro: Pluzine
Montenegro: Podgorica
Montenegro: Rijeka Crnojevica
Montenegro: Risan
Montenegro: Sukobin
Montenegro: Sveti Stefan
Montenegro: Tivat
Montenegro: Ulcinj
Montenegro: Virpazar
Netherlands: Amsterdam
Netherlands: Rotterdam
Norway: Oslo
Poland: Bialystok
Poland: Warsaw
Portugal: Cascais
Portugal: Estoril
Portugal: Faro
Portugal: Fatima
Portugal: Leiria
Portugal: Lisboa
Portugal: Nazare
Portugal: Seixal
Romania: Bucharest
Russia: Moscow
San Marino: San Marino
Serbia: Beograd
Serbia: Bunisevce
Serbia: Novi Beograd
Serbia: Novi Sad
Serbia: Petrovaradin
Serbia: Sremska Raca
Serbia: Temerin
Serbia: Vranje
Serbia: Zemun
Slovakia: Bratislava
Slovakia: Kosice
Slovenia: Ankaran
Slovenia: Bled
Slovenia: Celje
Slovenia: Divaca
Slovenia: Grosuplje
Slovenia: Ig
Slovenia: Izola
Slovenia: Jesenice
Slovenia: Koper
Slovenia: Kranj
Slovenia: Kranjska Gora
Slovenia: Krska Vas
Slovenia: Krsko
Slovenia: Lasko
Slovenia: Lesce
Slovenia: Ljubljana
Slovenia: Maribor
Slovenia: Murska Sobota
Slovenia: Nova Gorica
Slovenia: Novo Mesto
Slovenia: Piran
Slovenia: Portoroz
Slovenia: Postojna
Slovenia: Ptuj
Slovenia: Ratece
Slovenia: Tamar
Slovenia: Trzic
Slovenia: Velenje
Spain: Algeciras
Spain: Barcelona
Spain: Caceres
Spain: Cadiz
Spain: Madrid
Spain: Sevilla
Spain: Toledo
Sweden: Stockholm
Switzerland: Basel
Ukraine: Kyyiv
Ukraine: L'viv
United Kingdom: Belfast
United Kingdom: Caerdydd
United Kingdom: City of London
United Kingdom: City of Westminster
United Kingdom: Dumbarton
United Kingdom: Edinburgh
United Kingdom: Keith
United Kingdom: London
United Kingdom: Luton
United Kingdom: Stansted
North America
Canada: Mississauga
Canada: Toronto
United States: Cleveland
United States: Jersey City
United States: New York
United States: Washington
Oceania
Australia: Bairnsdale
Australia: Fremantle
Australia: Geelong
Australia: Manly
Australia: Melbourne
Australia: Merrimbula
Australia: Perth
Australia: Sydney
Australia: Ulladulla
Australia: Warnbro



online
Online Casino Reviews









View My Stats

free counters

Curling i kako ga speći!
Curling Klub"Čudnovati Čunjaš", Zagreb, Hrvatska
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Precjednik: Ribafiš
Doprecjednik: Stokuća
Tajnik: Sin
Free Image Hosting at www.ImageShack.us
Adresa: Domagojeva 21, Zagreb
E-mail: ribafish@hotmail.com
Žiro račun: 2360000-1101879360
Treninzi: Od rujna, Velesajam
Sponzori: Čekamo vas!

BUDI ZDRAV!

Twinlab






Devil never sleeps!!!!!!!!

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ribafishov najopširniji hrvatski test ćevapa u somunu

Ljudi koje cijenim:
ZDENKOV KULTURNI KOMBI - Kum 1, bez njega ne bi bilo ni mamurluka, izleta, Levellersa, Modre Špilje...
SVIJET U BOCI - Kum 2, moj uzor, svjetlo na početku tunela, pivopija, erudit, laki centar i uholaža
SISAJED- Lud čoek. Da je više takvih, ne bi Hateveja bilo
KAZZO MORTALE- Ponekad još luđi čovjek. Riznica pornografije, zlatan dečko
ČAČINAČKI ALKOSI - To je navijač, a ne ja. A i obećo je čvarke. A, bogami, i poslo je čvarke. I to čvarke koji su više špek nego čvarci
YELLENA – Mudro zbori
ANALNA CARICA- Oralna kontesa, Vaginalna vojvotkinja, Barunica Međice, Pazušna vikarica... Ma božanstvo!
AMBER - Kraljica dizajna!
JAZZIE - Dnevna doza cinizma iz ženske perspektive
RUDARKA - Kratko, jasno i u vugla
APARATCZYK - Legenda, ljudina, kralj!
DIVLJA SKUŠA - Voli ćevape
ORGANIZAM - Luda ko šlapa
PKLAT - Čovjek otišao na posudbu u centralnu Kinu, jede paradajz sa šećerom, ima tuš iznad čučavca, svaki dan prolazi pokraj kuraba u vunenim štramplama, i tak...
SONJECKA - Moja strip b(l)oginja!
AMY DAMON - Kupila me tekstom o birokraciji!
PARLIAMENT - Uf, kako lijepo izvuče rečenicu
KAKO JE POČEO (S)RAT U MOM POTOKU - Totalno pitak i zanimljiv početak jednog sjajnog romana
MUFASA - Lud
RUTVICA - Ko da sebe čitam...
KEKS UND SMRAD - Dobro...
SAROUKH - Čovjek putuje tamo gdje bi i ja htio...
KULTPUBLISHER - Sam pokrenuo magazin i živi od toga što ga uređuje! Kapa dolje!
PAJO PAKŠU - Vinkulja do Szekesfehervara! Paju za Bana! Živijooo!!!
UMORNI KONJ - Roker!
LEZI LEBE DA TE... - Doktor is back. Čovjek koji što god da napiše ima glavu i rep!
BEERLOVER - Jes da je mlad, ali zna, hoće i može. Popit. Recenzije piva a la carte!
MAXTURBATOR - Turbopervertit!!!
ZRINSKO PISMO - Zna se ko je u Kulturu išo!!!
PERO PANONSKI - Mladić koji obećava
POKOJNI TOZA - Poznati kantautor lakih nota
FRKACHU - Moj osobni bowling trener
TAJPVRAJTER - Pivopija i pisac
GURWOMAN - Recenzira pive, putuje i kuha po svojim receptima. Ideal!
DIDA 99 - Klopica, cugica, putovanja, koncerti... Hedonist
ATHENA AIR - Iako je zrak iznad Atene - smog, ova koka je dokaz da su Riječanke najbolje cure u Rvata!
NEMETZ - Istomišljenik, placeni ubojica (s placa)!!!
STRIPTIIIIIZ - Liftboy odlijepio i crta stripove!
MOSOR - eto, tako ja vidim posljedice pozara na Kornatima. Sjajan tekst!
BEGIZMI - da sam iz Splita, da se nisam šišo i da znam svirat, mislim da bi se družio s čovjekom!
BRAK, SEKS... - četri kuta kuće, luster i još štošta!

ARHIVA
dnevnik 1 - Prije poroda...
dnevnik 10 - Dan De
dnevnik 20 - Rodija se sin!
dnevnik 30 - I mi bi spavali
dnevnik 40 - Zašto plače?
dnevnik 50 - Prvi zub!

CRO TRASH ENCIKLOPEDIJA!
Svezak 1: A - B
Svezak 2: C - D
Svezak 3: E - F
Svezak 4: G - H
Svezak 5: I - J
Svezak 6: K - L
Svezak 7: M - N
Svezak 8: O - P
Svezak 9: R - S
Svezak 10: Š - T

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se