petak, 27.01.2012.
Ribafishov dnevnik navijača No. 21
Žalosno, ali nikad u životu nisam navukao kopačke.
Roditelji su rano shvatili da sam motorički debil (za prijatelje – MD) za nogomet, pa su me unatoč mojoj velikoj želji i htijenju, nekako uspjeli ušutkati kućnim računalom.
I tako sam osamdesetih godina prošloga stoljeća uz ZX Spectrum haklao jednoipoldimenzionalni Match day i prve verzije Football managera s napaljenim pixellima umjesto igrača.
Ali i redovito haklao pravi nogač.
O da…
Ako nije bilo kiše ili snijega, nakon škole bi se uzimala Tigar Pirotica (mi smo bili siromašni, nismo imali za balticu) i istrčavalo u park igrat Pipca ili na Gimku, školsko igralište – haklat nogač na rukometne golove ili na trokutaste košarkaške konstrukcije koje su skupa s terenom bile zvane – mali nogač.
Uploaded with ImageShack.us
Pipca se igralo po parkovima gdje je bilo onoliko klupica koliko i igrača, a svaki bi morao paziti da ne primi gol ili ne takne loptu dvaput.
To su mu bile mrlje.
Tko bi nakupio pet mrlji, napucavalo bi ga se loptom u dupe.
Isto kao i u Žuni, sličnoj igri ali na samo jednom, rukometnom golu.
U slobodno vrijeme prije hakla igralo bi se i zrende gdje si morao prekinuti dodavanje, a nedobog da si popio loptu kroz noge jer bi ti se smijao cijeli kvart.
A onda smo postali dovoljno veliki da zauzmemo cijelo igralište.
Pa bi se dječje natjeravali po asfaltu sve dok nas stariji tipovi ne bi potjerali s terena, tada je vladao zakon starijeg, a ne kao danas zakon bahatijeg.
Nažalost.
Nikada nisam bio igrač odluke, stajao sam najčešće ispred gola i žvakao neki keks te ugurao odbijanac poput mrskog mi Pippa Inzaghija, Horsta Hrubescha, Totta Schilaccija, uglavnom, razumijete me.
Bio sam onaj otromboljeni lijeni tapir kojeg se neposredno prije tekme uvijek bira predzadnjeg.
Dobro, nekad i zadnjeg.
I jednom u četvrtom osnovne nakon Ivane koja je, ajde, bila skoro pa muško.
Ali ja sam volio biti tamo, igrati, boriti se, trkati špicom protivničkog fantazistu i iskreno pi*diti kad primimo gol.
I stalno sam visio na haklu tijekom srednje i dijelom faksa.
I na moru na balun kod svojih na Korčuli, makar sav krvav od kupina, kaktusa i čičaka bio.
Jednostavno, živio sam da napravim koji dobar potez, ali sve je to bilo kilavo...
A onda, jednoga dana, ukazao se tadašnji predsjednik Mense...
Cijeli tekst u Sportskim novostima u subotu, 28.01.2012.!
četvrtak, 26.01.2012.
Vaginini dijalozi – moj razgovor s nj(en)om
Vaginini dijalozi – moj razgovor s nj(en)om
Sve ono što žene kažu netom prije odnosa duboko se zarezuje u, toga trena, vrlo minimaliziran muški um.
I zato, drage moje, pripazite na neke svoje riječi jer lako možete preplašiti nesretnika koji bi toga trena htio samo pet minuta veselog hopsanja.
Šaptač ženama u ovom broju Stilista savjetuje raznim tipovima žena kako neprilagođenom litanijom ne upropastiti seks!
1. Nesscaffe, “Tri u jedan”
“Želim te sada, uđi u mene, napravi to… Čekaj, stani, možda još nije vrijeme… Ma što ja govorim, skidaj se, uzmi me. O Bože, što mi to radimo, ja to ne želim, samo me zagrli, ne, nemoj danas, šmrc… Ma ipak, možda je bolje… zašto ti je pao?”
2. Amazonka, Xena
“Skidaj tu majicu mrcino, svu ću ti krv isisati, ševi me satima pastuše, o životinjo tusta… Aaaah, kakva ramena, kakvi bicepsi, kako ću ti izrovati kožu, mmm, vrat, obožavam ostavljati ljubavne ugrize, zgnječi me epohalno, poderat ću te kao stari Večernjak, rastrgat ću ti gać… alo, di ćeš?”
3. The One, Šefica
(U haustoru na putu kući iz kina ili kazališta) “Slušaj me crve. Napaljena sam od prve sekunde kad sam te ugledala i u meni sve vrije. Sada me potroši, kao nikad u životu, jasno? Vadi ga van!”
4. Domaćica, Maca Papučarica
“Molim, zašto si gol i kakav ti je to pogled? Već je petak!? Kud prije, ufff… Pa jesi li siguran da bi, nisam se depilirala, nokti su mi kao u tetrijeba, a i pogledaj mi kosu. I mislim da će mi doć ovih dana, sve me bolucka, ajde sutra ćemo, čekaj, moram sutra skuhat sarmu, može preksutra kad odu gosti, ionako mi se ne da sad, dobro neće mi se dati ni u nedjelju, bit ću sva krepana. Šta ne možeš sam, ajde, daj se sam, molim te, donijet ću ti pivu…”
5. Pionirka, Nemuštica
“Nemoj, sama ću se skinut, joj, jel mora baš ta muzika, to me podsjeća na dan kad mi je pas uginuo, e može, može ta, al malo tiše, ne, glasnije, sad se čuje susjed, jel uvijek tako bučno kod tebe? Nije ti se problem dignut, e super, a nije tebi malo previše svjetla, pa daj samo malo rolete spusti, e tako, jebote vidi što si dlakav, nisam znala, vidiš, to je meni grozno, a i nešto si se orosio, čekaj, makni se, oznojit ćeš me, fuj, jel ti to vruće, i meni je, ajd malo smanji grijanje, nismo u sauni, ja ti baš i ne volim saune, ono, dlakavi znojni frajeri, odvratno, au, priklještio si me, što si tako nagao, čekaj, da se pomaknem, auf, legla sam na daljinski, a da upalimo malo televiziju, ova mi je pjesma skroz bezveze… zašto si legao, ne diže ti se, tebi se to često događa?”
5. Mrmot, kozica
“O, uzmi me, molim te, pusti me, želim te, voli me, ispuni me, o koliki je, ajme meni, o nemoj cijelog, o kako ću jadna, ajme, o još, ne, stani, cijelog, nemoj, čekaj, stani, vrati, pusti me, stisni me… zašto si me prestao loviti?”
6. Dagnja, misionarka, mrakoljupka
“A dobro, ajde, al nemoj dugo. (Šest sekundi kasnije) Jesi?”
7. Fejkerica, lažnjača
(Iritantnom nazalnom bojom glasa Fran iz Dadilje) “Ou jea, ou, kaman, to, to bejbe, du it tu mi, kaman, gaaaad demit. Fantastičan si, o kako si obdaren, sou fentestik, oh, osjećam se konačno kao žena, razvali me hani bani, jea, guud…”
Savjeti kako se izvući iz ovih situacija u ovom broju Stilista!
Uploaded with ImageShack.us
utorak, 24.01.2012.
Ribafish o čvarcima, ko Mineja o komarcima...
I dok normalni ljudi vikende troše na birtije i diskače, mi genijalci igramo curling!
Tako je u subotu u Slavonskom Brodu na klizalištu sportskog centra Klasije u organizaciji CK Legija, održan četvrti tradicionalni turnir «Kutija čvaraka».
Malo smo se osipali od prošle godine, pa među živima nažalost više nema muškog Crolinga, a nastup su u zadnji tren otkazale CK Silent kod djevojaka i CK Vis kod muškaraca, no, skupilo se tu tridesetak fanatika.
Tako se na ledu našlo šest ekipa, sam vrh domaće curlingaške scene, orne za kobase, domaći kruh, mast, sir i kajmak, kuhano vino, domaću rakijicu te, naravno – pošteno napaljene na osvajanje jedinog domaćeg turnira!
Kao i na svakom turniru u Brodu, od prvoga dana umjesto pehara – trofej se sastoji od plastične posude krcate domaćim čvarcima po kojoj i cijela manifestacija danas ima ime.
Pa se isplati poginut!
--------------------
Brod su inače redom osvajali:
2009. Puf i ja iz Čunjaša pojačani Ogijem iz Zagreba
2010. Čudnovati Čunjaši 1 koji su u finalu pobijedili Čudnovate Čunjaše 2
2011. Višani
Nakon natjecanja po skupinama na terenu koji je jedva bio u granicama regularnosti (unatoč par dana krvavog truda ovlaštenih licenciranih Legijinih ledara Soje i Džonija pod jarkim se suncem led naočigled topio iz minute u minutu) došlo je do svakojakih neočekivanih rezultata.
Tako su višestruki prvaci, odnosno aktualna reprezentacija Hrvatske - CK Zagreb, izgubili obje utakmice skupini, a žene iz Zagreba i Broda pokazale veću snalažljivost na zahtijevnom terenu.
Čunjaši su mudrim geodetskim okom snimali konfiguraciju i jednu zgodnu mamu u publici te pokoju rakiju, da bi nakon neriješene partije s miješanom ekipom Zagreba i Crolingašica blitzkrieg metodom "trpaj sve unutra" iznenadili dotad netaknute Gombačice.
Naš kapetan je bio na visini zadatka,
ali ni mi ostali nismo razočarali, iako nismo bili kompletni.
Ogi naime dela, Sin je imao feštu, Stokili pauzira zbog prinove, Rex, Ivex i Zvonac su u prijelaznom periodu napustili Čunjaše - zato nas je bilo samo troje, ali smo pojeli i popili za četu!
Dakle, nakon natjecanja u skupinama, situacija je bila vaka:
Skupina A:
Mješoviti Zagreb – Gombačice Zagreb 4:5
Čudnovati Čunjaš Zagreb – Mješoviti Zagreb 4:4
Gombačice Zagreb – Čudnovati Čunjaš Zagreb 1:7
Poredak u A skupini
1. Čudnovati Čunjaš Zagreb
2. Gombačice Zagreb
3. Mješoviti Zagreb
Skupina B
Zagreb – Legija II Slavonski Brod 1:7
Legija I Slavonski Brod – Zagreb 6:6
Legija I Slavonski Brod – Legija II Slavonski Brod 8:1
Poredak u B skupini
1. Legija I Slavonski Brod (žene)
2. Legija II Slavonski Brod
3. Zagreb
Sad je trebalo nešto pojest (alevu i loj!),
i popit i razmislit kako odraditi polufinala a da teren ostane normalan za finale, pa su organizatori na čelu s Marinom odlučili da polufinale preskoče i da se odmah krene u bitku za broncu te paralelno na drugom terenu i - finale.
Pred oko dvadeset tisuća zagriženih navijača Marsonije, desecima baklji, pjesmom i pokojoj kobasi ubačenoj u teren, Čunjaši su u svom trećem brodskom finalu u produžecima poklekli pred uraganom fantastičnih poteza naših predivnih domaćica – Legije I.
Kada je kapetanica Legije primila prvu nagradu, pogledala je u našem smjeru, vidjela nam obješene nosiće i rekla u mikrofon lokalne televizije: «Ne mogu čvarci ostat u Brodu, poklanjamo ih Čunjašima!»
Eto, to su vam Brođani i Brođanke, Čunjaševi braća i sestre!
Tulum!!!
-----------------------------
Za 3. mjesto:
Gombačice Zagreb – Legija II Slavonski Brod 6:2
Finale
Čudnovati čunjaš Zagreb – Legija I Slavonski Brod 4:7
---------
Častan poraz, moja suza u oku, zagrljaj, slikanje, harmonika, urlanje, grah, lokanje, repete, smijanje, dogovori za prvenstvo Hrvatske u Budimpešti,
turnire u Bratislavi, prvi Zagreb Open u travnju i naznake skorog otvaranja dvorane za curling u Brodu.
I tako smo uz dva sata lagane vožnje naše klupske vozačice, fotografkinje i «daj molim te dodaj jedno pivce, igram» Andree (hvalaaaa!) i smišljanje taktike za novu sezonu - došli doma.
Divan dan, puno hvala Brodu, Legiji i svim hrvatskim curlašima.
--------------------
Curling klub Čudnovati Čunjaš inače je u 2011. je osvojio drugo mjesto na otvorenom prvenstvu Srbije u Beogradu, treće u rumunjskom Brašovu i ponosni su viceprvaci Hrvatske iz Mađarske.
Još možete biti naši sponzori, donatori i mecene, a i bacit koju s nama.
Jer mi nastavljamo niz!
Mi, Čunjaši!!!
PS:
Uvjerite se da ne lažem!
Previše...
http://www.sbplus.hr/slavonski_brod/sport/ostalo/brodanke_pobjednice/default.aspx
nedjelja, 22.01.2012.
Pranje veša + curling
Muškarci i pranje veša
Kad sam bio dijete, mislio sam da su žene niže kako bi se lakše sagnule do otvora mašine, a muškarci viši da veš pobacaju po štriku za sušenje. Kad sam malo narastao, shvatio sam da je mama-servis jedan iznimno zahvalan stroj koji se puni na ocjene u školi, te bahato bacao prljave stvari u koš iz kojeg su one izranjale čiste i speglane.
Mudro se muško od stoljeća sedmog na sve moguće načine pokušava dovinuti najtežem dijelu pranja veša – sušenju. Osim već poslovično smeđeg zraka u blizini željezničkog kolodvora, tu je i faktor goluba pojačan faktorčićem vrabaca te x faktorom nekog pterodaktila. Ili me to mrzi onaj susjed s četvrtog kata. Pa se sve razbaca po radijatorima što zna imati i poteškoća u vidu napada mokre čarape u snu, kad misliš da te snubi vlažna krtica.
Spas se ljeti nalazi na ostakljenom balkonu koji jedini pruža mogućnost vješanja na štrik, pa samim time i stavljanje majica na njega putem vješalica. Jesam li spomenuo da sam novinar i da, hvala svevišnjem, mogu na posao u casual izdanju? Pa ako kvalitetno protresete majicu (au, oko!) i pažljivo je objesite na vješalicu (ne prekratku jer ćete sutradan imati epolete na ramenima), te suhu majicu odložite na stolicu, zna se dobiti oblik lošeg i nekvalitetnog peglanja! Koja ušteda vremena… Nedostaci vješanja na otvorenom balkonu su smrzavanje (takozvano kruto sušenje nakon kojeg možeš svirat air guitar na samtericama) te vjetar koji pobaca labave vješalice po tri sporedne ulice.
Cijeli tekst u današnjem Domu&Dizajnu, podlistku Nedjeljnog Jutarnjeg
A počeo sam pisati i za Webcaffe, pa skočite i tam!
Curling Darling
I tako jedna mala šačica ušuškane raje već godinama uporno putuje svake godine u nadi da će osvojiti prvenstvo u ovom olimpijskom sportu koji je po gledanosti u Kanadi odmah iza hokeja (tri i pol milijuna registriranih igrača), a u Škotskoj iza nogometa.
Smrzavamo se, padamo poput Bambija, odustajemo, posustajemo, bivamo malo zadnji pa malo pri vrhu…
I općenito se ne damo.
Volimo to boćanje na ledu, savladali smo rječnik i odgurivanje, metemo kao Cento Gradi od Kirbyja, veselimo se sitnicama koje prate one koji si nađu ovakav hobi da im uljepša slobodno vrijeme…
I tako, dok ovoga vikenda Čudnovati Čunjaši osvajaju svoj treći trofej “Klasije Open” na brodskom gradskom klizalištu (šatro, slabi smo ove sezone), a vi ne budite lijeni i naletite na pokoji trening nedjeljom, jer možda se upravo u vama krije talent za ovu genijalnu igru starih Skandinavaca i sjevernjaka.
Još kad bi Bandija nagovorili da nam sagradi miću dvoranicu, ma kontejnerčić, gdje bi nam bio kraj.
Ovako ću kao Fak morat potpisat za Sloveniju!
Ribo, Fače, skidaj gaće!
I naravno, Čunjaši i ove sezone regrutiraju mlade snage, takozvane Čune, te čirlidersice i igračice “Curling Darling”, pa vi navalite.
Jednog dana kad ćete na Olimpijadi u Sarajevu 2030 vidjeti moju malenkost dok primam medalju od Janice Kostelić – možda se i sjetite ovih redova…
Mi Čunjaši!!!
(Kompletan tekst na http://webcafe.net.hr/bizzar/kolumna/ribafish/page/2012/01/13/0278006.html)
