utorak, 15.05.2012.
1. Croatian Travel Festival – Šibenik 11-13.5.2012.
1. Croatian Travel Festival – Šibenik 11-13.5.2012.
Zazvonio je telefon i predstavio se Nikola, mladi entuzijast koji organizira prvi festival putopisaca, putnika, vlasnika crva u dupetu i općenito - zaljubljenika u jedini nam Planet.
Uploaded with ImageShack.us
Rekao je neke prokleto daleke datume, i ja sam površno obećao, sve dok nisam shvatio da čovjek nema namjeru odustati, pa sam tako i završio na predstavljanju u kinu Europa.
Uploaded with ImageShack.us
Imao sam par primjedbi na manjak mikrofona, vremena i pive, ali sam popričao sa starim prekaljenim mrcinama poput Aščića i Ivančića, a i upoznao nove, Glogoševića i Vlahovića te se divio luđacima koji kreću biciklima u nepoznato - Hrvoja i Snježanu.
I nisam bio zadovoljan svojom pričom.
Kao i svaki put kad dobijem taj metalni penis u ruke a parstotinjak ljudi očekuje da ću reći nešto mudro, to završi tupavo i nedorečeno, pa sam ozbiljno razmišljao da konačno odustanem od javnih nastupa i mudro piskaram s druge strane ekrana.
Ali džaba.
Vikend na moru - prodano!
Pokupio sam prnje, pjevušio do mora, pronašao nekako trg i odahnuo jer je sve bilo pomaknuto za sat vremena, pa sam mogao dati intervjue za telku
Uploaded with ImageShack.us
i popričati sa sjajnom moderatoricom Sanjom.
Uploaded with ImageShack.us
Spil sam si pivicu-dvije, opustio se pred pedesetak nenapadnih ljudi i počeo mljet o pivi, putovanjima, nervozi kad trebaš krenut, sreći kad dobiješ novi pečat i veselju kad se vratiš i to pričaš ekipi…
I tako sat i pol, isprike na davljenju, al eto, krenulo me.
Na kraju je bilo i preko stotinjak ljudi i čak su mi i pljeskali, pa mi je baš bilo fino.
Play of the day je ipak bio Ante Hrga, pivar iz Šibenika kojeg sam nedavno upoznao u Beershopu dok je kupovao sastojke za pivu.
Rekao je da je došao na predavanje, a ja sam mu u šali predložio da donese neko svoje skuhano pivce, pa da počastimo ljude u publici.
I donio je, kakav kralj!
A onda je Ante otpakirao pive…
Uploaded with ImageShack.us
Pa smo popričali s Nikolom i otišli u noć...
Uploaded with ImageShack.us
Naredna dva dana smo se kupali u Solarisu, lijepo ali preskupo, pratili program, Veličana, Milića,
Uploaded with ImageShack.us
jeli i pili u hotelu Jadran i kafiću Nostalgija (hvala Nikola), uživali u polupraznom Šibeniku (svi iznajmljuju lokale, malo je pust), iako su trgovi tijekom predavanja bili puni,
Uploaded with ImageShack.us
a ja sam se čak i počastio i jednim tamnocrvenim fašističkim…
Uploaded with ImageShack.us
Ovdje je samo jedan dio ekipe (cca 25 putnika), drugi je satirao morskog psa s blitvom,
Uploaded with ImageShack.us
a morao sam se i okinit ispred plakata s mojim imenom – mama, uspio sam!
Uploaded with ImageShack.us
Uglavnom, uz neke sitne poteškoće, logične za sve početke, Nikola Baraka i njegovi prijatelji obavili su sjajan posao i znatiželjnicima pružili priliku da čuju neke informacije o dalekim i ne toliko dalekim prostranstvima, avanturama i lijepim stvarima koje su im prenijeli ljudi koji puno putuju.
http://www.svjetskiputnik.hr/Putovanja/Clanak/zemlja/1-Hrvatska/naslov/404-croatian-travel-festival-ispunio-ocekivanja
A time je i postignut cilj, pa se nadam da će sljedeći Croatian Travel Festival
https://www.facebook.com/CroatiaTravelClub
imati barem 50 predavača i da ću predavanje držati negdje gdje će se moći vidjeti moje fotke.
A onda ću zaboraviti stik.
Hvala Šibeniče, hvala Nikola i Putnici, vidimo se obavezno i dogodine, putovali vi meni!
srijeda, 09.05.2012.
Dan kad sam ispao faca
Dan kad sam ispao faca
Išo sam na bouling.
Kako sam sinpatizer Nomada (ne igram jer loše igram i boli me rame), odem tu i tamo navijat, ali jučer sam morao igrat jer se sve poozljeđivalo.
Uploaded with ImageShack.us
Igrao sam loše za BK Grmoščicu 2002.
Igrao sam grozno za BK Purger 2008-2011.
Za Nomade sam počeo jezivo (prosjek 138), i htio završit karijeru, al me eto zvalo.
Bio sam triput ove godine na boulingani, dakle, totalno neutreniran.
Po prirodi sporo pamtim i oću po svome, pa rijetko uspijevam u ikojem sportu, tako i u ovom.
A kako smo igrali protiv prvih na tablici BK 300, sve je ukazivalo na to da će me ekipa nakon tekme uz pivkana klasično tješit kak opće nije bilo tako loše, i da su oni puno jači, što i jesu.
Došao sam rasterećen jer je precjednik obećo pizzu i žirafu za kraj sezone, jer ako izgubimo, ispali smo iz doigravanja i završavamo prvu klupsku sezonu na solidnom petom mjestu.
No, ako pobijedimo, upadamo u doigravanje s četvrte pozicije.
Našto se svi gromko nasmijaše...
Uploaded with ImageShack.us
Uzimam klupske kugle, jedanaestice, uz posprdan osmijeh profića ("Mislim, zmazat će nam staze, ono..."), tužan što ne mogu primit mušku petnaesticu jer će mi otpast ruka.
Pozdravljamo se s kompanjonima iz Tristotke, želimo dobru bornu i krećemo.
Prvi mi je skalp trebao uzet Špic, mlad, jak, velik, fino se nabrusio već na Fejsu.
I onda Ribu - prosere...
Srušim 211, Špic malo ispod 200 i donosim prva dva boda, baš kao i Jelena.
Ne vjerujem i sretan sam ko ćuko kad otkrije da si može do jaja.
Slijedi Naglić, reprezentativac složenije konstruirane bradice čak i od moje i perfektnog izbačaja.
I opet Ribu - prosere.
198 prema njegovih 180, sad već skvičim od sreće i idem na megdan Brniću, također reprezentativcu, potpunom luđaku kojem se u svijetu dive zbog suludog felša koji može napraviti samo on.
Da skratim, Ribu prosralo, pa na kraju Ribu prosralo i protiv Miculinića, da, onog koji baca s dvije ruke i ždere dvjestotke ko ja palačinke.
Pa smo tako Jelena i ja s četiri pobjede, Saša s jednom i Jura sa sve četri umalo - dobili BK 300 i ušli u polufinale.
I popili koju s najljepšom sutkinjom te suprugom Ninom!
What a day!
Uploaded with ImageShack.us
Sad sam u dilemi: dal da više nikad ne zaigram i umirovim dres i stazu na kojoj sam dobio četiri partije, ili da si kupim kuglu i šuze...
Ali o tome kad splasne euforija, bokte, jesam hepi - ko oće boulat u ćevape ili se prijavit u Nomade - znate di sam, Ribo Jesuse!!!
ponedjeljak, 07.05.2012.
Putne nevolje - Zašto (ne) voditi curu na godišnji
Putne nevolje - Zašto (ne) voditi curu na godišnji
Uploaded with ImageShack.us
Ako niste maloljetni niti u braku, prosječnih četrnaest dana godišnjeg odmora danas predstavlja sve veće bogatstvo, i jako je bitno kako ćete ga provesti.
Pa ako već mi dečki možemo birati, vođenje na put svoje bolje polovice pritom se može pretvoriti u prekrasno iskustvo, ali i nastavak Petka trinaestog u ulici Brijestova...
Zamislite udobnu ležaljku pod palmicom na korak od mora, cvrčci oru, maestral piri, ledena bocu piva koja se znoji u vašoj ruci, fini rock and roll što dopire iz bara na plaži i sijaset ljepotica u besramno tankim badićima kako igraju odbojku na plaži. I u taj filmić ugurajte - sebe.
Na licu vam osmijeh kao Beavisu i Buttheadu zajedno, hvalite svevišnjeg što ste živi i upravo ovdje, i tada krenete rukom potražiti čips ili nešto jestivo pored ležaljke za pauzu između dva gutljaja pivkana.
Kad, umjesto krekera, korica knjige vaše djevojke s kojom ste otišli na ljetovanje i koja se nema ama baš nikakvu namjeru od vas odvojiti makar na deset minuta.
«Vitomire, ne gledaj te klinke, opet će te srce. I ovo ti je već drugo pivo danas, a znaš što si obećao, a nisi ni sebe ni mene namazao protiv sunca. Ako budeš poslušan, možda se i pomazimo večeras, petak je...»
Znojni i s manjim infarktom budite se uspravljeni u krevetu i panično trtažite kalendar.
Dobro je, tek je svibanj, dakle, još dva mjeseca za prebrojiti pluseve i minuseve i odlučiti što vam je bolje.
Tjedan dana s curom pa tjedan dana solo, sve sami ili sve skupa?
Sport
Zamislimo da ste u turističkom resortu i da vam nakon tri dana dosadi izležavanje – vrijeme je za neku aktivnost! Ali, tu je i vaša draga, koja je igrom slučaja već pročitala jedinu knjigu za odmor (vaša joj se ne sviđa jer ima krvi/seksa/sporta) i ne želi se odlijepiti od vas. Ako se vama roni, ona se boji dubina, ako bi vi na skijanje na vodi, nju od toga bole ruke. Za boćanje nema talenta, u badmintonu ju je 1993. rođak lupio reketom u ošit pa to više ne igra, od picigina joj se tresu dojke, frizbee nije savladala jer ju podsjeća na pranje suđa... i nakon tri dana svađanja i pregovaranja (ona naprosto ne želi ostati sama na plaži dok se vi zajebavate okolo) preostaje vam samo – odbojka na pijesku. Ovaj sport, inače idealan za gledanje kad pred vama igraju četiri polugole obloguze mulatkinje, sam po sebi nije toliko naporan, koliko je nezanimljiv kad su ekipe miješane. Pa se sve svodi na šturo prebacivanje lopte bez ikakvog kombiniranja od strane muškaraca, ili promašivanja lopti od strane žena. Više biste kalorija izgubili da vas zabodu u pijesak kao suncobran, ovako se najviše umorite zbrajajući bodove. Kad ste pak sami na moru, a cura kod njenih u Moslavini, ne da će plaža biti pusta, nego će vas opasno snimati gej mulat, more će biti mutno, a vjetar će onemogućiti ostatak sportova. Jedina dva komada će zubima za gležanj držati na centimetar od sebe istetovirani izbrijani teretnjaci nakićeni zlatom, a odbojku će bez njih igrati tri debela Nijemca.
Savjet: Ako se veselite sportu na plaži, putujte s ekipom s nogača. Uostalom, idete se na more odmarati, ne bildati!
Razgovori razni
Kada uz vatricu na plaži u blizini nema naše djevojke, odjednom dobijemo vjetrusinu u jezičinu i postajemo najrječitiji ljudi u povijesti čovječanstva. Meljemo o skijaškim skokovima, Monty Pythonu, ranom Kunderi i Formanu, veličanstvenom rađanju sunca na plaži u Japanu i općenito smo baš zabavni. Ali to uglavnom zanima nekog takvog istomišljenika, pa sve završi na pričama o seksu, vojsci, nogometu i automobilima... Dobro, i o onom petom elementu muških spika, ali ovo je pristojan magazin. Kad izađemo u ljetnu večer nasamo s djevojkom, uglavnom smo si sve već rekli pa se svađamo oko bivših, ali kad izađemo u mješovitom društvu stvari se stubokom mjenjaju. U početku se, ovisno o zgodnoći drugih sugovornica obično raskokodačemo kao paunovi, ali nas pokoji lakat u rebra i tiho šaptanje naše najdraže «Pusti i druge da pričaju i ne spominji mene!», lagano tjeraju na ispijanje većih količina alkohola i debakla pred kraj večeri. Tada, naime, pripiti muškarci krenu pred ženama razgovarati o seksu, vojsci, nogometu, automobilima i petom elementu, i nakon toga nam slijedi duuuga zabrana ičega.
Kad si pak sam na ekskurziji zanimljivo ti je ispitivati vodiča o koječemu, ali kad je cura kraj tebe, strah te da ti ne kaže da se ne sramotiš, pa radije čkomiš.
Savjet: Kažite vašoj djevojci da ćete na svaki lakat u rebra zapjevati jednu klapsku pismu, pa će ili otići leći ili biti mirna....
Uglavnom, ako na odmor povedete svoju djevojku, uvijek ćete primijetiti barem 108 zgodnijih cura od nje kako vam se slatko smijulje i grickaju prstić gledajući vas u oči.
Ali ako na godišnji odete sami, neće vas pogledati ni žena građe Keire Knightley s facom Sarah Jessice Parker i Beyonceinim balastnim nožicama.
Dakle, spremite se na enogastro ljetovanje s dva seksa.
Pa ako ih bude više – svi sretni, ako ne, barem ste se dobro najeli, napili i pocrnili.
-----------------------
Puno više svega - u novom Stilistu! Od jučer na kioscima!!!
Uploaded with ImageShack.us
subota, 05.05.2012.
Trančiranje pod stare dane
Trančiranje pod stare dane
«Jeste li svi odvojili krila od prsi», rekao je chef Grgur Bakšić, a nas deset školaraca je diglo odrezani komad mesa u zrak.
Grga je pohvalio svakoga osim jednog učenika, došao do njega, uzeo iz njegove ruke omalenu trticu i rekao «Dobro Riba, jel ptice time lete!?»
Rekoh, pa ne baš, al otišo mi je nož jer je preoštar, a i krivo sam primio pile, i kod mene doma je stol nešto viši, a i Ripli mi je rekao da recnem ovdje......
Bakšić se primio za čelo, uzeo oba dijela krivo prerezanog krila kao da će ih spojit, trtični batrljak bacio za temeljac i pokazao mi pred nosom tehniku trančiranja.
E sad JESAM skužio.
Uskoro su sva krilca bila u tavi za pohanje, čak i moje krnje u dva dijela...
Mazohist u meni nekako ipak voli kad se nauči nešto novo, makar zbog toga ispao blesav, nešto kao ovom prilikom.
Kasnije sam čak i sirovo meso probao prstom, što sam se zarekao da neću činiti do svadbe.
Roonyjeve...
Ali vidiš kraj sebe još deset istih kao ti, gdje svi znaju ponešto baš kao i ti, nitko previše, a svi pristupaju kuhanju ogromnim žarom, dakle - svi polaznici škole kuhanja u Klubu Gastronomada u Jurišićevoj 1 - odmah ti bude lakše.
Sad sam se zblamirao ja, kasnije će netko drugi, i sve se završi samo smijehom – bolje nego da ti se omaklo dok kuhaš doma za novog komada i skidaš s neta, zar ne...
(Isti sam Spužva Bob!!!)
Na fejsu me neko pitao jel škola skupa, pa sam mu odgovorio da nije s obzirom koliko popiješ (rakija dobrodošlice, gemišt uz rad i vinčeko uz gotovo jelo), pojedeš (jučer, na primjer - jelenji gulaš, roastbeef od odležanog ramsteka s grejpom, smokvama, medom+octom i još kojom perverzijom, pohana vratina
i sam svoj roštilj) i naučiš.
Ovo s učenjem je i najbitnije.
Sve ono što te uvijek motalo, jel ide oštro ili glatko brašno, kad solit luk, ide li prije meso ili luk, čisti li se od glave ili od repa, gdje je glava, kako se zove krmić od teleta, brdo sitnih savjeta koje će vam mama možda krivo reći jer ih je krivo čula od bake – sve se u petotjednom tečaju moglo naučiti prateći i pitajući Gastronomade.
Osim što ih možeš uvijek pitati sve, bez dlake na jeziku otkrivaju neke kulinarske tajne koje su amaterima poput mene bile tako blizu, ali ih nikad ne bismo probali iskušati «jer smo tak čuli od starog i to je amen!»
Tako sam, samo jučer, naučio da se meso za gulaš reže suprotno od onog za šnicle, razliku između smjese za ćevape i pljeskavicu, kako pravilno pohati (brašno jaje prezla jaje prezla)
(vidi ga, ko Jugoslavija!)i na kojoj temperaturi, kako jednostavnije rezati luk i mrkvu, gdje kupiti meso na Dolcu i općenito još puno toga što će mi pomoći da lakše pišem kolumnu u magazinu Stilist – „Riba i Jaja kuhaju do kraja“.
Kao i da laks kare ne znači lak s kare, a i da se i njega treba čistit...
Spremite se da ću vam ovih mjeseci dosađivati s novim saznanjima (meso za roštilj se mora prije izvaditi na sobnu temperaturu, iz bifteka ne curi krv, zeko voli prošek...), ali vjerujem i da će vam ono što skuham biti zanimljivije od klasičnih recepata.
Samo spremite par pivkana i eto Ribe veseloga!
Uglavnom, priznajem da su me Gastronomadi fakat kupili, i priznajem da sam iskreno uživao u učenju i obžderavanju – divno je kad jedeš nešto fino, a sam si to dotjerao do završne faze.
Tečaj kuhanja u Gastronomadima je idealan za svakog frajera jer će uštedit na vođenju komada u restoran, ili tamo barem bolje znati naručiti i prepoznati što je dobio u tanjur.
Idealan je i za žene - one udane, a pogotovo one koje to još nisu, jer put do muškog srca, ipak preko sisa vodi kroz želudac.
I ne brinite za, primjerice, dob - ima tamo frajera od 22 do... hmh... pa viših srednjih godina.
Dakle, sjednite za mejl i prijavite se na www.gastronomadi.hr i isplatit će vam se svaka lipa.
Odo ja delat ono Grgino s blitvom i paradajzom na divlje, javite se kad ste gladni!
Ljubi vas Ribapandža!!!
